Piše: Amina Kolašinac
Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK) uspostavljena je shodno odredbama Zakona o komunikacijama i nadležna je za regulisanje emitetskih i javnih telekomunikacionih mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i definisanje osnovnih uslova za osiguravanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava, kao i za planiranje, koordinaciju, namjenu i dodjelu radiofrekvencijskog spektra. Osim toga, RAK je s Vijećem ministara BiH nadležan za zaštitu autorskih i drugih prava na intelektualnu svojinu, kao i ličnih podataka i privatnosti.
Na osnovu člana 49. Zakona o komunikacijama RAK je nadležan za vođenje postupaka kojima se utvrđuje da li je u određenom slučaju korisnik dozvole počinio povredu Zakona, podzakonskih propisa Agencije ili uslova izdatih dozvola. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je dokument pod nazivom „Pregled povreda i odgovarajućih kazni koje izriče Regulatorna agencija za komunikacije“ na osnovu kojeg se vrši određivanje novčanih kazni za ustanovljena kršenja pravila i kodeksa, a Pravilnikom o postupku rješavanja kršenja uslova dozvola i propisa Regulatorne agencije za komunikacije, uspostavljene interne procedure za postupanje u rješavanju predmeta koji se tiču povreda uslova izdatih dozvola, kodeksa, pravila, odluka kao i Zakona.
U takvim slučajevima, a prema zakonskim ovlastima, Agencija izdaje odgovarajuće izvršne mjere za kršenje Zakona o komunikacijama, pravila i kodeksa. Protiv prvostepenih izvršnih mjera RAK-a korisnici dozvola imaju mogućnost žalbe Vijeću Agencije kao drugostepenom organu u upravnom postupku. Odluke Vijeća Agencije konačne su i obavezujuće u upravnom postupku, a sudsko preispitivanje odluke može se pokrenuti pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije donijelo je Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija koji u članu 3. utvrđuje da pružalac medijske usluge neće pružati sadržaje koji uključuju bilo kakvu diskriminaciju ili predrasude na osnovu spola, rase, etničke pripadnosti, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, posebnih potreba, dobi, seksualne orijentacije, društvenog porijekla, kao i svaki drugi sadržaj koji ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, njegovih prava i sloboda.
U članu 4. utvrđeno je da audiovizuelne medijske usluge i medijske usluge radija neće stvarati jasan i neposredan rizik od podsticanja mržnje, nasilja ili diskriminacije protiv lica ili grupe po diskriminatornim osnovama, ili koji od strane publike može biti protumačen kao podsticanje na mržnju, nasilje, nered i nemire, ili koji bi mogao izazvati ili podsticati krivična djela. Izuzetak predstavljaju audiovizuelne medijske usluge i medijske usluge radija koje su dio naučnog, autorskog ili dokumentarnog rada i/ili predstavljaju dio objektivnog novinarskog izvještavanja i objavljene su bez namjere da se podstiču radnje diskriminacije i širenja govora mržnje i nasilja, odnosno s namjerom da se kritički ukaže na takve radnje.
