Piše: Anesa Balić
Znakovni jezici su pravi, prirodni jezici gluhih osoba. Ono što razlikuje znakovne jezike od govornih jest da se znakovni jezici odvijaju u vizualno-spacijalnom modalitetu. Dok su u govornim jezicima artikulatori govorni organi, u znakovnim jezicima artikulatori su ruke, gornji dio tijela, glava i lice. Govorni jezici proizvode slušni podražaj, a kod znakovnih jezika podražaj je vidni; sistem vizualnih simbola. Međutim, usprkos različitosti modaliteta znakovni jezici imaju sve karakteristike pravog organiziranog jezičnog sistema. Kao i svaki govorni jezik, imaju svoj bogati vokabular, svoja detaljna pravila i gramatiku. Zbog simultanosti u pokretima, nagnutosti i položaju gornjeg dijela tijela te facijalnoj ekspresiji prenose informacije s velikom brzinom i tačnošću. Znakovna komunikacija se upotrebljava na više načina, što ovisi od osobe, koja je upotrebljava. Gluhi između sebe najčašće upotrebljavaju samo kretnje bez izgovaranja ili je izgovor nepotpun. To je vizuelni jezik sa mimikom lica i tjelesnom mimikom, koji ima određene zakonitosti. Gluhi upotrebljavaju taj jezik između sebe spontano, kao što čujući upotrebljavaju između sebe govor.
Obično djeca gluhih i nagluhih osoba često nauče znakove; izvorni znakovni jezik njihovih roditelja je njihov prvi jezik, prije nego bilo koji govorni jezici, te s tim u vezi kasnije nerijetko postaju i tumači znakovnog jezika. Uz to, roditelji i braća i sestre gluhe u naguhe djece nauče znakove kako bi se olakšala komunikacija. Postoji i određeni broj ljudi koji uče znakovni jezik u svoje slobodno vrijeme zbog svojih prijatelja ili zbog toga što žele postati prevodioci, ili su jednostavno zainteresovani za taj jezik.
Znakovni jezik je maternji jezik populacije gluhih i nagluhih osoba, njihovo osnovno komunikacijsko sredstvo. U Bosni i Hercegovini, znakovni jezik je zakonski priznati 15.09.2009. godine, ali nije standardiziran.
Situacije u kojima je tumač znakovnog jezika obavezan
Pored svakodnevnih životnih obaveza i zadataka u životima gluhih i nagluh osoba postoje i one situacije kada im je tumač znakovnog jezika neophodan i obavezan, riječ je o odlascima na pregled doktoru, obaveze na sudu ili uopćene administrativne obaveze. U tim slučajevima potrebni su im profesionalni tumači znakovnog jezika kojih je u Bosni i Hercegovini jako malo. Zbog nemogućnosti adekvatne i pristupačne komunikacija, osobe oštećenog sluha su marginalizirane u svim oblastima. U suštini, potrebno je samo omogućiti različite oblike komunikacije pristupačne za sve. Na taj način bi društvo bilo pristupačnije za osobe oštećenog sluha.
Generalno u našem društvu za gluhe i nagluhe osobe prva barijera jeste neadekvatna mogućnost komunikacije, odnosno obično ljudi nemaju nema dovoljno razvijenu svijest o mogućnostima i potrebama osoba oštećenog sluha, i iskustva sa njima, na primjer, na koji način i kako uspješno i adekvatno komunicirati sa osobama oštećenog sluha.
Zakonom se propisuje ko može biti tumač znakovnog jezika te Registar tumača znakovnog jezika kojeg vodi Ministarstvo pravde BiH, kao i formiranje Komisije za znakovni jezik. Dakle riječ je o osobama koje se po tom kriterijumu mogu angažovati u slučaju potrebe. Međutim, problem je i finansijske prirode, jer je Zakonom predviđeno da institucija koja pozove tumača snosi troškove. Način pokrivanja troškova rada i usluga tumača znakovnog jezika određen je Zakonom, ali izuzev suda, to se nigdje ne provodi i teret troškova snose gluhe i nagluhe osobe.
