Piše: Edina Hasić
Kada je riječ o nasilju, najviše pažnje se poklanja onom u porodici, posebno nad djecom. To je jedan od globalnih problema i jedan od najzastupljenijih oblika nasilja. Međutim, nešto što često ostane neprimjećeno, ali ne manje bitno, jeste nasilje u partnerskim odnosima. Kada govorimo o toj vrsti nasilja, tu podrazumijevamo kako psihičko, tako i fizičko i seksualno nasilje nad partnerom. Obično je to na relaciji muškarac – žena, ali su nerijetki slučajevi da nasilje vrši žena nad muškarcem.
Nasilje u partnerskim odnosima se najčešće javlja na početku veze, a zatim se nastavlja i u ozbiljnijim stadijima odnosa, odnosno braku. Prema istraživanjima Ujedinjenih nacija, “nasilje od strane intimnog partnera”, može se definisati kao obrazac ponašanja u bilo kojoj vezi koji se koristi za sticanje ili održavanje moći i kontrole nad intimnim partnerom. Zlostavljanje je fizičko, seksualno, emocionalno, ekonomsko ili psihološko djelovanje ili prijetnja djelovanjem koje utieče na drugu osobu. Ovo uključuje sva ponašanja koja plaše, zastrašuju, terorišu, manipulišu, povrijeđuju, ponižavaju, okrivljuju, ozljeđuju ili ranjavaju nekoga.
Nasilje od strane intimnog partnera može se dogoditi bilo kome, bilo koje rase, dobi, seksualne orijentacije, vjere ili pola. Može se dogoditi u nizu veza, uključujući parove koji su u braku, žive zajedno ili izlaze. Nasilje pogađa ljude svih socioekonomskih pozadina i nivoa obrazovanja.
Žrtve ovog oblika zlostavljanja takođe mogu uključivati djecu ili drugu rodbinu ili bilo kojeg drugog člana porodice. Ovo zlostavljanje obično se očituje kao obrazac zlostavljačkog ponašanja prema intimnom partneru u ljubavnom ili porodičnom odnosu, gdje zlostavljač ispoljava moć i kontrolu nad žrtvom. Zlostavljanje može biti psihičke, fizičke, ekonomske ili seksualne prirode. Incidenti su rijetko izolovani i obično eskaliraju u učestalosti i težini. Nasilje od strane intimnog partnera može kulminirati ozbiljnom tjelesnom povredom ili smrću.
Oblici nasilja od strane partnera
Prvi oblik nasilja u partnerskim odnosima jeste psihičko zlostavljenje partnera koje podrazumijeva vrijeđanje, ucjene, ponižavanje, kritikovanje, nazivanje pogrdnim imenima i slično. Efekat koji takvo ponašanje prema partneru izaziva jeste da žrtva obično počne da sumnja u svoju ličnost, pa čak počinje i da vjeruje u ono što joj se govori. Jedan od problema kod ove vrste nasilje jeste što osoba određeno ponašanje obično ne prepoznaje kao psihičko zlostavljanje. Tu se najčešće radi o ljubomori, gdje partner takav vid ponašanja često doživljava kao iskaz ljubavi, te ga ne smatra negativnim. Uticaj na osobu koja trpi bilo koji način izražavanja psihičkog nasilja se ogleda u gubljenju samopouzdanja, osjećaju manje vrijednosti, nesigurnosti – a situacija je obrnuta.
Osoba koja vrši psihičko nasilje nad partnerom izražavajući ljubomoru pokušava da dokaže svoju dominaciju, nema dovoljno samopouzdanja i vrlo često je nesigurna u sebe.
Psihičko zlostavljanje nerijetko prelazi i u fizičko. Ministarstvo pravde Kanade vezano za psihičko zlostavljanje ističe da se ono događa tako što osoba koristi riječi ili postupke kako bi nekoga kontrolisala, prestrašila ili izolovala ili mu oduzela samopoštovanje. Psihičko zlostavljanje može uključivati: prijetnje, ponižavanja, prozivke ili uvrede stalno vikanje ili kritikovanje, kontrolisanje ili sprječavanje nekoga da viđa prijatelje ili porodicu, ismijavanje, sprječavanja nekoga da praktikuje svoju vjeru ili religiju, uništavanje stvari, povređivanje kućnih ljubimaca ili prijetnja da će to učiniti, zastrašivanje ili ponižavanje (uključujući i ono na internetu). Mnogi oblici psihičkog zlostavljanja nisu krivična djela, ali mogu biti znakovi da bi se zlostavljanje moglo pogoršati. Takođe, neki oblici su definisani kao krivična djela, a to su: prijetnje da će se povrijediti osoba ili neko drugi, te kriminalno uznemiravanje (stalking) koje uključuje praćenje ili opetovano kontaktiranje osobe kada ona ne želi kontakt i plaši se.
