ANALIZA

Zajedničkim radom i planiranjem Bosna i Hercegovina može ublažiti posljedice korona virusa

Piše: Dr. Safet Mušić

Trenutna situacija oko pandemije korona virusa (COVID-19) u svijetu i BiH je i dalje jako složena sa tendencijom daljeg pogoršanja u svim državama zahvaćenim zarazom, izuzev Kine, koja prema posljednjim informacijama bilježi pad broja novih slučajeva zaraze. Mišljenja stručnjaka iz svijeta, kao i domaćih su dosta slična i govore da još nema procjena kada bi moglo doći do slabljenja korona virusa, koliko smo daleko od otkrića lijeka, odnosno vrlo je malo potvrđenih informacija o konkretnim načinima zaustavljanja širenja zaraze. Pokušavaju se određene strategije u zaraženim područjima, eksperimentiše se sa do sada nepoznatim virusom. U malim i siromašnim državama, sa neadekvatnim zdravstvenim sistemom vrlo je teško eksperimentisati sa strategijama, te se preporučuje korištenje „dobrih praksi“ država, gdje se postižu pozitivni pomaci. Vrlo su korisni i savjeti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koja pokušava nesebično dijeliti informacije koje su pouzdane i korisne za sve države.

Neke do sada uspješne strategije

Kada su u Kini uvidjeli da je epidemija COVID-19 izmakla kontroli i ušla u eksplozivnu fazu, odmah je izvršena odluka o stavljanju u karantin područje Wuhana, te je bio fizički odvojen od ostatka države. Pored mjere karantina, vlasti su naredile i da stanovništvo unutar tog izoliranog područja bude u stanovima i da ne izlazi. Od tog trenutka milioni ljudi su sedmicama bili u karantinu i sve aktivnosti su zaustavljene. U slučajevima kada se desi da ima zaraženih u jednom dijelu grada, čitav taj kompleks se stavlja pod potpunu blokadu, vrata i prozori se ne smiju otvarati,  hranu su donosili vojnici sa zaštitnom opremom i ostavljali hranu ispred vrata. Tek kada se vojnici udalje hrana se može brzo preuzeti. To je trajalo u prosjeku po 14 dana u tim dijelovima grada, dok se ne ustanovi da niko više iz tog dijela nije zaražen.

Zanimljivo je iskustvo pojedinih gradova u Kini, kada se broj zaraženih popeo na 60 slučajeva, poduzimane su hitne mjere koje su uključile to da je obustavljen cjelokupan gradski saobraćaj, a samo jedan član domaćinstva je mogao da izađe na svaka dva dana u nabavku sa obaveznom maskom. Nije bio dozvoljen ulazak ni u kakav objekat bez maske i organizovano je mjerenje temperaturu na ulici za sve koji izađu. Uvedena je kontrola kretanja svih članova porodice, preko kartona ili preko mobilnih telefona, te se tačno znalo ko i koliko puta je izlazio van stana. Pokazalo se da su ova rigorozne mjere dale odlične rezultate i već postoje procjene da bi se Kina mogla zaustaviti na broju umrlih manjem od 5000, iako je i Kinu epidemija zatekla nespremnu i virus se bio proširio u sve njene pokrajine. Kina sada već demonstrira svoj uspjeh u borbi sa virusom i pomaže drugim državama, među kojima su Italija, Belgija i svu pomoć (stručnu i materijalnu) dostavljaju i u Srbiju.

Sličan eksperiment suzbijanja širenja zaraze korona virusom  je sproveden u italijanskom gradiću Vòu u regiji Veneto na samom početku pandemije i rezultirao je potpunom eliminacijom novih slučajeva. Zaposlenima u zdravstvu je to pošlo za rukom, jer su više puta na korona virus testirali svih 3.300 stanovnika, nezavisno od toga jesu li pokazivali simptome bolesti. Kada bi utvrdili da je neko pozitivan na korona virus, stavili bi i njega i sve osobe s kojima je bio u kontaktu u strogi karantin. Zahvaljujući tome su uspjeli da zaustave širenje bolesti. Vlasti u talijanskoj regiji Veneto i dalje nastavljaju sa agresivnim testiranjem stanovnika. Cilj im je da dnevno uzmu najmanje 11 hiljada briseva. Medicinski radnici reaguju čim neko nazove specijalne telefonske brojeve i kaže da je bolestan, testiraju se svi članovi porodice te osobe, svi njeni prijatelji i svi koji žive u blizini te osobe.

