SIGURNOST

Kriminalne organizacije su umiješane u trgovinu i eksploataciju djece bez pratnje

Trgovina ljudima je odvratna i sve više zabrinjavajuća pojava. Ona je strukturne, a ne epizodne prirode koja pogađa nekoliko pojedinaca, s obzirom da ima opsežne implikacije na društvenu, ekonomsku i organizacionu strukturu društava. Ovom fenomenu doprinijela je i globalizacija i moderne tehnologije. Trgovina ljudima ne uključuje samo seksualnu eksploataciju, već i radnu eksploataciju u uslovima sličnim ropstvu. Žrtve su izložene nasilju, silovanju, bateriji i ekstremnoj okrutnosti, kao i drugim vrstama pritiska i prinude. S tim u vezi, Europol je u oktobru 2018. godine objavio izvještaj u kojem se navodi da nisu u dovoljnoj mjeri prijavljeni slučajevi trgovine i eksploatacije maloljetnika muškog spola u seksualne svrhe na nivou Evropske unije. U Evropi hiljade maloljetnika, porijeklom iz EU i zemalja koje nisu članice EU nastavljaju biti žrtve trgovine ljudima i eksploatacije za generisanje profita za kriminalne mreže, pa čak i sve više se suočavaju sa rizikom eksploatacije. Postoji opšteprihvaćena činjenica da je danas trgovina ljudima veća nego ikad u historiji, a eksplozija stanovništva stvorila je veliku ponudu radnika, dok je globalizacija doprinijela tome da su ljudi postali ranjivi i vrlo lake mete za trgovinu ljudim. Ipak, trgovina djecom predstavlja jedan od najtežih oblika kriminalnih aktivnosti u svijetu.  Kriminalne organizacije djecu koriste sa ciljem seksualne eksploatacije i prinudnog rada. Najveće žrtve kriminalnih organizacija su djeca koja su napuštena i koja putuju sama bez pratnje. Prema UNICEF-u svake dvije minute dijete se priprema za seksualnu eksploataciju, a preko 1,2 miliona djece su žrtve trgovine svake godine. UNICEF takođe izvještava da je oko 30 miliona djece izgubilo svoje djetinjstvo kroz seksualnu eksploataciju u posljednjih 30 godina. Žrtve trgovine ljudima potiču iz 127 zemalja, a bili su eksploatisani u 137 zemalja prema Ujedinjenim narodima.

Kriminalne organizacije koje su aktivne u Evropskoj uniji koriste maloljetnike za seksualnu, ali i za radnu eksploataciju. Posebno štetne za Evropsku uniju su veliki porodični kriminalni klanovi koji uglavnom koriste djecu u svrhu prosjačenja, kriminala i seksualne eksploatacije. Djeca migranti i maloljetnici bez pratnje su izloženi većem riziku da postanu žrtve trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja od strane porodičnih kriminalnih klanova. Kriminalne organizacije su uglavnom sastavljene od članova koji su iste nacionalnosti i etničkih veza. Prema izvještaju žene su više uključene u eksploataciju maloljetnika, nego u eksploataciju odraslih osoba. Većina osoba koje se bave trgovinom ljudima uglavnom imaju kriminalne dosjee i povezane su sa trgovinom i distribucijom droge, krađom i prevarama. Maloljetnici bez pratnje se koriste za kriminalne aktivnosti kao što su krađa, prosjačenje i seksualna eksploatacija. O tome koliko je u suštini profitabilna ova vrsta kriminala, govori i izjava Ludviga “Tarzana” Fainberga, osuđenog trgovca ljudima: “Možete kupiti ženu za 10.000 dolara i zaraditi novac za sedmicu dana ako je lijepa i mlada. Onda je sve ostalo profit.”

Prisutnost porodičnih kriminalnih klanova iz Bosne i Hercegovine

Prema izvještaju Europola porodični klanovi formiraju bliske kriminalne grupe sastavljene od tri ili četiri generacije međusobno povezanih porodica koje mogu brojati nekoliko hiljada članova.

Struktura ovih organizacija nije striktno vertikalna, ali predstavljaju neku vrstu produženog domaćinstva koju vodi osoba od autoriteta tj. šef. Članovi takve kriminalne organizacije zaduženi su za određene aktivnosti na osnovu svoga spola, kriminalnog iskustva i godina. Određeni članovi organizacije zaduženi su za smještaj djece i njihovu eksploataciju.