Kodeks za štampu i online medije je akt usvojen od svih udruženja novinara u Bosni i Hercegovini i predstavlja način samoregulisanja novinarskog djelovanja. Prema Kodeksu:
„Novinari štampe i online medija u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu „novinari“) imaju obavezu da prema javnosti održavaju visoke etičke standarde u bilo kojem trenutku i pod bilo kakvim okolnostima. Dužnost novinara i izdavača štampe i online medija je poštivati potrebe građana za korisnim, blagovremenim i relevantnim informacijama, kao i braniti načela slobode informisanja i pravo na pravedan komentar i kritičko novinarstvo. Novinari će se pridržavati opšteprihvaćenih društvenih standarda pristojnosti i poštivanja etničke, kulturne i religijske raznolikosti Bosne i Hercegovine, te standarda ljudskih prava definisanih u međunarodnim i bosanskohercegovačkim aktima o ljudskim pravima.˝
U skladu s Kodeksom za štampu, novinari u svakom trenutku moraju biti svjesni opasnosti koja se javlja kada mediji govorom mržnje podstiču diskriminaciju i netoleranciju. Imajući u vidu takvu opasnost, novinari moraju dati sve od sebe kako ne bi huškali i/ili podsticali mržnju i/ili nejednakost po osnovi etničke pripadnosti, nacionalnosti, rase, vjere, spola, seksualne orijentacije, tjelesne onesposobljenosti ili duševnog stanja. Novinari ni pod kakvim okolnostima ne smiju podsticati činjenje kaznenih djela ili nasilje. U odredbi Kodeksa koja se odnosi na diskriminaciju određeno je da novinari moraju izbjeći prejudicirane i uvredljive aluzije na nečiju etničku skupinu, nacionalnost, rasu, vjeru, spol, seksualnu opredijeljenost, tjelesnu onesposobljenost ili duševno stanje. Aluzije na nečiju etničku skupinu, nacionalnost, rasu, vjeru, spol, seksualnu opredijeljenost, tjelesnu onesposobljenost ili duševno stanje dopuštene su samo onda kada su u direktnoj vezi sa slučajem o kojem se izvještava.
Kodeks je akt samoregulativnog organa za štampane i online medije i obavezujući je samo za medije i novinare koji ga usvoje. Vijeće nema ovlasti da kazni medije, da ih suspenduje ili da pošalje novinare u zatvor, niti da oduzme dozvolu nekoj novini ili publikaciji, već samo da izda saopćenje za javnost u kome će iznijeti kršenja pravila ponašanja.
Zabrana širenja govora mržnje putem interneta
Važeći propisi u Federaciji BiH i Brčko distriktu BiH ne sadrže odredbe koje se eksplicitno odnose na zabranu govora mržnje putem interneta, mada se ovo pitanje, a kako je to i ranije navedeno može posmatrati u kontekstu odredbi krivičnog zakonodavstva kojima se zabranjuje i sankcioniše izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, ali zaštita je pružena samo po nekoliko osnova, ali i kontekstu odredbi kojima se zabranjuje ugrožavanje sigurnosti. U tom kontekstu bitno je istaknuti da su Ombudsmeni za ljudska prava BiH, u 2019. godini, podržali inicijativu “Centra za pravnu pomoć ženama” iz Zenice za izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i uputili Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine preporuku broj P- 42/18 „Da izmijeni i dopuni Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine u cilju stvaranja zakonskih pretpostavki za sankcionisanje osoba koje vrše određene radnje korištenjem informaciono-komunikacijskih tehnologija, a koje za posljedicu imaju povređivanje prava pojedinaca“. Preporuka nije ispoštovana.
Krivični zakonik Republike Srpske u članu 359. predviđa posebno krivično djelo: Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje kojim se kriminalizira govor putem kompjuterskog sistema ili društvene mreže zasnovan na svim zabranjenim diskriminatornim osnovama.
Važeći propisi doneseni na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Brčko distrikta BiH ne sadrže odredbe koje se eksplicitno odnose na zabranu govora mržnje putem interneta. Međutim, ovo pitanje se može posmatrati u kontekstu odredbi krivičnog zakonodavstva kojima se zabranjuje i sankcioniše izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Ombudsmeni za ljudska prava BiH su stava da pitanje kršenja ljudskih prava putem visokotehnoloških aktivnosti predstavlja izazov, ne samo za pravnike i osobe koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava, već za svaku osobu, a s obzirom da visoke tehnologije ulaze u sve sfere života. Visoke tehnologije dobijaju na značaju kada se koriste za aktivnosti koje dotiču prava pojedinca, posebno kada ulaze u sferu njegovog privatnog života i kada postaju objekat putem kojeg se krši pravo na privatnost ili se ugrožava sigurnost osobe. Shodno međunarodnim standardima ljudskih prava u ovakvim situacijama od države se traži da osigura mehanizme zaštite. Dodatni izazov je kada se koriste visoke tehnologije za ugrožavanje prava osoba koje se smatraju posebno ugroženim kao što su djeca, žene i osobe s invaliditetom.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) koji je finansiran od strane Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.