Za razliku od strategije opširnog testiranja koja je primenjena u Vòu i preporuke čelnika WHO, zemlje poput Velike Britanije i Holandije, odlučile su se za strategiju “imuniteta krda” koja uključuje puštanje virusa da se širi populacijom kako bi ljudi samostalno stekli otpornost. Međutim, Dorit Nican, koordinatorka za hitne slučajeve WHO za Evropu, tvrdi da strategija imuniteta krda ne bi trebalo da se koristi u slučaju korona virusa, jer se o samom virusu jako malo zna i on se još uvek proučava.

Procjene budućih dešavanja

Trenutno je vrlo teško doći do relevantnih procjena budućih dešavanja u vezi korona virusa, prvenstveno zbog toga što slična pandemija koja se širi ovakvom brzinom i relativno u vrlo kratkom vremenu može dovesti do smrtnih posljedica, do sada nije zabilježene u ljudskoj istoriji. Stoga i stručnjaci koji su životni vijek proveli istraživajući zarazne bolesti, ne usuđuju se da daju određene procjene šta nas čeka u budućnosti. Prema mišljenju međunarodno priznatog eksperta za epidemiologiju i javno zdravstvo, profesora na Sveučilištu u Minnesoti, dr. Michaela Osterholma, prvo moramo shvatiti tajming korona virusa, u smislu da je ovo samo početak.

Tako da, u smislu štete, boli, patnje, smrti koju je uzrokovala, ovo je zaista samo početak. Ova situacija će se razvijati još mjesecima, a prema njegovom mišljenju, ljudi to još ne shvaćaju. Usudio se navesti i neka konkretna predviđanja, npr. da će trebati (ukupno) 48 miliona hospitalizacija od 96 miliona slučajeva zaraze i preko 480 hiljada smrti koji se mogu dogoditi u sljedećih tri do sedam mjeseci.

Procjene nekih stručnjaka ukazuju na to da je velika stopa smrtnosti u Italiji zapravo izazvana zbog manjka discipline i društvene odgovornosti, klasičnog mediteranskog pristupa koji je u normalnim okolnostima šarmantan, a u ovim vanrednim okolnostima on je ustvari vrlo opasan. Informacije iz gradova širom BiH govore da se ni mi ne možemo pohvaliti kineskom disciplinom i da policija na terenu ima mnogo posla reagujući protiv prekršioca naloženih mjera.

Vrhunski naučnik i epidemiolog iz Hrvatske Igor Rudan dijeli stav stručnjaka da intenzivnim mjerama izolacije svih onih koji su bili izloženi već zaraženima moguće je značajno usporiti širenje virusa. To se radilo u Wuhanu i zato su karantini opravdani i to je razlog zašto daju dobre rezultate. Kada populacijom kruže ljudi bez simptoma, ali pritom prenose virus na druge, tada je epidemiolozima jako teško bilo šta da učine da bi spriječili širenje među ljudima. Takva epidemija ima mogućnost vremenom da se proširi svuda, najviše zbog takvih prenosilaca koji ne pokazuju nikakve simptome.

Rudan navodi, da kada se registrovani broj zaraženih podijelio s brojem umrlih u početku pandemije, dobijala bi se brojka od oko 2%. Iz toga se, naizgled, moglo zaključiti da je ovaj korona virus nov i da na njega niko nema imunitet, što znači da će se vremenom proširiti po cijelom svijetu i sve nas zaraziti. Ako ubije 2% svih ljudi, onda nije teško izračunati da će od 7,5 milijardi ljudi umrijeti njih oko 150 miliona.

I teško je ikome ko nije stručnjak iz ovog područja da razumije kako se takav ishod sada uopšte spriječiti, jer vakcina protiv ovog virusa još ne postoji, kao ni lijekovi. Od samog početka ove pandemije bilo je ljudi koji su tvrdili da je novi korona virus bolest koja je blaža čak i od gripa, ali i onih koji su vjerovali da je znatno opasniji. Prošlih dana je ovo pitanje napokon zaokupilo pažnju svih svjetskih medija, jer je Svjetska zdravstvena organizacija objavila “da je oko 3,4% zaraženih umrlo”.

