STIL ŽIVOTA

Stres, strah i anksioznost

U psihološkim rječnicima termin stres je anglosaksonskog porijekla definisan, ne tako davno, početkom XX vijeka. Pojam stresa s njegovim mističnim asocijacijama razvio je 1936. godine Hans Sejle. Ima sličnosti s našim izrazom „potres“ i njegovim opštim značenjem. Problem definisanja stresa leži u tome što stres čini skup različitih iskustava, životnih puteva, reakcija i ishoda, uzrokovanih širokim rasponom različitih događaja ili okolnosti. Danas postoji jedna, najčešće prihvaćena, definicija koja kaže da je stres stanje ili osjećaj u kojem se nalazi određena osoba kada smatra da zahtjevi u njenom životu premašuju lična i društvena sredstva koje ta osoba ima na raspolaganju, kada ne može da ispuni zahtjeve mentalne, emotivne ili fizičke prirode koji se pred nju postavljaju, objašnjava psiholog Đapanović, u svojoj knjizi  „Psihologija svakidašnjeg života-naučite biti srećni“.

            Nemojmo odmah pomisliti da je stres bauk. Mnogi faktori koji izazivaju prekomjeren stres možemo eliminisati ili ublažiti svojim ponašanjem i tako stres staviti pod kontrolu i dovesti u prihvatljivu formu. Nećemo ništa postići na neprikladan način u pokušaju da ublažimo stres ako pribjegnemo stimulansima kao što su kofein, nikotin, čokolada ili čak sredstva za umirenje. Organizam se vremenom na njih privikava i tako se pasiviziraju i razbijaju prirodni antistresni mehanizmi koje, na sreću, imamo.

            Stres je jedan od vodećih uzročnika oboljenja. Postao je svakodnevni pratilac i sjena čovjeka. Kakav će doživljaj stresa čovjek imati zavisi dosta i od ličnosti – od toga kakve je građe. Tu važnu ulogu igra psihička konstitucija, karakter, lični moral, vitalnost. Ljudi u ovo vrijeme i na ovim prostorima su dodatno podvrgnuti stresu zbog ratnih zbivanja. Mnogo je ljudi zahvaćeno stresom, i to ne samo onih koji su direktno učestvovali u ratu, nego cjelokupno stanovništvo. Nevjerovatne su patnje zbog nesigurnosti koju nosi rat. Sve je to strahovit pritisak i atak na organizam. Nažalost, psihotraumatski doživljaji traju i kad se rat završi. Niko nema pouzdane podatke koliko je u BiH oboljelih od PTSP-a, ali ono što se zna jest da su podaci itekako zabrinjavajući: prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), PTSP u BiH ima više od 10% stanovništva, odnosno oko 400.000 ljudi, oko 3,000.000 ljudi u BiH imaju neki sa stresom povezan simptom, objašnjava sociolog Zemir Sinanović.

            Život bez stresa je nemoguć, čak bi bio lišen dinamike i dramatike, ali je problem njegova krajnost, preobilje. Izgubljena mjera je opasna kao i u svemu drugom. Stres je odgovor organizma na svaki njemu postavljeni zahtjev. Bilo koji zahtjev fizički, psihološki, emocionalni izaziva identičan biološki odgovor organizma. I prijatne emocije, velika radost ili uspjeh imaju slične efekte kao i loša vijest, bol ili poraz. U industrijski razvijenom svijetu, stres je prije svega psiho-emocionalnog porijekla. Sve brži brži ritam promjena obavezuju da se taj proces adaptacije neprestano ubrazava. Da bi preživio, čovjek u XXI je osuđen da se prilagođava društvu koje je u permanentnoj transformaciji, i gdje se pred njegovim očima, sve mijenja: predmeti svakodnevne upotrebe, tehnika, način života. Takođe, priroda i posljedice stresa mnogo su se promijenile. Stres je uzeo razmjere jednog društvenog fenomena: od 10 bolesnika koji dođu u ordinaciju, njih 7 pokazuje smetnje koje su direktna posljedica ovih neprijatnosti. Svako od nas može efikasno da poboljša svoju otpornost na stres. Globalna strategija u borbi protiv stresa svodi se na smirenost. Suočena s prijetnjom, životinja napada ili bježi dok mi ne možemo ni da stanemo i borimo se, niti da pobjegnemo. Umjesto da napadnemo, mi padamo u bijes, umjesto da bježimo – ispoljavamo strah i anksioznost, umjesto poraza mi podliježemo depresiji. Ako čovjek želi da savlada stres, on mora da prođe kroz proces samoučenja u okviru koga su kreativnost, senzitivnost, iskustvo i opuštanje vitalnih faktora. Razvitak našeg velikog mozga omogućuje nam da izbjegnemo ili okončamo stres i da otklonimo agresije diskusijom. Racionalno prilagođavanje i procesi učenja omogućuju nam da se uhvatimo u koštac i s takvim porazima kao što su lične patnje i da ih umanjimo. Ljudska bića, samim tim što su sposobna za altruističko ponašanje i ljubav, raspolažu i jedinstvenom sposobnošću za srećom i prevladavanjem stresa. Ako se to ne dogodi, može doći do depresije. No ne smijemo zaboraviti da je stres značajna stavka na spisku fiziološke opreme potrebne da bi tijelo preživjelo. Ove su reakcije bile od vitalnog značaja za primitivnog čovjeka. Zahvaljujući mobilizaciji raznih hormonanih procesa, primitivni čovjek je instinktivno znao šta treba da uradi, da li da napadne ili da bježi. Stres je znak da su naša mjerila lažna. Istraživanje stresa neizostavno poziva da se preispita način života, promjene postojeće tendencije i da se razmisli o životu. Kako navodi psiholog Đapanović u svojoj knjizi, predstavljamo nekoliko tipičnih negativnih načela koja izazivaju napetost i stvaraju uvjerenja, a time i uslove za stres:

