SIGURNOST

Europol: Terorizam i dalje glavna prijetnja, povratnici sa stranih ratišta i jačanje desničarskog ekstremizma su izazovi

The Al-Hawl refugee camp in Syria (Ivor Prickett/The New York Times)

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, Dragan Mektić (26. juna) naglasio je da kada je riječ o povratku državljana BiH sa stranih ratišta, nadležne institucije BiH sa partnerima razgovaraju o tom problemu, provjeravaju podatke i razmjenjuju informacije. Imamo obavezu da prihvatimo sve one za koje se ispostavi da su državljani Bosne i Hercegovine. Druga je stvar kakav će poslije biti njihov tretman, to je procesuiranje itd. Za one koji nisu državljani BiH jednostavno nemamo obavezu da prihvatamo takve osobe, izjavio je Mektić.

Europolov izvještaj o terorizmu za 2018. godinu

O prijetnji od terorizma mogli smo pročitati i u redovnom godišnjem izvještaju Europola o situaciji i trendovima vezanima za terorizam koji se odnosi na 2018. godinu, a objavljen je 27. juna ove godine. U izvještaju se navodi da je tokom 2018. godine terorizam i dalje glavna sigurnosna prijetnja u državama članicama Evropske unije. U poređenju sa 2017. godinom, broj napada i žrtava u EU značajno je pao, a istovremeno je porastao broj presretnutih, odnosno spriječenih napada koji su uključivali i pokušaje proizvodnje hemijskih i bioloških supstanci.

U izvještaju se navodi: „Situacija je, u najmanju ruku, postala složenija. U miljeu koji se poziva na vjerske razloge (uglavnom vezani za Islam) razni faktori s različitom motivacijom i povezanošću planiraju samostalne napade ili se u tu svrhu udružuju s drugima. Dok se ekstremisti krajnje desnice, u pokušaju da opravdaju nasilje, iskorištavaju percepciju o prijetnjama koje dolaze od strane Islama, koje neki ljudi podgrijavaju, interpretirajući terorističku propagandu i kriminalno ponašanje kao reprezentativno u ime jedne svjetske religije“.

S obzirom i na brojna hapšenja desničarskih ekstremista Europol konstatira da ekstremisti različitih orijentacija sve više poimaju nasilje kao opravdan način konfrontacije. Teroristi, zaključuju stoga, nemaju u planu samo ubijati, već i podijeliti naša društva i proširiti mržnju. Povećana polarizacija i porast ekstremističkih pogleda predmet je zabrinutosti u zemljama članicama. Javna rasprava o osjetljivim fenomenima kao što su terorizam, naglašavaju iz vodstva Europola, mora zato biti bazirana na činjenicama prije nego se dođe do zaključka.

Broj pojedinaca koji se vraćaju u EU bio je vrlo mali. Stotine evropskih državljana – uključujući žene i djecu, uglavnom rane dobi – i dalje su pritvoreni u zonama sukoba u Iraku i Siriji. Vjeruje se kako su svi muškarci i neke žene prošli obuku za korištenje oružja, a muškarci imaju i borbenog iskustva. Dok su maloljetnici u osnovi žrtve, u evropskim državama postoji strah da su izloženi indoktrinaciji i obuci na teritorijama koje je ranije zauzimao ISIL i mogu predstavljati buduću prijetnju. Zloupotreba migracijskih tokova od strane terorista kako bi ušli u EU ne izgleda sistematska, navodi se u izvještaju.

ISIL je praktički poražen, ali „usprkos degradaciji organizacijskih struktura ISIL-a, grupa i dalje zadržava namjere poduzimanja napada izvan zona sukoba, potencijalno koristeći bivše članove i pojedince koje inspirira njihova propaganda. Postoji stalni rizik da su pojedinci s kriminalnom prošlošću, uključujući one koji su trenutačno u zatvoru, podložni indoktirnaciji i mogu se uključiti u terorizam.

Kad se sagleda statistika svih napada u Evropi, od ukupno 129 napada koji su izvedeni ili su neuspjeli ili onemogućeni najviše ih spada u kategoriju „etno-nacionalističkih i separatističkih“, njih 83, od kojih je 60 samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, uglavnom incidenti u Sjevernoj Irskoj, a slijede Francuska i Španija. Kao napadi vezani za vjerske motive, okarakterizirano je 24 napada. Što predstavlja pad od rekordne 2017. godine kada je ukupno zabilježeno 33 napada, od 24 pobrojana, 16 je spriječenih ili neuspjelih napada.