Struktura porodičnog klana (EUROPOL)

U većini slučajeva koje je zaprimio Europol u trgovini maloljetnika bez pratnje prisutni su porodični kriminalni klanovi iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Rumunije i Slovačke. Neke porodice su zadržale veze sa zemljom iz koje dolaze, i sa dijelom klana koji još uvijek živi tamo, ali mlađe generacije često žive u drugim zemljama i postaju državljani drugih zemalja. Maloljetne žrtve nisu nužno u pratnji osumnjičenih kada putuju ili obavljaju krivična djela, ali neki od osumnjičenih služe kao vodiči za žrtve koji nadgledaju njihove aktivnosti posebno kada su maloljetne žrtve angažovane u džeparenju.  U tim slučajevima osobe iz kriminalnih klanova obično odmah po završetku džeparenja uzimaju novac i nastavljaju sa nadgledanjem rada žrtve.

Uloge članova kriminalnih organizacija

Mlađi muški članovi zaduženi su za nadgledanje kriminalnih aktivnosti kao što su krađe i pljačke, a ženski članovi kriminalnih organizacija zaduženi su za nadgledanje džeparenja i krađe u trgovinama. Ostali članovi kriminalnih porodica zaduženi su za poslove upravljanja porodičnim aktivnostima i za poslove pranja novca koji dobijaju kriminalnim aktivnostima. Transport maloljetnih žrtava nekada je povjeren članovima porodica, ali se transportom mogu baviti i spoljni saradnici. Geografska rasprostranjenost porodičnih klanova pruža mogućnosti rotacije maloljetnika među različitim porodicama i tako se prikriva identitet porodica koje su umiješane u kriminalne aktivnosti i identitet maloljetnika koji vrše zločine.

Većina istraženih slučajeva kriminalnih klanova za kriminalne aktivnosti koristila je veliki broj djece, a u nekim slučajevima radilo se i o 90 maloljetnih osoba koje su bile uključene u kriminalne aktivnosti.

Slučajevi zlostavljanja i eksploatacije maloljetnika

Kriminalne organizacije često zlostavljaju djecu koja nisu porodično povezana sa članovima kriminalne grupe. Žrtve porodičnih klanova koji se bave trgovinom maloljetnicima često dolaze iz porodica sa lošim uslovima života i lošim porodičnim odnosima. Sve to doprinosi lakšoj regrutaciji i pristanku članova porodice da djeca postanu maloljetni delikventi u zamjenu za novac koji dobijaju od kriminalih organizacija koje djecu koriste u svrhe prosjačenja, džeparenja i drugih kriminalnih aktivnosti. Da bi se obezbjedilo starateljstvo nad maloljetnicima, žene su često prisiljene na prinudne brakove i često su otete od strane članova kriminalnih klanova. Kriminalni porodični klanovi oduzimaju dokumente od žrtava i na takav način izbjegavaju otkrivanje i bježanje maloljetnika i žrtava od trgovine ljudima. Pripadnici kriminalnih klanova često ne nose lične karte i ostala dokumenta, koriste lažna dokumenta i tako izbjegavaju otkrivanje svojih aktivnosti i identiteta.

Žrtve su uglavnom smještene u istim prostorijama kao i ostatak porodice, a prilikom izvršenja krivičnih djela, oni se uzimaju ili šalju relativno daleko od svoje domaće adrese (ponekad se nalaze u blizini nacionalnih granica i šalju se u druge zemlje), te se na kraju dana vraćaju u smještaj.

