Piše: Eldar Abaz
Kome smetamo je vjerovatno pitanje koje bi postavila svaka osoba s invaliditetom čitavom društvu, jer zaista kome smetaju ti ljudi. Na većini semafora u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ne postoji adekvatna signalizacija koja je potrebna za slijepa i slabovidna lica. Razlog toga je nepoznat, a i ona postavljena signalizacija je u većini slučajeva oštećena ili nedovoljno glasna. Ko je zadužen za takvo stanje i na takav način postavljene aparate, vjerovatno znaju instituacije. Međutim, da li i mi kao društvo dodatno odmažemo u pravilnom radu takvih aparate, našim huliganizmom i uništavanjem takvih aparata. U suštini zbog našeg nepromišljenog djelovanje, jednoj populaciji se smanjuje i otežava kretanje, konkretno možemo nečiji život ugroziti našim bahatim ponašanjem.
Konkretno na Dobrinji, naselju koji broji gotovo 40 000 stanovnika, pored glavne ulice, tj s obje strane Dobrinje nalazi se svega 43 semafora, od ta 43 ni jedan nema signalizaciju za slijepa i slabovidna lica. Uz to još, Dobirnja je mjesto sa jako velikim šetalištem, koje se prekida prometnom cestom. Naselje Dobirnja je podijeljno na pet dijelova, odnosno Dobrinju 1, 2, 3, 4 i Dobrinju 5. Između svakog dijela se nalazi prometna cesta sa dvije traka, ni na jedonoj od tih ruta nema adekvatan semafor za slijepa i slabovidna lica.
Zbog takvog nemara državnih organa, vjerujem da lica koja su slijepa se i ne usuđuju sama hodat po Dobrinji, tim činom je jedan dio grada neprilagođen za osobe s invaliditetom. Kroz takvo djelovanje i rad instituacija, jasno se uočava nesvjesna ili ipak svjesna diskriminacija. Sve dok se na ovakav način djeluje i radi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ne možemo očekivati progres i inkluziju koja nije samo na papiru i konvencijima.
Pozitivni primjer su rijetkost
Kako bi omogućilo sigurnije kretanje za slijepe i slabovidne osobe, Ministarstvo saobraćaja KS finansiralo je i okončalo projekt taktilnih površina i zvučne saobraćajne signalizacije za slijepe i slabovidne osobe na užem lokalitetu naselja Skenderija. Vrijednost projekta iznosi 240.000 KM.
Projektom je obuhvaćeno 12 ključnih tačaka na ovom području, obuhvaćene su sve semaforizirane raskrsnice i pješački prelazi, kao i autobuska, trolejbuska i tramvajska stanica.
Time je slijepim i slabovidnim osobama omogućeno korištenje javnog gradskog prijevoza, samostalno kretanje i obavljanje svakodnevnih poslova, ali i olakšalo kretanje do njihovog doma koji se nalazi u Ulici Podgaj.
Direktor Udruženja slijepih KS Fikret Zuko rekao je da se radi o jednom od najvažnijih projekata u BiH koji su dugo zagovarali i koji će dprinijeti samostalnijim životima slijepih i sabovidnih osoba u KS.
“Slijepe osobe u KS sada imaju ozbiljan koridor za bezbjedno kretanje. Ovakav projekt do sada u BiH nije urađen. Radi se o važnoj pretpostavci koja omogućava samostalniji život i ravnopravno funkcionisanje slijepih osoba u svim društvenim tokovima”, stoji u saopćenju na stranici Vlade Kantona Sarajevo.
Pored Skenderije, zvučna signalizacija na semafore postavljena je i na Pofalićima 2018. godine, istina riječ je samo o jednom semaforu, ali vjerovatno se od nečega mora početi.