Uz spomenute kategorije, navodi se i 19 uspjelih ili propalih napada od strane ljevičara, odnosno anarhista na području Grčke, Italije i Španije  i jedan od strane ekstremnog desničara koji je napao imigrante u Italiji.

U izvještaju Europola se posebno obrađuje i problematika povratnika sa stranih ratišta (Sirija i Irak). Od početka konflikta, otprilike je 5.000 pojedinaca iz EU otišlo kako bi se priključilo teroristima u Iraku i Siriji, najčešće iz Belgije, Francuske, Njemačke i Velike Britanije. Na kraju 2018. procjenjuje se kako ih je u regiji još manje od 2.000 (od toga, pretpostavlja se, 710 iz Francuske i 345 iz Velike Britanije). Vjeruje se kako ih je više od 1.000 poginulo, a veliki broj je pritvoren u Iraku i Siriji. Neke drže u kurdskim zatvoreničkim kampovima, a neke u Turskoj.

Pojedine evropske zemlje  kao što su Austrija, Belgija, Finska, Francuska i Italija zabilježile su povratak onih koji su otišli na sirijsko ratište u razini između 20 i 30 posto, Holandija i Španija oko 18 posto, a najveće postotke zabilježile su Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo gdje se vratilo 33, odnosno 45 posto onih koji su otišli. Među evropskim članicama postoji strah da će se povratnici povezati s istomišljenicima, a njihova obuka i iskustvo čini ih posebno opasnima, konstatira se u izvještaju. „Rute u smjeru i iz Iraka i Sirije nisu se značajno promijenile.  Zapadni Balkan i članice EU poput Bugarske,  Mađarske i Rumunjske i dalje se koriste kao tranzitne zemlje“, spominje se u izvještaju.

U posebnom kraćem odlomku se navodi kako su „zemlje Zapadnog Balkana prijavile postojanje radikaliziranih zajednica na svom teritoriju, a u nekima od njih su i povratnici iz zona sukoba u Iraku i Siriji, a koji su angažirani na regrutiranju i propagandi, međutim terorističke aktivnosti su rijetko primijećene“.

Dodaje se i kako „u Crnoj Gori džihadistička zajednica uglavnom uključuje povratnike iz Sirije“, te se spominje napad na Američku ambasadu u Podgorici u februaru 2018. Napad je izveo Dalibor Jauković (43), koji je bacio bombu u dvorište američke ambasade u Podgorici, a potom se ubio u drugoj eksploziji. Jauković je živio u Podgorici, a rođen je u Kraljevu u Srbiji. Na Jaukovićevom Facebooku vidi se da su ga nagradili medaljom za zasluge u područjima odbrane i sigurnosti Savezne Republike Jugoslavije tokom NATO bombardiranja 1999. godine.

Kada je riječ o povratnicima u BiH spominje se tek kako je za Bosnu i Hercegovinu izvijestilo da su se iz Sirije vratile tri odrasle osobe (dvije žene s tri mala dječaka i jedan odrasli muškarac).

Plasiranje lažni u vijestima

Poziv iz Europola da kada se govori o ovoj problematici to mora biti bazirano na činjenicama prije nego se dođe do zaključka, ipak neki mediji nisu uvažili tu preporuku, objavljuju lažne vijesti o ovom izvještaju. Tako je portal Dnevno.hr (30.juna, 2018. godine) objavio dezinformaciju pod naslovom JEZIV DOPIS EU POLICIJE – DŽIHADISTI DOLAZE! EUROPA NAS UPOZORAVA: ‘Riječ je o 40 tisuća povratnika iz Iraka i Sirije, kod vas su sa zadatkom’.

Podnaslov u ovom članku je: Europol (europska policija) upozorila je na 40 000 bivših pripdnika Al-Qaede i ID (Islamske države) kojih je trenutno najviše u BiH i Kosovu.

Ovdje se radi o jasnoj zloupotrebi izvještaja Europola, koji nije nikakav dopis, kako je navedeno na portalu Dnevno.hr, već redovni godišnji izvještaj. Takođe se nigdje u izvještaju ne navodi da je povratnika iz Sirije najviše u BiH i Kosovu. No, ipak se u članku pojavljuju komentari samoproglašenih eksperata za terorizam i sigurnost, a u stvari su obični politički plaćenici koji planski šire dezinformacije i nikada se nisu bavili sigurnosnim poslovima niti išta znaju o datoj temi.

