Ako pojam mladi predstavlja starosnu grupu koja ima između 15 i 30 godina, posmatrano u kontekstu našeg regiona znači da je većina mladih odrastala u periodu ratnih dešavanja ili u postkonfliktnom periodu.
Razumljivo je da takvo okruženje utiče na odrastanje, međutim mladi su istovremeno podložniji različitim utjecajima, a ponekada i razvijanju predrasuda i strahova od drugih i drugačijih, (kako im se pokušava nametnuti to mišljenje o drugima i drugačijima). Zasigurno da je jedan od projekata koji je najviše podržan od strane međunarodne zajednice u državama Zapadnog Balkana, upravo proces pomirenja i održivosti mira, posebno među mladima. Na prostoru koji je nekad obuhvatao Jugoslaviju došlo je do osamostaljenja bivših republika, te je ovom prostoru dodana Albanija i u geopolitičkom smislu intenziviran je pojam Zapadni Balkan.
Na ovim prostorima nikako da shvatimo da nismo jedni drugima problem, nego da smo svi zajedno u istom problemu, kažu analitičari.
Međutim, političke elite iz tih država u tranziciji nisu stavljale u prioritet da se obnove i zasnivaju odnosi bazirani na izgradnji mira i saradnje među mladima. Ipak, više istraživanja u regionu je pokazalo da preko 70 procenata mladih vjeruje u pomirenje i smatra da je to jako važno za budućnost, a prema istim istraživanjima čak i preko 60 procenata građana srednjih godina smatraju da je proces pomirenja važan i da treba raditi na njemu. Pored svega, mladi na prostoru Zapadnog Balkana vjeruju da je proces pomirenja, koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti još uvijek nedovoljan, odnosno da i dalje postoje predrasude.
Obrazovanje, mediji i porodica šire klimu predrasuda i stereotipa
Mladi u državama Zapadnog Balkana imaju mnogo predrasuda o vršnjacima iz susjednih država, nemaju dovoljno znanja o drugim kulturama, a veliki broj njih nikada nije bio van granica svoje države kaže Oltiana Rama, direktorica nevladine organizacije PVN Albania, koja već duži niz godina radi na pitanjima saradnje među mladima. “Postoji određeni nedostatak povjerenja među mladima u procesu pomirenja u našem regionu. Po načinu kako to mladi vide, taj manjak povjerenja dolazi iz političkog sistema, političkog utjecaja na mlade i njihove potrebe, ali takođe razlozi se mogu tražiti i u nezaposlenosti među mladima”, dodaje Rama.
Prema ocjenama koje su dolazile zadnjih godina od lidera država EU i međunarodnih mirovnih organizacija, faktori koji utiču na održivost trajnog mira su nacionalističko i populističko djelovanje i retorika političara – kojim dodatno usporavaju pomirenje i suočavanje sa prošlošću, jako spor proces kažnjavanja odgovornih za ratne zločine i negiranje zločina. Zatim obrazovni sistemi u državama regiona ne podstiču dijalog i produbljuju nepovjerenje – naročito gledano kroz predmet istorije u školama, negativnu ulogu često igraju i mediji koji koriste uvredljiv rječnik kada izvještavaju o drugim narodima iz regiona i svakako da na stavove mladih utiče porodično vaspitanje.
“Na osnovu onoga što primećujem tokom rada sa mladima i boravka u regionu, najveću prepreku ka pomirenju vidim u sistematskom i svakodnevnom ‘pumpanju’ javnosti porukama koje su pune straha i mržnje prema ‘onim drugima’. Recept koji se na ovim prostorima primenjuje od kraja 80-ih se promenio samo u meri da se koriste modernije tehnologije i novi kanali komunikacije. Svi političari u regionu imaju istu retoriku koja poziva na odbranu patriotizma baziranog na nacionalizmu, tradiciji i religiji. Koriste jednu te istu tehniku skretanja pažnje sa problema koje je neoliberalni kapitalizam doneo običnom čoveku”, mišljenja je Vojo Radosavljević, predsjednik Udruženja građana Svetlost iz Šapca.
Atraktivnija Njemačka nego susjedstvo
Poželjan način za prevladavanje predrasuda i stereotipa je koncept omladinskih razmjena u kojima se pruža prilika mladim ljudima da steknu neposredno iskustvo i izgrade svoje lične stavove i poglede. Nevladine organizacije iz regiona, uglavnom uz podršku EU, organizuju različite aktivnosti i događaje na principu razmjene mladih, znatno intenzivnije zadnjih desetak godina.
