SIGURNOST

Rusija ponovno pridonosi velikoj igri na Balkanu

Direktne ruske intervencije u Ukrajini i Siriji, kao i skandali iz predsjedničke kampanje u SAD, su zasjenile još jednu rusku igru – i to onu koja se odvija na Balkanu. Ovo je jedan od tiših i daleko manje nasilnih, ali itekako odlučnih poteza Kremlja, mada to ne znači da manje pridonosi velikoj igri na Balkanu u 21. stoljeću.

Poput nekadašnjih dijelova Ruskog carstva i Bliskog istoka, Balkan je postao dugogodišnje rusko tlo pogodno za razne igre. Dok je Rusija sklona gledanju prema unutra nakon raspada Sovjetskog Saveza, gdje može upravljati samo slabim protestima, a Zapad je nadgledao podjelu bivše Jugoslavije koja je kaznila tradicionalno orjentisane  pro-ruske Srbe. Sa stajališta Zapada te primjedbe su  nedavno opisane u otkrivenim analizama Središnje obavještajne agencije (CIA-e)  iz 1993. godine:

„Neki Rusi su se zapitali zašto su se Zapad i SAD pojedinačno trebale infiltrirati u područje koje Rusija oduvijek smatra svojom tradicionalnom sferom  utjecaja. Zapad ne bi trebao uzimati ovaj argument za ozbiljno u današnjem svijetu.“

Svijet se međutim, mijenja, i to ne samo zbog nostalgičnih napora ruskog predsjednika Vladimira Putina.

„SAD su se povukle za neko vrijeme kao pružatelj sigurnosti”, rekao je makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Poposki za austrijski dnevni list „Der Standard“ u decembru. Ako se administracija  Donalda Trumpa dokaže kao izolacionistička, kakva je zvučala tokom kampanje, na Evropskoj uniji će biti da zadrži trenutni poredak na Balkanu. Rusija se osjeća prilično sigurno ovih dana suočavajući se sa fragmentiranom  i prilično bezubom Evropskom unijom. Tako da možemo zaključiti da je  angažman Rusije u regiji neminovan, piše Bloomberg.

Prijetnje Rusiji

Nikolaj Patrushev, šef Vijeća sigurnosti Putina, nedavno je izjavio da potencijalno širenje Sjevernoatlantskog saveza, koji uključuje Crnu Goru, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu, spada među najveće zapadne prijetnje Rusije. Kremlj je već vidio da se Bugarska, koja je jedan od ključnih saveznika na Balkanu, priključuje NATO-u i EU. Sve  što Moskva sada može učiniti u Bugarskoj je ponovno vraćanje pro-ruskim političarima – kao što je novi predsjednik Bugarske Rumen Radev – i nadi da će odoljeti pritisku koji dolazi sa Zapada. Putinov cilj je da u drugim balkanskim zemljama zadrži barem neutralnost i, ako je moguće, neutralnost kada su u pitanju članstva u zapadnim strukturama. U tu svrhu, Rusija se zalaže za zatvaranje Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, koji je postavljen Dejtonskim sporazumom,  kojim je okončan rat u Jugoslaviji, a sada je trenutno na čelu Austrijanac Valentin Inzko.

Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, izjavio je na konferenciji za medije sljedeće:

„Više puta smo podsjetili  naše zapadne partnere  da je nepristojno zadržati u Bosni i Hercegovini, koja se smatra samostalnom državom, tzv. Ured visokog predstavnika, koji ima ovlasti guvernera i može nametnuti bilo kakve  odluke koje se tiču tri naroda Bosne i Hercegovine – Bošnjake, Srbe i Hrvate.“

Na Balkanu, kao i svugdje drugo, Rusija testira granice svojih mogućnosti, i u korist joj idu saveznici koje ima među Srbima, kako u užoj Srbiji tako i širom bivše Jugoslavije.

