Razgovarala: Maja Lolić Balaban
Vladimir Mirošljević prim.dr., sagovornik našeg intervjua je načelnik Klinike za dječije bolesti na Univerzitetskom kliničkom centru Banja Luka, te ujedno i odbornik gradske skupštine Banja Luka. O tome koliko se poštuju ljudska prava osoba s invaliditetom, na kakve probleme nailaze i kakve mogućnosti zdravstvene zaštite imaju osobe s invaliditetom na području Banja Luke, kao i Republike Srpske.
U svim kulturama, vijesti su od neprocjenjive važnosti i najbolje sredstvo dosega do javnosti. Konstantno smo preplavljeni informacijama koje utiču na sve sfere društvenog, ali i naših ličnih života. Elektronski mediji ove uticaje su dodatno ojačale. Šta mislite, da li su u medijima dovoljno zastupljene teme vezane za osobe sa invaliditetom?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Teško je definisati šta znači “dovoljno”. Teme jesu zastupljene, ali uvijek postoji prostor za napredak. Sada se u medijima najviše plasiraju vijesti crne hronike, dnevno-političke teme, kao i teme sa senzacionalističkim naslovima, dezinformacijama i lažnih vijesti. Smatram da je jako važno pričati o problematici osoba s invaliditetom i omogućiti im da se čuje njihov glas. Kako mi da znamo nečije mišljenje, ako ga nismo čuli?! Jako je malo prostora u medijima dato ovoj problematici, te i mi kako na lokalnom nivou, tako i na višim nivoima vlasti, teško da možemo znati čemu je potrebno posvetiti pažnje, s obzirom da imamo mnogo izazova sa kojima se susrećemo. Ono što sam primjetio osim toga što mediji ne pridaju dovoljno pažnje ovoj problematici, jeste i da same osobe s invaliditetom se teško odlučuju da pričaju u medijima, počevši od vlastitih iskustava do problema na koja nailaze. Ono što bih preporučio, jeste da i same osobe s invaliditetom trebaju biti spremne da pričaju i pišu o problemima koje imaju u svojoj lokalnoj zajednici.
Da li vlade, privatni sektor, organizacije civilnog društva i pojedinci u Bosni i Hercegovini učestvuju u realizaciji obećanja utkanih u osnovne principe demokratije, jednakosti i ljudskih prava – kako bi se svim osobama sa invaliditetom omogućio nezavisan život, produktivnost i uključenost u sve oblike privatnog i javnog života?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Zakonski propisi koji regulišu oblasti zapošljavanja, rada, socijalne i dječije zaštite, obrazovanja, boračko-invalidske zaštite, penzijsko-invalidskog osiguranja, zdravstvene zaštite, prostornog uređenja i građenja, organizovanja i udruživanja u velikoj mjeri prate međunarodne standarde. Potrebno je raditi na evidenciji i podacima o osobama sa invaliditetom, kako bi se omogućila još bolja analiza i efikasno korištenje podataka. U vladinom sektoru vidljiv je veliki napredak, u samom usvajanju tih međunarodnih standarda, iako moramo više poraditi na samoj implementaciji usvojenih propisa. Potrebno je organizovati kampanje širenja svijesti kako bi osobe sa invaliditetom bile bolje upućene u svoja prava i konstantno apelovati na privatna preduzeća da se aktivnije uključe i koriste postojeće podsticaje i doprinesu zapošljavanju osoba s invaliditetom, te samim time omoguće njihovo učešće na tržištu rada. Moram istaći da i sami pojedinci imaju ulogu u samoj inkluziji, te da ako želimo pravednije društvo, moramo i sami doprinijeti izgradnji takvog društva.
Da li je dostupnost zdravstvenim uslugama neujednačena, kako uslugama primarne zdravstvene zaštite (ruralna i urbana sredina), tako i specijalističkim i složenijim zdravstvenim uslugama?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Dostupnost zdravstvenim uslugama teško može biti potpuno ujednačena u urbanim i ruralnim sredinama. Međutim, ovo nije problem koji je prisutan samo kod nas, već u svakoj zemlji u razvoju. U veoma razvijenim zemljama, udaljenost određenih područja predstavlja prepreku. Moram reći da smo na području Republike Srpske fokus stavili da omogućimo da na što većem broju lokalnih zajednica otvorimo i područne ambulante, kako bi stanovništvo imalo pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Naravno da osobe s invaliditetom, kao i djeca sa poteškoćama imaju bolje mogućnosti i prilike ukoliko žive u većim gradovima i urbanijim sredinama, te imaju i pristup savremenijim ustanovama. Na primjer, sve ove bolnice i zdravstvene ustanove koje su izgrađene posljednjih godina su izgrađene po najvišim standardima i prilagođene potrebama osoba s invaliditetom.