Fizičko nasilje podrazumijeva svaki postupak koji partneru uzrokuje fizičku bol i povredu, kao što su: udaranje, guranje, bacanje raznih predmeta na partnera, ugrizi. Jedan od najtežih oblika nasilja u partnerskim odnosima je seksualno nasilje koje podrazumijeva svaka neželjena seksualna ponašanja. To je jedan od najmanje zastupljenih ponašanja, ali kako smo i naveli, najteži oblik. Kanadsko ministarstvo pravde navodi da je fizičko zlostavljanje, uključujući i napad, namjerna upotreba sile protiv osobe. Može uzrokovati fizičku bol ili povredu koja može trajati dugo. Fizičko zlostavljanje uključuje: guranje, udaranje, šamaranje, šutiranje, štipanje, davljenje ili gušenja, povređivanje oštrim ili tupim predmetima, bacanje predmeta na nekoga, držanje nekoga onesposobljenog, vezanog ili zaključanog, i slično.
Seksualno zlostavljanje odrasle osobe može uključivati: seksualno dodirivanje ili seksualnu aktivnost bez pristanka, nastavak seksualnog kontakta kada se traži da prestane, prisiljavanje nekoga na nesigurne ili ponižavajuće seksualne radnje, i slično. Svaki seksualni kontakt s bilo kim bez pristanka je krivično djelo. To uključuje seksualno dodirivanje ili prisiljavanje na seksualnu aktivnost supružnika, vanbračnog partnera ili drugog partnera. Čak i kada je u braku, bračni drug ne može biti prisiljen na seksualni kontakt.
Financijsko zlostavljanje događa se kada neko koristi novac ili imovinu da kontroliše ili iskorištava nekoga drugoga. Može uključivati: uzimanje nečijeg novca ili imovine bez dopuštenja, uskraćivanje ili ograničavanje novca radi kontrole nekoga, pritisak na nekoga da potpiše dokumente, prisiljavanje nekoga da proda stvari ili promijeni testament.
Teško je odrediti šta dovodi do nasilja u partnerskim odnosima, ali to mogu biti razni uzroci: od neprepoznavanja određenih ponašanja kao negativnih, nedovoljne upućenosti u sam odnos muškarac – žena, potrebu za dokazivanjem, slabo izražene vještine komuniciranja i izražavanja svojih želja i potreba, tolerancija društva prema nasilju i slično.
Osoba koja trpi nasilje doživljava mnogo negativnih posljedica što kasnije može uticati na njen stav prema drugim odnosima i ponašanja.
Posebno negativan uticaj ima kada su žrtve djevojke i žene, što izaziva da se one često povlače u sebe, „padaju“ u depresiju, gube vjeru u dobre odnose, te dovodi do fizičkih oboljenja i bolesti.
Pozitivne prakse u adresiranju nasilja
Postoje i pozitivni primjeri država koje su se posvetile rješavanju problema nasilja od strane intimnog partnera, a među vodećim je Kanada. Vlada Kanade radi na povećanju znanja o nasilju u porodici provodeći istraživanja, studije i ankete uključujući: Viktimizacijski ciklus Opštih društvenih istraživanja (GSS), Kanadska studija učestalosti prijavljenog zlostavljanja i zanemarivanja djece, te podaci policije kao što su: Incident-based Uniform Crime Reporting (UCR2) Survey i Homicide Survey. Nacionalne informacije koje dolaze iz ovih izvora date su u izvještajima i člancima Kanadske statistike, koji pokazuju da nasilje od strane intimnog partnera ostaje čest i raširen problem u Kanadi.
Na primjer, Prema Opštem društvenom istraživanju o viktimizaciji (GSS) iz 2009.: Šest posto osoba sa sadašnjim ili bivšim supružnikom izjavilo je da ih je njihov supružnik fizički ili seksualno zlostavljao u prethodnih pet godina. U 2009. godini 64 posto onih s djecom koji su doživjeli nasilje od strane bivšeg supružnika navelo je da je dijete vidjelo ili čulo nasilje. Manje od jedne četvrtine žrtava bračnog nasilja prijavilo je nasilje policiji.
Prema policijskim podacima u 2010. godini u Kanadi je bilo gotovo 99 000 žrtava nasilja od strane intimnog partnera koje su se prijavile policiji, što čini jednu četvrtinu svih žrtava nasilnih zločina koje je policija prijavila. Od toga, gotovo polovina (49 posto) bile su žrtve bračnog i bivšeg supružničkog nasilja, dok su drugu polovinu (51 posto) činili djeca, braća i sestre ili članovi šire porodice. U 2011. gotovo jednu trećinu (32,6 posto) riješenih ubistava počinio je član porodice.
Mediji, razne edukacije, okolina, porodica i prijatelji su ti koji trebaju reagovati ako primjete bilo koji vid nasilja u partnerskim odnosima, kako mladih, tako i odraslih osoba. Sa osobama je potrebno razgovarati, pružiti adekvatnu pomoć i stvari pokazati onakvim kakve jesu, a ne zatvarati oči pred problemima koji se dešavaju u našoj okolini, jer ti problemi sutra mogu biti i naši.
„Objavljivanje ovog teksta podržala je Ekumenska inicijativa žena iz Omiša, Hrvatska. Sadržaj teksta odražava isključivo stavove autora/-ica i ne predstavlja nužno i službene stavove EIŽ-a.“