“Na semaforiziranoj raskrsnici Pofalići i pješačkim prijelazima postavljena je zvučna saobraćajna signalizacija za slijepa i slabovidna lica, kao i taktilne linije, uključujući i stajališta javnog gradskog prijevoza. Postavljanjem zvučne saobraćajne signalizacije osigurava se bezbjedno kretanje slijepih i slabovidnih lica, te smanjuje mogućnost neželjenih saobraćajnih nesreća za ovu kategoriju pješaka. Ukupna vrijednost radova na postavljanju zvučne saobraćajne signalizacije i postavljanja taktilnih ploča vođenja na raskrsnici Pofalići iznosi 60.000 KM. Prije opremanja raskrsnice Pofalići, realizovan je projekat opremanja zvučnom signalizacijom još dvije frekventne raskrsnice na području općine, Malta i Socijalno“, navedno je na zvaničnoj stranici Općine Novo Sarajevo
Također, još jedan primjer koji se odnosi na zvučnu signalizaciju jeste onaj iz 2013. godine u Općini Novi Grad, gdje se postavljeni semafor nalazi u Nedžarićima, navedeno je na portalu Radio Sarajevo.
“S obzirom na to da se ova škola sastoji iz dva dijela i da djeca moraju preći preko ceste, kako bi došla do drugog dijela, odlučili smo da, u okviru naših redovnih aktivnosti o pitanju saobraćaja, izdvojimo određena sredstva i za zvučnu signalizaciju. Planirana su dva semafora – ovaj i semafor između zgrade RTV-a i Općine Novi Grad”, kazao je načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić.
Ni drugi bosanskohercegovački gradovi nemaju razumijevanja za slijepa lica
Pored Sarajeva, za ovu tematiku razumijavanja nema ni Banja Luka. Naime, kako je navedno na portalu Diskiminacija predsjednik Saveza slijepih Republike Srpske Branko Suzić kaže da je po pitanju postojanja taktilnih staza i zvučnih semafora u tom bh. entitetu “stanje dosta loše”.
“Objašnjava da se u Banjaluci nije dovoljno “vodilo računa oko kretanja slijepih osoba, tako da pri prelazu na semaforu, pješak-slijepo lice nema taktilnu površinu koja će mu dati do znanja da je naišao na prelaz, nego na glatku površinu koja ga može navesti da ne stane na vrijeme i da dođe do nesreće”.
Kako se dalje navodi, kada je riječ o zvučnim semaforima, Suzić kaže da postoji još samo jedan zvučni semafor u centru Banjaluke, te da ih je dosta uklonjeno ili je u kvaru. Prema njegovim riječima, taktilne staze su postavljene u centru Banjaluke, oko prilaza tržnim centrima, javnim ustanovama, autobuskim stanicama i sl, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo.
“Ovi koji planiraju uređenje grada, saobraćajnica i svega za kretanje, nekako zanemare i zaborave na to, iako je to sad postao normalan standard – da ne treba niko ništa da ukazuje nego da se automatski postavi pri izgradnji”, stoji obljavljeno u članku portala Diskriminacija.
U nastavku se navodi da ni u Tuzli stanje nije ništa bolje. Odnosno, taktilne staze se nalaze u centru grada ali zbog oštećenja, potrebno ih je zamijeniti novim.
“Iz Udruženja građana oštećenog vida Tuzla kažu da nisu zadovoljni trenutnom postavkom taktilnih staza i zvučnih semafora u tom gradu. Taktilne staze su, kako kaže predsjednik tog udruženja Kasim Kahrimanović, postavljene u centru grada, na raskrsnici kod policije, a pošto su postavljane prije više od deset godina, dodaje da bi ih trebalo zamijeniti novim jer su u velikoj mjeri oštećene“, Diskriminacija ba.
“Imamo dva semafora sa zvučnim signalima, ali i oni nekad rade, nekad ne rade. Jedna strana radi, druga ne radi. Tako da ni tu nismo sigurni kad dođemo”, kaže Kahrimanović.
Dodaje da je problem sa tim semaforima i to što se zbog velike buke ne čuju, posebno ukoliko pada kiša što dodatno ograničava pristupačnost i bezbjednost slijepim osobama.
Pomenuta tri grada su najveći gradovi u Bosni i Hercegovini, a odnos prema osobama s invaliditetom je na niskim razinama. Tome u prilog idu navedene činjenice, međutim mi se nadamo da će institucije reagovati, te poboljšati signalizaciju po ovim gradovima, ali i svim u Bosni i Hercegovini. Poboljšanjem signalizacije za osobe s invaliditetom pokazate će da i ova populacija je dio društva, te im omogućiti slobodnije kretanje unutar grada.