Da li je medicinska rehabilitacija pristupačna i prilagođena osobama sa invaliditetom na području Republike Srpske?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Medicinska rehabilitacija jeste pristupačna i prilagođena osobama sa invaliditetom i u određenoj mjeri se provodi na svim nivoima zdravstvene zaštite. Vjerovatno je za neke institucije za medicinsku rehabilitaciju potrebno obezbijediti opremu i dodatno usavršavati osoblje za specifične potrebe osoba sa invaliditetom, u skladu sa svjetskim tokovima. Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr. Miroslav Zotović” prati svjetske standarde i spada u lidere u regionu, te ima jako dobru razvijenu i saradnju i sa nevladinim organizacijama koje se bave problematikom osoba s invaliditetom.
Da li se sprovodi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom u Republici Srpskoj, koji propisuje kvotno zapošljavanje, samozapošljavanje i zapošljavanje kroz zaštitna preduzeća i zaštitne oblike zapošljavanja?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Svakako da se usvojeni zakon u praksi sprovodi, ali postoji prostor za unapređenje i efikasnije sprovođenje. U politici u oblasti zapošljavanja je zastupljen oblik nediskriminacije po bilo kojem osnovu, uključujući invaliditet. Dobro bi bilo promovisati više postojeće programe podsticanja zapošljavanja, samozapošljavanja i obrazovanja nezaposlenih osoba sa invaliditetom. Potrebno je naglasiti da nedostaje više volje kod poslodavaca da se bave više zapošljavanjem osoba s invaliditetom, kako bismo i bolje pozicionirali same osobe s invaliditetom na tržištu rada. Dobro bi bilo raditi i na edukaciji samih poslodavaca, kako bismo ih podstakli na zapošljavanje osoba s invaliditetom, ali i adekvatno educirate same poslodavce u cilju senzibilizacije pristupa osobama s invaliditetom.
Da li ste zadovoljni stepenom fizičke dostupnosti korisnicima invalidskih kolica, odnosno implementacijom odredbi Pravilnika o uslovima za planiranje i projektovanje građevina za nesmetano kretanje djece i osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima na Klinici za dječije bolesti UKC Banja Luka?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Najprije moram reći da je Univerzitetski klinički centar Republike Srpske sa svim svojim kapacitetima najveća zdravstvena ustanova u Republici Srpskoj. Kao takvoj ustanovi, srž svih naših aktivnosti jeste briga za pacijenta. Na Klinici za dječije bolesti UKC Banja Luka urađeno je sve što je moguće u datim uslovima, a poboljšanja su uvijek moguća i poželjna. A prioritet treba dati rješavanju eventualnih primjedbi i prijedloga roditelja naših pacijenata u cilju najboljeg interesa djeteta i samog pacijenta. Ono što smo planirali kako bismo unaprijedili saradnju sa roditeljima jeste organizacija konsultativnih sastanaka. Saradnja između roditelja i doktora je jako važna i treba da počiva na dvosmjernoj komunikaciji, a sve sa ciljem ispunjenja najboljeg interesa djeteta.
Saznali smo da i lično podržavate Košarkaški klub invalida Vrbas Banja Luka! Možete li nam reći nešto o tome?
Prim.dr. Vladimir Mirošljević: Dostupna budžetska sredstva sama po sebi nisu dovoljna za željeni razvoj i omasovljenje sportskih aktivnosti za osobe sa invaliditetom. Moramo imati u vidu činjenicu da su sportovi za osobe sa invaliditetom skuplji, jer zahtijevaju dodatnu tehničku opremu koja iziskuje mnogo više sredstava. Uloga pojedinaca i nevladinog sektora može mnogo da pomogne, te da populariziramo sport i sportske aktivnosti osoba s invaliditetom. Ovim gestom pokušao sam dati lični doprinos i planiram se aktivnije uključiti i angažovati u cilju unapređenja statusa osoba sa invaliditetom, jer želim i ličnim primjerom podstaći i druge osobe da isto učine.