  • Ja moram biti kompetentan i odgovarajući u svemu;
  • Svi moraju voljeti i odobravati sve što radim;
  • Ako život ne ide onim pravcem kojim ja želim, to je katastrofa;
  • Moram promijeniti druge ljude da moj život bude bolji;
  • Moram ispravljati tuđe greške; najvažnije je biti upravu;
  • Moram se čuvati da me neko ne iskorištava;
  • Nikad ne smijem gubiti vrijeme, stalno sam u vremenskoj oskudici;
  • Ne smijem se osjećati neugodno, niti tjeskobno;
  • Moram okrivljavati i osuđivati;
  • Moram stalno razišljati o svojim strahovima, greškama i problemima itd.

Ako se ovih i sličnih načela i vi čvrsto držite, ne brinite za stresne poene – imaćete ih!

Važno je prepoznati stres i prevladati ga na vrijeme. Stoga je primarno pitanje – kako se odbraniti od pretjeranog stresa? Evo nekih preliminarnih savjeta za ponašanje, koje daje psiholog Đapanović:

  • Ne pokušavajte da se svidite cijelom svijetu, u tome nećete nikada uspjeti;
  • Činite sebi zadovoljstvo i mislite na sebe;
  • Budite ono što ste. Ne silite sebe da živite u svijetu koji nije vaš. Uzalud ćete rasipati energiju prilagođavanja. Budite dobri prema sebi – budite sebi najbolji prijatelj;
  • Naučite ako je potrebno, da se oslobodite onih koji vas okružuju negativnim stavovima, da prekinete neku vezu, telefonski razgovor. Bijeg je korisniji od beskrajne borbe;
  • Rješavajte svoje probleme, ne bježite od njih i ne ostavljate ih za sutra. Inače, to je stres razmišljanja;
  • Ne žrtvujte vrijeme za razonodu;
  • Odredite prioritete, organizujte se, pravilno rasporedite vrijeme;
  • Proslavite male stvari, budite zahvalni i nasmijani;
  • Odredite realne ciljeve;
  • Odrecite se rigidnih definicija, „moranja“ i perfekcionizma.

I na kraju, zapamtite dva zlatna pravila protiv stresa: prvo „Ne nervirajte se zbog malih stvari“ i drugo „Sve stvari su male“.

stres-2

Strah i anksioznost

            Strah je snažna emocionalna reakcija na situaciju koja prijeti integritetu organizma. To je veoma neprijatna emocija, neprijatnija od bilo koje druge. Na tu emociju ne postoji sposobnost adaptacije. Strah, odnosno anksioznost prestaje kada prestane i opasnost. Strah je reakcija na vanjsku, realnu opasnost. Anksioznost je reakcija na unutrašnju, nevidljivu opasnost. Anksioznost je iracionalan, porijeklom nesvjestan i nedovoljno definisan strah. Opasnost predstavlja mogućnost destrukcije ega (ja). Kod vanjske opasnosti najčešće postoji prijetnja da će ego biti uništen zajedno sa tijelom. Kod unutrašnje destrukcije opasnost bi mogla biti samo psihička-prestruktuiranje ličnosti, posebno ega. Strah je svrsishodna, korisna i potrebna reakcija koja pripada zaštitnom sistemu organizma. Strah ne samo da upozorava ego na prisutnu opasnost, već ga osposobljava za njeno otklanjanje.