Kada ovih mjera ne bi bilo, došlo bi do eksponencijalnog rasta broja zaraženih, što bi ubrzo postalo neizdrživo za zdravstveni sistem. Zatim, od potpune zaraze ljudi donekle nas štiti i naša raštrkanost, tj. život ljudi i u mnogim manjim mjestima i naseljima. U veliki broj njih vjerovatno nikada neće ni ući niko zaražen, mišljenja je Rudan.

Prema nekim procjenama, ako svaki novooboljeli dnevno zarazi samo još jednu osobu, tokom rane faze će tokom četiri dana broj novooboljelih narasti sa 2 na 16. Nešto kasnije, sa 128 novozaraženih će tokom sljedeća tri dana skočiti na 1024 zaražena. Ali doći će zatim i četiri dana u kojima će broj novozaraženih sa 100.000 narasti na 800.000. Takvi mogući proračuni trebaju biti prisutni svima nama, a posebno donosiocima odluka u ovoj vanrednoj situaciji.

Šta može uraditi Bosna i Hercegovina?

Bosna i Hercegovina se bliži broju od 100 zaraženih, već je zabilježen prvi smrtni slučaj i pitanje je trenutka kada će zvanično biti objavljeno da je više od 100 zaraženih osoba u BiH. Scenario koji je vrlo opasan je onaj kada se korona virus probije unutar zdravstvenih ustanova, što se desilo u Wuhanu, zatim u Italiji, pa u Zagrebu i u BiH, u Mostaru i Banja Luci. Na taj način virus napada već postojeće pacijente u bolnicama, ali i bolničko osoblje koje je sada dragocjeno.

Profesor Nihad Fejzić je stava da ne postoji model za borbu i da se treba što više raditi testiranja i pronaći veze zaraženih, te da će strah natjerati ljude da shvate opasnost.

Evidentno je da su iskustva Kine, Italije i država iz okruženja bila korisna i BiH u smislu poduzimanja mjera na sprječavanju zaraze korona virusom, do sada su poduzete sistemske mjere na svim nivoima, iako se možda na najnižim nivoima (mjesne zajednice) te mjere i najmanje osjete. Zato moramo učiti na tuđim primjerima i izučavati i ta neka loša iskustva kako bi ih prevenirali u BiH. Ono što je sa preventivnog aspekta posebno značajno je to da se rade redovna planiranja, naravno da je za BiH to otežano, jer se aktivnosti zasebno planiraju i realizuju na nivou entiteta, uz eventualnu kordinaciju sa državnim nivoom. Kada se pogleda karta BiH, te ako znamo ne komunikacijsku, trgovinsku i svaku drugu upućenost jednih na druge, jasno je da se problem korona virusa, kao ni mnogi drugi događaju tipa prirodnih nesreća ili modernih sigurnosnih izazova ne mogu i ne bi trebalo posmatrati i tretirati iz više centara. Naravno da je bolji i taj način reagovanja, nego nikakav, ali je mnogo jednostavnije imati informacije na jednom mjestu, imati podatke o resursima, kako bi mogli prioritetno raspodijeliti iste po ugroženosti. Puno je lakše donositi odluke na višem nivou, koje bi se onda implementirale na nižim nivoima, lakše je ostvariti saradnju sa međunarodnim institucijama, a i puno je brži i jednostavniji sistem donošenja odluka.

Poplave i požari koji su zadesili BiH proteklih godina i problemi oko upotrebe resursa i reagovanja na ove nesreće izgleda nisu pomogli u prihvatanju shvatanja da se zajednički puno lakše možemo oduprijeti svim nedaćama.

Stručnjaci upozoravaju da se u ovim trenucima mora voditi računa ko su ustvari ljudi u timovima/kriznim štabovima koji odlučuju o mjerama koje će se poduzimati, praktično odlučuju o životima svih nas. Nije vrijeme da se postavljaju u takve timove ljudi po službenim dužnostima od koji su većina došli stranačkim putem, već isključivo ljudi koji imaju znanja i iskustva da se nose sa krizama. Bosna i Hercegovina ima takve ljude, prije svega pripadnici OS BiH koji su učestvovali u operacijama podrške miru ili u NATO operacijama, ali su prošli i obuke i edukacije po najnovijim NATO standardima, takođe i pripadnici policijskih i sigurnosnih agencija sa međunarodnim i domaćim iskustvom. Svi krizni štabovi na svakom nivou bi trebali u svom sastavu imati ljude sa takvim iskustvom, jer je sigurno da mogu biti od velike pomoći, naravno ako su oni još aktivni u službi, onda je potrebna saglasnost nadležnog ministarstva.

