Pokušaj vojnog udara u Turskoj dešava se u danu kada se još nisu stišale ni vijesti o stravičnom napadu u Nici, jedna vijest pretiče drugu, mnogo toga još nije jasno. Evidentno je da je dio vojnog vrha turske armije isplanirao akciju sa ciljem preuzimanja vlasti i to na način da preuzmu kontrolu nad ključnim objektima što su u prvom momentu i uspjeli. Radilo se zauzimanju aerodroma Ataturk u Istanbulu, kao i aerodrom u Ankari, oba ova aerodroma su još pod kontrolom pučista i letovi su obustavljeni.
Takođe pučisti su preuzeli i kontrolu nad kopnenim prilazima Istanbulu i Ankari. Generalštab turske vojske i većina komandi turske vojske smješteni su u Ankari, tako da je na desetine kasarni i vojnih objekata osigurano jakim pješadijskim snagama. Zabilježeni su napadi vojske na objekte turske obavještajne službe, kao i specijalne policije. Posljednje informacije govore da je najteže stanje bilo upravo u Ankari, gdje je i bilo najviše poginulih po medijskim podacima. Ono što je poznato jeste da je u noći sa petka na subotu poginulo najmanje 90 osoba među kojima su pobunjeni vojnici, vladini policajci i civili koji su na ulicama izrazili podršku aktuelnoj vladi.
Prema trenutnim informacijama u okviru istrage o sinoćnjem pokušaju državnog udara širom Turske slobode je lišeno 1.374 pripadnika Turskih oružanih snaga (TSK) koji su povezani sa terorističkom organizacijom Fetullahci/Paralelne državne strukture(FETO/PDY). Među privedenima je i general Murat Aygun, komandant 58. Artiljerijske brigade turske vojske.
Pored toga, blizu 200 nenaoružanih vojnika izašlo je iz kompleksa Generalštaba Oružanih snaga Turske i predalo se pripadnicima policije.
U Istanbulu se neke vojne jedinice povukle u kasarne, a zabilježeni su i primjeri razoružavanja vojnika od strane policije i okupljenog naroda. Na istoku Turske je takođe u većim gradovima narod izašao na ulice i nisu zabilježeni sukobi, takođe je slično stanje, znači mirno i na turskoj obali u većim turističkim centrima.
Turski predsjednik se još nije pojavio uživo pred kamerama, ali je izdao saopštenje u kojem je pozvao narod da izađe na ulice, što je i imalo efekta. Iako se čini da se situacija smiruje i da je vojska čak poražena i u Ankari, gdje su imali najviše početnog uspjeha, još sigurnost nije na potrebnom nivou da bi zasjedala vlada ili parlament u svojim objektima. Nejasno je koji djelovi Istanbula i Ankare su bili pod kontrolom vojske, koje jedinice su lojalne predsjedniku Erdoanu, ali je komandant 1. turske armije izjavio da ne podržavaju pobunu. Takođe većina vojnih aerodroma na kojima su vazdušne snage rasporedile svoje avione i helikoptere, nije korištena za upotrebu vazdušnih snaga, što je ipak pokazatelj da pučisti nemaju kontrolu nad većinom vojske. Snimci mnogih medijskih kuća prikazuju narod na ulicama, koji je stao ispred tenkova i demonstrira u Istanbulu i mnogim drugim gradovima Turske. Važno je da se i opozicione stranke ograđuju od vojnog udara i daju podršku legalnim vlastima Turske.
Naredni sati su pokazali koliko je zaista turska vlada jaka i koliko turski narod podržava demokratiju, a većina svjetskih političara dala je podršku vladi Turske, tu podršku objavila je vlada SAD-a, kao i neke druge evropske vlade. Turska je važan partner u borbi protiv terorizma i važna je za stabilnost ovog dijela svijeta, SAD su naročito zabrinute za svoje vojne snage koje su bile razmještene na aerodromu Incirlik.
Kako je vrijeme odmicalo, stanje u Turskoj se smirivalo, vojne snage su se povlačile u kasarne, ali i dalje je stanje bilo nestabilno i tek sada detaljnije informacije postaju dostupne. Vjerovali smo da će snage razuma pobijediti i da neće doći do novih žrtava među narodom Turske.
Erdoan podstaknut pokušajem vojnog udara izjavio je da: “Pokušaj udara dijela turske vojske čin je izdaje i razlog za “čišćenje” oružanih snaga.”
Također, nije jasno ko u konačnici stoji iza pokušaja državnog udara, mada Erdoan odgovornim smatra političkog i ideološkog protivnika Fethullaha Gulena.
Iako je situacija u Turskoj izgledala prilično konfuzno, pogotvo prvih sati, neke stvari su ukazivale da stanje nije izmaklo kontroli, pogotovo jer je turska diplomatska mreža učinila mnogo da se stanje u Turskoj prikaže realno i sa tačnim informacijama. Međutim neki mediji u regionu i svijetu su ipak počeli sa planskim dezinformisanjem javnosti, iz nekog razloga prednjačili su ruski mediji (najviše Sputnik), a uključili su se i iranski mediji, koji su objavili informaciju da je predsjednik Erdoan sletio na aerodrom u Teheran. Neki naslovi koje su prenijeli mediji u Srbiji govore da je predsjednik Erdoan zatražio azil u Njemačkoj, zatim da traje lov na njega, da je uhapšen i sl. Pomalo nepotrebne medijske neistine koje su vrlo brzo postale smješne, ali ostave uticaja u prvom momentu. Još jedan u nizu primjera neprofesionalnog novinarstva i stavljanje medija na jednu stranu ili huškačka retorika. U ovom slučaju, kao i u nekim od izvještavanjima o terorističkim napadimka u Evropi i svijetu, ne vodi se računa koliko određene neoprezno objavljene informacije mogu nanijeti štete.
Neki od naslova na medijima u Srbiji
Ipak zbog nesigurnosti šta i kako dalje, pučisti nisu dobili podršku niti izvana, a niti unutar Turske, jer svima je jasno da nikome ne bi odgovaralo da se Turska pretvori u novu Libiju ili Irak. Takva Turska bi bila izvor velike nesigurnosti, pogotovo sa milionima izbjeglica, stoga ne čudi da je ipak turska vlada dobila podršku iz svijeta.
Zaključak ovog neuspjelog vojnog puča bi bio da pučisti u svojoj procjeni dešavanja nisu računali na najvažniji faktor-narod. Ponovo je historija dokazala da se jedan narod ne može pokoriti uprkos sili. Iako je u prvim momentima snagama puča pošlo za rukom da zauzmu državnu televiziju, aerodrome, blokiraju policijske snage ipak nisu mogli slomiti turski narod koji budno čuva svoju slobodu.
Dok se situacija u Turskoj smiruje, za očekivati je da će se sprovesti i reforma vojske, te da će poslije ovoga vojska biti stavljena pod kontrolu demokratskih institucija.
