Europol je objavio novi izvještaj pod nazivom „Žene u propagandi Islamske Države – Uloge i motivacija“, koji je napisan za internu distribuciju u oktobru 2018. godine, a obuhvata razdoblje od juna 2014. do avgusta 2018. godine.
U izvještaju se navodi da su žene postale neophodne za tzv. Islamsku državu (ID), kako na područjima sukoba tako i na Zapadu (uključujući i Evropsku uniju). Žene imaju ulogu u izgradnji države, proizvode i šire propagandu i naizgled dobivaju proaktivnije uloge na ratištu. Zabrinutost je da bi to povećanje sudjelovanja žena moglo otvoriti put za potencijalno velike promjene u ulozi žena u ID u budućnosti.
Izvještaj ima za cilj rasvijetliti to kako se ID – koja zastupa patrijarhalnu vlast – može svidjeti ženama i kako ID koristi islamsku sudsku praksu kako bi oblikovala ulogu žena u njihovoj borbi, koju Europol pogrešno naziva džihad, upravo kako je naziva i ID.
ID nastoji predstaviti sebe kao organizaciju koja je zahvalna svojim ženskim članicama, gdje su žene cijenjene kao majke do sljedeće generacije, čuvari ideologije ID i – sve više – sami akteri. Važno je napomenuti da su žene koje se prvi put spominju u Rumiyahu (izdanje 1) opisali kao “saveznike” muškaraca. Međutim, unatoč promjenama koje su svjedočile o ulozi žena, ona i dalje ostaje tradicionalna žena koja ostaje kod kuće, podržava svoju porodicu i muža, na svoju djecu prenosi ljubav prema borbi i žrtvi. U analiziranim publikacijama – na arapskom i engleskom jeziku – ID bez predrasuda i naglašeno promiče patrijarhat („muškarci su odgovorni za žene“), provodi segregaciju spolova i ozbiljno ograničava kretanje žena, kako u javnosti tako i u unutar vlastitih domova.
Međutim, za razliku od prethodnih terorističkih organizacija, ID nagovještava mogućnost ženskog samorazvoja, uključujući i obrazovanje. Nadalje, glasovi žena u engleskim publikacijama – primjerice Umm Sumayyah al-Muhajirah – vrlo su uporni. Dodatni podsticaj za žene leži u tome što se one smatraju prvom linijom odbrane protiv takozvanih zapadnih napora da se iskorijeni istinski muslimanski identitet. Žene u ID su ideološki motivirane kao i njihove muške kolege i njihov smisao osnaživanja leži u doprinosu izgradnji Islamske države, a one također traže mučeništvo i božansku naknadu. Važno je shvatiti da žene prihvataju svoje uloge koje su opisane u propagandi ID – koja se smatra infantilizirajućom ili omalovažavajućom onih koji se ne slažu sa sličnim svjetonazorom – jer vjeruju da jesu božanski zaređene. To objašnjava zašto se diskurs promoviran od strane ženskih propagandista ne razlikuje od onog kod muških kolega. Zapravo, ideološka osnova za sudjelovanje žena u fizičkoj borbi bila je opširno raspravljana i promovisana u propagandnim materijalima ID.
Na kraju zaključka Europolovog izvještaja stoji da su brojni primjeri žena koje su ili izvele terorističke napade ili su bile preventivno uhapšene, dokazuju da su žene voljne koristiti nasilje ako im ideologija to dopušta. Za sada to još nije njihova uloga, ali ta ravnoteža može se lako promijeniti u skladu sa strateškim potrebama organizacije i potreba na terenu.
Izvještaj Europola kroz analizu propagande tzv. Islamske države, baca novo svjetlo na ulogu žena u terorističkim organizacijama, a takođe ukazuje da žene mogu biti predmetom radikalizacije, naročito putem interneta. Ovom fenomenu podložne su mlade žene u EU, ali naravno i u drugim državama, pa tako i u Bosni i Hercegovini, na što bi trebalo pažnju da obrate i nadležne institucije, a takođe i da se u programe prevencije uključe relevantne nevladine organizacije u našoj državi.
Global Analitika je već ranije prepoznala ovu opasnost, te su realizovana istraživanja na temu online radikalizacije, ali i istraživanja o podložnosti mladih, uključujući i žene, na mogućnosti i opasnosti radikalizacije.
Države kao Bosna i Hercegovina su posebno osjetljive na svaki oblik radikalizacije, posebno kada su mladi potencijalna meta, te je neophodno da se realizuje više sveobuhvatnih programa prevencije u zajednici, a koju će realizovati organizacije koje imaju rezultate u prevenciji ekstremizma u saradnji sa stručnjacima koji imaju praktično iskustvo na suprotstavljanju nasilnom ekstremizmu i iskustvo u radu sa mladima u zajednici (posebno ruralna područja), uz saglasnost nadležnih državnih institucija.