Sankcije predsjedniku Republike Srpske

Moramo istaći da je Lavrov žestoko branio Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, manjeg entiteta u  Bosni i Hecegovini, zbog svojih stalnih nastojanja da dokaže srpski identitet. Dodik, koji govori o njegovom snu o srpskom jedinstvu i proziva američku ambasadoricu “dokazanim neprijateljem” srpskog stanovništva, smatra se izgrednika od strane Zapada:  SAD ga je čak sankcionirala zbog opstrukcije Dejtonskog sporazuma, nakon što  je on pokrenuo „Dan nezavinosti“ manjeg bh. entiteta. Za Moskvu, Dodik predstavlja  koristan alat u ublažavanju zapadnih utjecaja u Bosni, a možda čak i za razbijanje takvog stanja. Odluka Rusije, donesena u decembru prošle godine, da vrati u Bosnu i Hercegovinu dio sovjetskog duga Jugoslaviji, 125 miliona dolara, je najdirektniji način na koji se može pomoći Dodik i to pod okriljem Dejtonskog sporazuma.

Ruski uticaj u ostalim zemljama Balkana

Rusija je bila vrlo zainteresiran promatrač nedavnog incidenta s prvim vozom, poslanim iz Beograda, glavnog grada Srbije, prema Mitrovici, koja se nalazi na sjeveru Kosova,  gradu koji ima većinsko Srbijansko stanvništvo. “Kosovo je Srbija” je slogan koji je bio ispisan na vozu napravljenom u Rusiju, i to na  čak na dvadeset i jednom stranom jeziku. Natpisi su umnogome tako grubo vrijeđali kosovske vlasti, koje su zaustavile voz na granici i poslali  ga nazad. U samom sloganu nema ništa novo – Srbija, zajedno s mnogim drugim zemljama, ne priznaje Kosovo. Predsjednik Kosova,  Hašim Tači, međutim,  optužuje Srbijance da su pripremili za korištenje “Krimski model”, kojeg su već preuzeli na sjevernom dijelu svoje zemlje.

To je, u najmanju ruku,  ironično. Priznavanje Kosova od strane Zapada bi bio presedan kojeg bi Rusija koristila kako bi opravdala lažne referendume koji su doveli do formalnog preuzimanja Krima od strane Rusije. Rusku aluziju je, međutim, Lavrov pohvalio na svojoj konferenciji za novinare rekavši da ga je kolega iz Srbije zvao na dan incidenta da mu objasni šta se dogodilo, a on je podržao srpsku stranu u tvrdnji da kosovske vlasti nisu imale pravo da zaustave voz.

Srbija nije u potpunosti pro-ruski  orijentisana – uostalom, ona je kandidat za priključenje EU, a oko 40 posto stanovništva je izjavilo da je za priključenje EU. No, Rusija je imala zajedničke vojne vježbe u Srbiji (posljednje su održane u novembru prošle godine) i većina Srba ima određene simpatije prema  Rusiji zbog historijskih veza te zbog dubokog nepovjerenja u NATO.

Rusija podupire režim u Putinovom stilu,  a proteste održane 2015., u Makedoniji je vidio kao protiv njega, te kao pokušaj Zapada da preuzmu zemlju. U Crnoj Gori, gdje je vlada orijentisana prema zapadu i oko polovine stanovništva podupire članstvo u zapadnim strukturama, Rusi su optuženi prošle godine da su planirali državni udar i atentat na visoke dužnosnike. Optužbe su  mogle biti politički trik, ali jasno je da Rusija ima izražen interes za izvođenje Crne Gora iz NATO-a.

Bilo kako bilo, Rusija je uključena u svakoj balkanskoj zemlji, a ta je uključenost sve aktivnija. To uključuje propagandu za srpski jezik i mrežu prijateljskih lokalnih nevladinih organizacija i medija. Ako se stvari zagriju, političko i vojno uplitanje neće doći u obzir. Za razliku od svog prethodnika Borisa Jeljcina u 1990., Putin ne vjeruje da su sfere utjecaja zastarjeli koncept.

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail

error: Content is protected !!