Mišljenja stručnjaka iz regiona

Migjen Krasniqi, aktivista osnivač omladinske nevladine organizacije InnovActive Center for Social Improvement (ICSI) iz Prištine, izjavio je za Global Analitiku: „Prošlog mjeseca je 110 uglavnom žena i djece vraćeno na Kosovo iz Sirije. Svi su u kampu, a vlasti trenutno rade na procesu reintegracije. Da, postoje sumnje, predrasude i postoje neki znakovi islamofobije koji su se pojavili, jer je bilo ljudi koji su išli u rat u Siriju sa Kosova. On dodaje da još postoji bojazan da bi povratnici mogli da šire i promovišu mogućnosti odlaska u Siriju, odnosno da se nisu pokajali što su otišli i sl. Srećom, na svim nivoima je došlo do napretka u podizanju svijesti o posljedicama pridruživanja ratu u Siriji. Postoji i nacionalna strategija 2015-2020 za prevenciju radikalizma na Kosovu. Imamo i zakon koji nekoga automatski sankcioniše kaznom zatvora, ako se pridruže ratu izvan zemlje, u trenutku kada se vrate. Takođe, još uvijek se u zatvoru nalaze ljudi zbog izvršenja ovog krivičnog djela.”

Na pitanje da li države regiona imaju kapacitete da se uspješno nose sa  situacijom vezano za povratnike sa iračko-sirijskog ratišta, prof.dr. Marija Đorić, stručnjak za sigurnost i gostujuća profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, smatra da povratnici sa ratišta predstavljaju nove potencijalne bezbednosne pretnje po čitav region, naročito zbog toga što ne postoji dovoljno iskustva sa ovom problematikom ne samo na lokalnom i regionalnom, već i na međunarodonom nivou.

“Od velikog značaja će biti stvaranje programa tzv. deradikalizacije (reintegracije). Međutim, još uvek nemamo primer uspešnih programa takve vrste, jer su ovo relativno novi bezbednosni problemi sa kojima se srećemo. Posebno će biti interesantna situacija na prostorima Kosova i Metohije i Bosne i Hercegovine, zbog najavljenog masovnijeg broja povratnika”, mišljenja je Đorić.

Vezano za moguću reintegraciju povratnika Krasniqi je stava da bi prvo bi trebalo da postoje neke verifikacije ako povratnici iz Sirije imaju simpatije za rat ili ne, jer ako i dalje imaju te simpatije, oni mogu ponovo otići tamo. Zatim, moraju se integrirati, inače, čak i ako se pokaju što su otišli tamo, ako ih društvo odbije, zbog izolacije i odbijanja, možda bi se željeli vratiti. Dakle, posebno djeca bi se trebala odmah vratiti u školu, gdje bi se radilo s njima, te  omogućiti kontinuiran rad sa psiholozima, pedagozima i sl. Takođe je važno pružiti prilike za zapošljavanje, jer će im se na taj način pomoći da se brže integriraju u društvo.

U kojoj mjeri povratnici sa iračko-sirijskog ratišta predstavljaju sigurnosni rizik za države u koje se vraćaju (koliki je rizik za punoljetne muškarce i da li ima sigurnosnog rizika kad su u pitanju  žene i djeca)?

Na ovo pitanje Đorić odgovara: „Postavlja se pitanje njihove reintegracije, jer su ovakve osobe često odbačene od celokupnog društva, pa čak i od svojih porodica. Nad njima bezbednosne službe treba da vrše profesionalni nadzor, kako  ne bi eventualno  dodatno radikalizovali domaće stanovništvo. Proces deradikalizacije dugo traje i često je neizvestan, te zbog toga u ovaj proces  treba uključiti ne samo bezbednosne službe, već i sociologe, psihologe, psihijatre (jer mnogi pojedinci pate od post-treumatskog poremećaja), porodicu i mnoge druge…“

Posebna pažnja mora biti posvećena deci koja su rasla u nenormalnim uslovima, kako bi se što pre integrisala u postojeće društvo. Jedno od veoma osetljivih pitanja je da li decu treba davati u hraniteljske porodice, ukoliko se ispostavi da su njihovi roditelji i dalje zadojeni ideologijom tzv.“Islamske države“. Deca i žene povratnici takođe mogu biti bezbednosni rizik po društvo. Nemojmo zaboraviti da među ženama i decom ima puno zlostavljanih žrtava, ali i onih koji su indoktrinirani i koji su imali čak i učešća u ratu, zaključuje Đorić.

Facebooktwittergoogle_pluspinterestlinkedinmail

error: Content is protected !!