Milica Žugić iz Mladiinfo Montenegro iz Nikšića, smatra da mladi i ne vide prepreke jer su otvoreni za druženje sa vršnjacima bez obzira na vjeru, rasu i nacionalnu pripadnost. “Dugo godina organizujemo razne seminare, treninge i druge vrste obuka gdje se susreću mladi iz regiona i nijesmo imali nijednu lošu situaciju, niti neprijatnost, već zaista dobro druženje. Veće predrasude i strahove imaju njihovi roditelji i imaju straha da puste djecu, naročito ako su u pitanju Kosovo i Albanija”, navodi Žugić.
Iz trenutnog stanja u državama regiona po kojem mladi masovno napuštaju svoje domove, vidljivo je da mladi nisu zadovoljni stanjem i okruženjem u kojem odrastaju. S druge strane međunarodna zajednica je već odavno shvatila da u procesu pomirenja ne mogu imati ozbiljne partnere među političarima u državama regiona i okreću se sve više podršci mladima. Razmjene mladih u kontekstu poslijeratnog pomirenja prvi put su u praksi realizovale Njemačka i Francuska, nakon potpisivanja Jelisejskog sporazuma 1963. godine i još uvijek su predane toj ideji i podržavaju je i sa drugim državama. O programima razmjene u regionu Rama dodaje da prepreke s kojima se mladi suočavaju su negativne percepcije i predrasude pod utjecajem medija i sistema uopće. Mladi ljudi uglavnom nemaju informaciju o regiji, oni doživljavaju region na osnovu stereotipa.
“Na ovim prostorima nikako da shvatimo da nismo jedni drugima problem, nego da smo svi zajedno u istom problemu. Medicinska sestra, taksista, nastavnik ili druga radnica ili radnik imaju isti problem, kako da opstanu u svakoj od ovih naših malih privatnih firmi koje zovemo državama”, mišljenja je Radosavljević i dodaje, da svi imaju ogromne poteškoće da ekonomski izdrže školovanje svoje dece. Studenti i srednjoškolci se još u školama pitaju u koju stranku će morati da se učlane da bi dobili posao. Ili u koju će zemlju emigrirati.
Mladi mogu mijenjati svijet, jer se oni nisu ni svađali
Očito da su evidentni pozitivni primjeri saradnje među mladima i učešće u razmjenama mladih u regionu, napredak je postignut ali još uvijek su vidljive prepreke i strahovi da mladi budu aktivniji u smislu regionalne mobilnosti. O tome Žugić prenosi svoja iskustva: “Postoji strah kad su u pitanju države gdje su neki nemiri, unutrašnji sukobi. Takođe kad su prisutne neke tenzije kao na primjer trenutno između Crne Gore i Srbije, mladi koji nemaju iskustva u programima mobilnosti teže se prijavljuju. Najviše se plaše roditelji za djecu, obično u tim slučajevima traže da upoznaju cijelu grupu koja ide i da sa njima ide neko stariji. Uvijek nam je teže da nađemo učesnike za Kosovo nego za, na primjer, Srbiju“.
U nekim slučajevima mladi nisu zainteresovani, mladi iz regiona ne pokazuju interes za putovanja u okruženju iz razloga koji nisu sigurnosne prirode ili zbog predrasuda i strahova, već se jednostavno, po njima, radi o izboru atraktivnijih lokacija za putovanja. “Ako govorimo o mladima u Albaniji, rekla bih da nemaju strah od putovanja u regionu, ali nekada ne biraju da putuju unutar regiona, jer su više orijentirani na razvijene države, poput Njemačke“, mišljenja je Rama.
Sličnog stava je i Žugić te dodaje da kad su u pitanju mladi, više smo se susretali sa problemom da oni generalno nisu zainteresovani da putuju u zemlje regiona već radije biraju neke “ekskluzivnije” destinacije. Tu je već problem druge prirode, motivacija, razlozi zašto uopšte žele da učestvuju u programima mobilnosti mladih.
Proces pomirenja je komplikovan i zahtijeva dosta ulaganja, dobra volja sama po sebi nije dovoljna da se nadamo većim pomacima u procesu pomirenja na Zapadnom Balkanu. Ipak svaka vrsta saradnje među mladima je korisna i od tih programa razmjene koristi ima ra zajednica, jer se prenošenjem iskustava umanjuju predrasude i stečeni stereotipi.
“Bitno je sagledati da je narod ovde umoran, a umoran narod je lako izmanipulisati i samim tim držati u strahu od ljudi sa druge strane granice. U takvoj zajednici mladi ljudi imaju problem da iskoriste svoj veliki intelektualni potencijal, energiju i snagu. Mladi mogu menjati svet i mogu se pomiriti (na kraju krajeva nisu se oni ni svađali)”, Radosavljević zaključuje.
Izvor: Al Jazeera Balkans