Kakogod, vjerovatno se to neće promijeniti u narednom periodu te ćemo se morati nastaviti boriti i sa pandemijom korona virusa sa sistemom koji nije idealan, ali se može reći da ipak funkcioniše. Ipak, u svemu tome je vrlo važno da se ispoštuju neka davno uspostavljena pravila i standardi. Ta pravila i standardi su veoma značajni u sistemu planiranja i svoje korijene vuku iz vojnog načina planiranja kao i procesa donošenja odluka. Postoji opšteprihvaćena vojna izreka: “Ako ne planirate, planirate da propadnete”, u ovoj situaciji se ta izreka pokazala kao vrlo istinita. Bez plana, svi oni koje se trenutno bore protiv korona virusa su na neki način osuđeni da naiđu na greške, probleme i kašnjenja. Plan s druge strane pomaže rukovodiocima u ovoj situaciji da efikasno i djelotvorno organizuju resurse i aktivnosti za postizanje postavljenih ciljeva.

Kada se radi planiranje na suprotstavljanju ovakvim nesrećama mogu se koristiti sljedeće faze planiranja u cilju smanjenja rizika i suprotstavljanja prijetnji od koronavirusa:

  • Identifikacija rizika se uglavnom odnosi na poboljšanje pristupa u procjeni rizika, informisanje o istom i sposobnost stvaranja, upravljanja i korištenje dobijenih informacija.
  • Smanjenje rizika, obuhvata poboljšanjo planiranje, korištenje dobre prakse i politika, investicije za upravljanje i smanjenje katastrofalnih posljedica.
  • Spremnost uključuje jačanje efikasnosti ranog upozorenja, predviđanje, planiranje opasnih scenarija i hitnu spremnost za odgovor na katastrofu.
  • Finansijska zaštita se odnosi na razvijanje rizika finansiranja strategije i mjere na smanjenju rizika urušavanja tržišta, osiguranje poboljšanja finansiranja u toku odgovora na nesreću.
  • Stvaranje otpornosti kroz jačanje kapaciteta za procjene ovakvih prijetnji i planiranje poboljšanja kvaliteta i blagovremenog oporavka i rekonstrukcije nakon prolaska nesreće.

Za BiH je u suprotstavljanju koronavirusu trenutno najvažniji segment budućih operacija ili budućeg planiranja, posebno kada se uzmu u obzir navedene procjene stručnjaka i ako svjedočimo iskustvima drugih država.

Zašto je to sada najvažnije?

Već sada zbog otežavajućih faktora kao što su komplikovani politički sistem, a time i proces donošenja odluka u odgovoru na korona virus, zatim finansijski opterećen i spor sistem zdravstvene zaštite, neodstatak adekvatne medisinske opreme i uređaja, nedisciplina stanovništva; neophodno je da se posveti pažnja razmišljanju i planiranju u slučaju najopasnijeg scenarija.

Nadati se da do njega neće doći, ali se mora računati na to i već sada planirati dodatne mjere, a poučeni iskustvima iz Wuhana, Italije i Hrvatske. Tako treba računati na planiranje posebnih mjera karantina za određene gradove ili područja, planiranje prostora za smještaj pacijenata uslijed naglog povećanja broja istih, nabavka potrebne medicinske zaštitne opreme i uređaja, planiranje preraspodjele tereta sa mjestima gdje nije došlo do zaraze u smislu pomoći i zamjene medicinskog osoblja koje će biti zamoreno, planiranje načina postupanja prema povećanom broju umrlih (od pripreme vreća ili sanduka, do planiranja transporta i ukopa), planiranje mobilizacije privatnih materijalnih resursa, posebne mjere zaštite mladih i planiranje drugih aktivnosti shodno procjeni trenutne situacije i iskustava drugih država.

 

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail
error: Content is protected !!