KOMENTARI

Buđenje desničarskog ekstremizma: Hir zapadnog blagostanja ili nova globalna prijetnja?

AFP

Evropa je zahvaćena jačanjem ekstremno desničarskih pokreta zadnjih godina, koji su u nekim državama prisutni u parlamentima kao političke partije, ali djeluju i u drugim oblicima društvenih aktivnosti, uključujući Njemačku, Mađarsku, Slovačku, Dansku, Francusku, Austriju, Švedsku i Britaniju. Desnice u pomenutim zemljama uspjele su da privuku značajan broj simpatizera i birača, a neke stranke počinju da ponovo oblikuju politički pejzaž u svojim zemljama. Indicirano mnogim trenutnim dešavanjima, a sa korijenima dubokim u historiji desnica je ponovo pronašla put ka glavnim društvenim i političkim tokovima. Sa idejama koje se baziraju na nacizmu, a nadograđene sa stavovima koji se mogu povezati sa trenutnom društveno-političkom zbiljom neonacisti, bijeli rasisti, alternativna desnica, antisemiti, homofobi, a posebno islamofobi su od 2011. godine jako aktivni. Odgovor zvanične politike i medija na bujanje ove pojave nije bio adekvatan, a ako ne i potpuno neodgovarajući srazmjeru problema.

Glavni problem kako to opisuje The Intercept u svom članku „…krajnja desnica predstavlja jasnu opasnost“ je apologija. Naime, brojni nasilni akti koje su počinili desničari od napada na hram Sikha u Wisconsinu 2012. godine, preko napade na crkve afričko-američke kongregacije, kao što je onaj iz Charlstona u Južnoj Karolini iz 2015. godine kada je stradalo 9 osoba, ubistvo dva hindusa iz februara ove godine, ili mnogi drugi napadi na muslimanska i jevrejska mjesta molitve, okarakterisani su uglavnom kao djela pojedinca sa mentalnim zdravstvenim problemima.

Broj napada na islamske vjerske objekte takođe je u porastu, a američka unija za civilne slobode (AUCL) u svom izvještaju navodi da je u 7 američkih saveznih država od 2005. godine zabilježeno 11 ili više napada na džamije. Slično je i sa jevrejskom zajednicom, gdje se u jednom izvještaju US Today navodi da su samo u jednom danu jevrejski centri i škole primili 31 poziv u kojima je prijećeno bombom. CNN izvještava da su antisemitski napadi u prva tri mjeseca 2017. godine porasli za 86 posto.

Sličan problem je i u Evropi gdje se desnica bazirala na antiimigrantskoj politici, zasnovanoj na strahu od mogućnosti da imigranti vremenom postanu dominantna snaga u Evropi. Najilustrativniji primjer je kampanja u kojoj je prikupljeno 65.000€ da bi se finasirao brod koji bi sprječavao da imigranti dospiju na tlo Evrope, prenosi Newsweek. Slične aktivnosti već duže vremena poduzimaju se na mađarskoj granici gdje je formirana paravojna desničarska milicija „lovaca na imigrante“ u gradiću Assotthalomu sa kojima je ekipa Internation Business Timesa provela neko vrijeme u septembru prošle godine. U Bugarskoj, prenosi Daily Mail, lokali desničari predvođeni Dinkom Valevom nabavili su helikopter kako bi mogli da prate i hvataju izbjeglice. Valev je tom prilikom izjavio: „Ja ovo promatram kao sportsku aktivnost, a sport se ne može okarakterisati kao nasilje.“

Nedovoljan odgovor političara na pitanje jačanja desnice jeste jedan od glavnih faktora zašto ona nesmetano jača. Oni ne samo da se nisu ogradili od ovakvih pojava nego su ih u određenim momentima koristili kao dio svoje politike agende, npr. politika stranka iz Velike Britanije UKIP, svoju strategiju zagovaranja napuštanja Evropske unije zasnivala je između ostalog, na strahu od migranata.

Uzevši sve ovo u obzir, zajedno sa retorikom brojnih političara koji su u većoj ili manjoj mjeri bili dio desničarskih struja ili su u cilju ostvarivanja svoje agende sa desničarima sarađivali, mogu se razumjeti i najnovija dešavanja iz  Charlottesvillea u američkoj saveznoj državi Virginiji. U tim neredima jedna osoba autom usmrtila je jednu osobu, a povrijedila 19 osoba na kontra-protestima organizovanim kao odgovor na okupljanje bijelih nacionalista. Tek nakon ove značajne ekskalacije sukoba, mediji su odlučili da ovim događanjima posvete dužnu pažnju, jer je određeni broj studenata koji su se dan ranije okupili da protestuju protiv rasizma pretučen, što nije privuklo značajnu medijsku pozornost.