Bosna i Hercegovina se ne može pohvaliti velikim brojem tumača znakovnog jezika, pa je i to razlog zašto su vrlo često uskraćeni za svoja prava. Također, kursevi se održavaju vrlo rijetko i nisu dovoljno vidljivi. Kad bi znakovni jezik bio vidljiviji, kao i njegova mogućnost za učenje, to bi svakako bio značajan pomak naprijed za naše društvo, a u velikoj mjeri korisno i značajno za osobo s oštećenjem sluha.
Ogroman nedostatak jeste i nemogućnost izlaska na političke izbore za gluhe osobe, iz razloga jer nije postojao način da dođu do informacija šta koja partija ili kandidat nude na lokalnim izborima. Ništa bolja situacija nije ni kada su u pitanju druge aktivnosti a koje se tiču drugih javnih događaja, poput sportskih manifestacija, izložbi likovnih radova, festivala filmova ili drugih javnih događaja, još se nije desilo da smo vidjeli da je angažovan tumač znakovnog jezika, za praćenje takvih događaja. Gluhe i nagluhe osobe vrlo teško mogu pratiti javne događaje, te se u većini slučajeva odluče i da ne prate.
Upotreba znakovnog jezika na javnim servisima
Zakon o upotrebi znakovnog jezika postoji na državnom i kantonalnom nivou i njime je jasno propisano da svi mediji, pogotovo vizuelni kao što je televizija prilikom realizovanja informativnog i drugih programa trebaju voditi računa o potrebama gluhih i nagluhih osoba i prilagoditi ih njima, bilo da je riječ o angažovanju tumača znakovnog jezika ili titlovanju, međutim to je “mrtvo slovo na papiru”. Ukoliko sagledamo situaciju jasno je da se ovaj zakon uopće ne poštuje ili u nedovoljnoj mjeri. Ukoliko emiteri i sadrže programa za gluhe i nagluhe osobe, u pitanju su vijesti i jako kratko traju, što je naravno nedovoljno.
Za gluge i nagluhe osobe obično vrijedi mišljenje da su samostalni i da im nije potrebna pomoć od strane drugog lica, s tim u vezi onda je i jasno zašto recimo televizijski sadržaj nije prilagođen njihovim potrebama. Naravno, medijski i televizijski sadržaj nije jedini, tu su i problem druge vrste. Gotovo je nemoguće da osoba koja je gluha ili nagluha sama izvrši zadatke u općini, pregled u zdravstvenoj ustanovi ili prilikom obavljanja administrativnih poslova u bilo kojoj javnoj instituciji.
Sjajno rješenje barem kada su u pitanju javni emiteri postoji u susjednoj Hrvatskoj, naime “čarobne” tri osmice koje koriste hrvatski TV kanali HRT i Nova TV. Dakle, kada se emituje Dnevnik te osobe ukucaju tri osmice na teletext i uključi im se titl te tako bez problema mogu pratiti tu emisiju. Također, HRT ima četiri programa, ali ukoliko su vijesti ili Dnevnik na HRT-u 1, onda na HRT-u 4 postoji tumač znakovnog jezika jer su vijesti identične. Mi to u našoj državi nema, ali to uopće nije skupo za uvođenje, a olakšava praćenje TV programa gluhim i nagluhim osobama.
Kratke smjernice kako uspješno komunicirati za gluhim i nagluhim osobama
Udruženje gluhih Kantona Sarajevo na svojoj web stranici navodi kratke upute kako možete komunicirati s gluhim osobama, što smatramo izuzetno korisnim s obzirom na činjenicu da mnogi ljudi nisu često u kontaktu, pa i ne čudi da ne znaju kako ostvariti uspješnu komunikaciju.
- Gledajte u oči osobu sa kojom razgovarate,
- Jasno artikulišite riječi kako bi vam sagovornik mogao čitati sa usana, ali nije potrebno da se derete.
- Imajte strpljenja i ne okrećite glavu. Ako ste okrenuti bočno i gluha osoba vas vidi samo iz profila, neće moći pročitati sa vaših usana šta želite reći. Prema tome, gledajte sagovorniku ili sagovornici u oči.
- Ne približavajte ruke ustima dok govorite i ne koristite previše mimike. Mimika treba biti usklađena s onim što govorite i nipošto prenaglašena.
- Ukoliko imate brkove ili bradu sagovorniku će biti jako teško, skoro nemoguće da vas razumije.