Odnosi porodičnih kriminalnih klanova prema maloljetnicima

Kao još jedna protivmjera kako bi se izbjeglo otkrivanje, osumnjičeni regrutiraju “novu” djecu, te ih redovno ubacuju u tzv.  bazu prosjaka i/ili lopova pod njihovom kontrolom. U slučaju jednog od najrasprostranjenijih  porodičnih kriminalnih klanova, novopridošli maloljetnici se šalju u “centre za obuku”, kojima upravljaju članovi porodičnog klana, gdje će novajlije naučiti razne tehnike džeparenja i krađe, prije nego što ih pošalju na različite lokacije. Tokom ove faze, žrtvama je obezbijeđen lažni identitet i ponekad su kriminalne grupe koristile prave lične dokumente žrtava za izvršenje transfera novca među članovima i za svrhe prevare. Ove kriminalne mreže ponekad zlostavljaju djecu sa fizičkim invaliditetom, koja su prisiljene da prose na ulicama, na javnim mjestima gdje se nalazi veliki broj ljudi i po nekoliko sati dnevno. Psihičko i fizičko nasilje nad maloljetnicima redovno je prisutno i vrše ga članovi kriminalnih porodičnih klanova i žrtve se često drže u zatočeništvu dok ne pristanu na kriminalne radnje pod prisilom.

Zbog redovnih rotacija i jezičkih poteškoća, žrtve su u potpunosti pod kontrolom svojih eksploatatora, često nesposobne da komuniciraju sa drugima, osim sa članovima kriminalne mreže. Stariji članovi kriminalnih klanova maloljetnike često indoktriniraju do te mjere da se odlučuju da postanu kriminalistički posrednici i zauzvrat, aktivni članovi kriminalne grupe.

Vrlo često, žrtve koje su eksploatisane od najranijeg doba razvijaju osjećaje pripadnosti prema svojim eksploatatorima, osjećajući osjećaj pripadnosti porodičnom biznisu, bez mogućnosti razlikovanja legalnog i ilegalnog ponašanja (slično Štockholmskom sindromu). Ove žrtve obično ne sarađuju sa policijom i nasilne su kada su prisilno odvojene od svog okruženja.

Profit od kriminalnih aktivnosti

Ukradena roba se obično pretvara u gotovinu, za koju se navodi da se šalje putem sistema za transfer novca (Western Union i slično). Ponekad se kriminalni profiti koriste za troškove domaćinstva, za prevoz djece, ili za finansiranje drugih kriminalnih aktivnosti. Kada su prikupljene obavještajne informacije o finansijskom modusu, pokazali su se obrasci finansijskih transakcija od zemalja eksploatacije do zemalja porijekla i obrnuto, često koristeći originalne ili falsifikovane dokumente žrtava ili počinilaca.

Europol redovno prima informacije o kriminalnim mrežama specijalizovanim za žrtve trgovine ljudima u druge zemlje kako bi iskoristili u tim zemljama sistem socijalne zaštite. Kriminalna grupa, koristeći lične dokumente žrtava, ostvaruje  niz ekonomskih koristi, uključujući: primanja  za nezaposlene, primanja za djecu i drugo socijalne benefite za velike porodice i za porodice sa malom djecom. Ovaj oblik eksploatacije se obično preklapa sa drugim oblicima radne eksploatacije, prinudnog prosjačenja ili prinudnog kriminala.

U Izvještaju Europola navodi se prisutnost maloljetnih migranata koji postaju žrtve porodičnih kriminalnih klanova, ali i prisutnost djece koja dolaze iz porodica sa lošim socijalnim statusom, koja postaju žrtve porodičnih kriminalnih klanova. Posebno je zabrinjavajuća činjenica koja je prezentovana u navedenom izvještaju da postoje porodični klanovi u Bosni i Hercegovini koji se bave trgovinom maloljetnicima koji su bez pratnje i adekvatne zaštite.

Podaci do kojih su došli istraživači i saradnici koji su posljednja tri mjeseca boravili među migrantskom populacijom u Sarajevu, Bihaću, Velikoj Kladuši i Mostaru govore da su prisutne kriminalne aktivnosti u kojima su žrtve djeca migranti, posebno ona djeca bez pratnje. Krijumčari su osmislili taktiku pomoću koje prvo nađu saradnike među migrantima koji zatim realizuju posao pronalaska novih žrtava i osiguravaju kontakte sa istima. Poslije se dogovaraju detalji oko prelaska granice uhodanim krijumčarskim rutama na kojima se podmićuju policijski službenici i ostali, kako bi djeca migranti bili prebačeni u zemlje Evropske unije. Global Analitika će nastaviti sa istraživanjem ove pojave u cilju prevencije i sprječavanja zloupotrebe djece migranata.

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail
error: Content is protected !!