U svom govoru, predsjednik Međureligijske alijanse, rabin Jack Moline izjavio je: „Svi politički lideri se moraju bezrezervno ograditi od dešavanja u Virginiji. Nezamislivo je da u 2017. godini marširaju grupe neonacista sa bakljama, koji sa ponosom pokazuju svastike i zastave Konfederacije“.

Mediji su takođe dali svoj negativan doprinos ne stavljajući dovoljno akcenta na nasilje koje su činili rasisti. Nedavno je češka javnost bila zaprepaštena nakon objavljenih snimaka gdje otac trenira petogodišnje dijete da udara lutku govoreći pogrdne riječi o romima i muslimanima. Posebno iznenađuje mržnja i djelovanje pojedinaca i organizacija iz država bivšeg istočnog bloka (Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske i Bugarske) koja je usmjerena prema migrantima i muslimanima. Iako u ovim državama nisu zabilježeni nikakvi incidenti po tom osnovu u prošlosti, nema povezanosti ni sa historijskim kontekstom, niti se takvo ponašanje može opravdati prijetnjom od terorističkih napada. Zbog toga ne čudi da je upravo jedan od vođa protesta i nereda u SAD-u, 20-godišnji student Univerziteta u Nevadi Peter Cvjetanović. Student historije i političkih nauka iz Rena u američkoj saveznoj državi Nevadi, stigao je  u Charlottesville, Virginia, kako bi sudjelovao na protestima pod nazivom Ujedinimo desnicu.

Peter Cvjetanović

Po njegovom Facebook profilu, Cvjetanović ima hrvatsko porijeklo, a taj neonacist, na Facebooku prati neke desničarske grupe, ali i hrvatske kakva je na primjer grupa Croatian World Network CROWN.

Ovim informacijama treba dodati podatak istraživanja britanskog Independenta iz 2016. godine gdje se navodi da broj desničarskih naloga na Twitteru raste brže nego broj onih naklonjenih ISIL-u.  Nedostatak osude u medijima i od vodećih političkih ličnosti doveo je do toga da se desničari osjećaju komotno u obavljanju svojih aktivnosti.

Na kraju treba dodati i probleme zanemarenosti kao i adrenalinski izazov za mlade. Veliki broj osoba koje su iz različitih razloga odbačene od društva pokušavaju postati dio „nečega većeg“ od njih samih. Dok pojedini mladi na zapadu, iz dosade ili zbog dobrog socijalnog stanja u kojem žive, traže bijeg od monotonije, tj. traže nove izazove. Kao i kod svake radikalizacije, mladi desničari se pridružuju ekstremnim organizacijama iz želje da nečemu pripadaju, iz želje za dokazivanjem, a neki i iz ukorijenjene mržnje koju nose generacijama, ali svi oni se vremenom dodatno radikaliziraju kroz pripadnost desničarskim organizacijama. Vrlo je važno zato da se u Bosni i Hercegovini, a i u državama u okruženju reaguje na vrijeme na bilo koji događaj i pojavu koja se povezuje sa djelovanjem desničara. Tanka je linija koja dijeli od naizgled običnog koncerta desničarskog pjevača, koji okupi nekoliko hiljada pristalica, do mogućih nereda, nasilja koje može izmaći kontroli. To ilustrativno pokazuje primjer iz Virginie, gdje su vlasti poduzele sve mjere mnogo ranije od zakazanih protesta. Čak su proglasili i vanredno stanje kako bi shodno zakonu mogli angažovati dodatne snage i pored svega, skup je ipak izmakao kontroli, te su zabilježene žrtve i mnogo povrijeđenih. Međutim, to se dešava u najrazvijenijoj državi svijeta, koja će brzo uspostaviti red i provesti istragu. Možete zamisliti da se nešto slično desi u BiH, da se okupljanja desničara, pa makar i pod krinkom koncerata i sličnih manifestacija, pretvore u nekontrolisane nasilne akcije. Kakve bi to imalo posljedice po područje gdje bi neredi izbili, te da li bi snage sigurnosti uspjele adekvatno odgovoriti na nasilje i u kojem pravcu bi nasilje eskaliralo su pitanja jedna od mnogih, koja se postavljaju.

Stoga je vrlo važno da svi segmenti društva djeluju u pravcu prepoznavanja djelovanja desničarskih organizacija, a posebnu ulogu imaju sigurnosne i policijske agencije kod procjene djelovanja desničarskih organizacija i njihovih aktivnosti i okupljanja. Važnu ulogu imaju i mediji, koji ne trebaju davati prostor za reklamiranje desničara, njihovih organizacija i aktivnosti, nego treba osuditi takva događanja. Svoju ulogu imaju i nevladine organizacije koje mogu djelovati na lokalnom nivou, posebno u područjima gdje desničari djeluju duži niz godina, a takođe mogu djelovati i na nivou države kroz zajedničke antidesničarske akcije i projekte, što više preventivne i maksimalno okrenute prema mladima.

Facebooktwittergoogle_pluspinterestlinkedinmail

error: Content is protected !!