stres-3

            Strah može biti podstrekač i kočnica nekog uspjeha. Kada čovjek nastoji da podstakne neki uspjeh u životu, taj proces je jako zamršen. Svako stvara sliku svoje budućnosti na osnovu onoga čime raspolaže, a to proističe iz preživljenog i instinktivnih sklonosti. Čovjek pokušava da riješi svaki problem koji pred njega postavlja život. Njegovo nastojanje, bilo koje vrste, dio je težnje za uspjehom. Nije sporno da je strah normalna, prirodna reakcija, sporna je procjena koja je realna i opravdana reakcija straha, naročito s obzirom na psihosomatske poremećaje koji nastaju dejstvom psihičkih faktora. Kao prirodno dat strah je instinktivna reakcija, ali je što je vrlo važno podložan učenju, naročito u pogledu procjene situacije i procjene veličine odgovora. Strah može izaći iz okvira normalne reakcije i predstavljati poremećaj ponašanja. I to je razlog da mu više moramo pokloniti pažnju i izabrati strategiju da ga dovedemo u normalnu mjeru. Potrebno je inventarisati i klasifikovati svoje strahove i usmjeriti se protiv onih koji nas ometaju u svakidašnjem životu, kojima pridajemo prevelik značaj, a u grupi su onih stresova kojih se sami možemo riješiti, bez pomoći psihologa. U takve spada, objašnjava psih. Đapanović, strah od javnog istupanja, a koji je često uslv za napredovanje u karijeri. Vrlo je važno naučiti kako da konrolišemo svoje emocije. Treba izgraditi sposobnost posmatranja svoje napetosti, umjesto nastajanja napetosti i njenu prolaznost. Strah se može podvrgnuti kontroli.

            U savladavanju bilo koje vrste straha čovjek mora biti aktivan. Pasivnost znači neku vrstu predaje, mirenja sa sudbinom. U razrješavanju svih emocionalnih kriza važno je upoznati samoga sebe, svoje reakcije i povezivanje tih reakcija sa situacijma koje su doživljene kao nepovoljne i opasne i koje mogu da budu uzročnici takvih kriza. Ako imate strah od leta avionom (akrofobija), zatvorenog prostora (klaustofobija), strah od vrtoglavice na javnom mjestu (vertigofobija), ili neke druge strahove i prepoznate svoje emocionalne doživljaje, pa ih povežete sa predstojećim suočavanjem sa tim strahom, situacija će vam biti jasna i poznata. U tom slučaju, proces prilagođavanja na tako nastali i prepoznat strah mnogo je lakši i daje dobre izglede za pronalaženje spontanih ličnih sistema odbrane i prevazilaženje stanja neprijatnosti u odnosu na dotični strah. Strah vam smeta da vodite udoban život, da se lijepo osjećate. Strah ne treba nositi kao nešto dato i nepromjenljivo. Protiv njega se treba planski boriti. Ne dozvolite da vam nepotrebni strahovi umanjuju kvalitet života!

stres-4

            Dopustimo na kraju i malo opuštanja sebi, kada govorimo o stresu i strahu, usporedbom različitih mentaliteta ljudi. Evo jednog dijela teksta, naučno popularnog iz američkog časopisa „Discovery“. Američki psiholog prof. S. Rudin ispitivao je koliko nervna napetost utiče na život poslovnih ljudi i, u slobodnoj interpretaciji, saopštio je ovo: ako se suprotstavljate Englezu on će stisnuti usne i umrijeće od čira na želucu. Francuz će u istom slučaju piti i razboljeće se na smrt od pića. Nijemac će preći u kontranapad i bez oklopne divizije. Irca će pogoditi srčana kap. Danac će po kratkom postupku izvršiti samoubistvo. Amerikanac će početi da se opija ali će ubiti – vas, a zatim će osnovati fond za pomoć vašoj porodici i umrijeće potom od čira na stomaku. Italijan će rasplakati i vas i okolinu, i zaboraviće sve čim nađe dobar provod.

„Previše nas ne živi svoje snove jer živimo svoje strahove.“

 Les Brown

 

Facebooktwittergoogle_pluspinterestlinkedinmail
error: Content is protected !!