LJUDSKA PRAVA

Prava djece sa invaliditetom

Piše: Almira Musić

U svijetu se mnogo govori o ljudskim pravima, a možda se nikada nisu toliko kršila kao u naše vrijeme, mnogo se govori i o pravima djece, a takođe djeca u mnogim državam svijeta nemaju osnovna prava, kao što su obrazovanje, ali nemaju ni ona osnovnija prava kao što su hrana i smještaj.

U takvom svijetu posebno se osjeća neizvjesnost i zebnja kada su u pitanju prava djece sa invaliditetom. Ipak ima pozitivnih pomaka na globalnom nivou, što je pokazalo prihvaćanje Konvencije o pravima djeteta i rezultati koji su uslijedili za dobrobit djece spadaju u velike globalne uspjehe posljednjih 30 godina. U svim je regijama svijeta Konvencija nadahnula pozitivne promjene u zakonima i praksi koje su poboljšale živote miliona djece. Tri desetljeća nakon donošenja Konvencije, unatoč ubrzanom rastu svjetske populacije, više djece pohađa školu, zdravije se hrani i živi sigurnije. Djeca sa smetnjama u razvoju imaju ista prava i iste potrebe kao i druga djeca. Oni nemaju samo pravo na zaštitu i pomoć, već na puno učešće u društvu. Djeca s teškoćama u razvoju imaju pravo izraziti svoje mišljenje, učestvovati u donošenju odluka koje ih se tiču, dobiti inkluzivno obrazovanje i biti zaštićena od nasilja i zlostavljanja kao i svi drugi.

Na evropskom kontinentu je stanje unaprijeđeno i djeca sa invaliditetom su prepoznata u mnogim sferama života, te postoje i posebni sistemi podrške.

Velika podrška je od strane Vijeća Evrope koje  promovira prava i puno učešće osoba sa invaliditetom u društvu sa posebnim fokusom na djecu i mlade sa invaliditetom. Preporuka Vijeća Evrope o osiguravanju potpunog uključivanja djece i mladih u društvo prepoznaje moguće poteškoće s kojima se mlade osobe s invaliditetom mogu susresti u potrazi za kvalitetnim životom kao punopravni članovi društva. Komitet ministara stoga poziva vlade da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurale njihovo potpuno i jednako uživanje ljudskih prava.

Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom

Na međunarodnom nivou vrlo je važan dokument Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD) koja daje konkretna uputstva državama na koji način da tretira i osigura prava osobama sa invaliditetom.  Izdvajaju se dva značajna člana Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, to su Član 7. i Član 23.

U Članu 7 – Djeca sa invaliditetom, jasno precizira sljedeće:

  1. Države ugovornice će poduzeti sve potrebne mjere kako bi djeci s invaliditetom osigurale potpuno uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda na ravnopravnoj osnovi sa drugom djecom.
  2. U svim radnjama koje se tiču ​​djece sa smetnjama u razvoju, najbolji interes djeteta bit će primarna briga.
  3. Države stranke osigurat će da djeca s teškoćama u razvoju imaju pravo slobodno izražavati svoja gledišta o svim pitanjima koja ih se tiču, pri čemu se njihovim stavovima pridaje dužna težina u skladu s njihovom dobi i zrelošću, na ravnopravnoj osnovi s drugom djecom, i da im se omogući s invaliditetom i odgovarajućom dobi za ostvarivanje tog prava.

Član 23. ove Konvencije konkretno opisuje detalje koji se odnose na prava djece sa invaliditetom:

  1. Države potpisnice priznaju da bi dijete s mentalnim ili tjelesnim smetnjama trebalo uživati ​​pun i pristojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, promiču samopouzdanje i olakšavaju aktivno učešće djeteta u zajednici.
  2. Države stranke priznaju pravo djeteta s invaliditetom na posebnu njegu i ohrabrivat će i osigurati, prema raspoloživim resursima, djetetu koje ispunjava uslove i onima koji su odgovorni za njegovu ili njenu pomoć, pomoć za koju se podnosi zahtjev i koja je primjerena stanje djeteta i okolnosti roditelja ili drugih osoba koje se brinu o djetetu.
  3. Uvažavajući posebne potrebe djeteta s teškoćama u razvoju, pomoć produžena u skladu sa stavkom 2. ovog članka pruža se besplatno, kad god je to moguće, uzimajući u obzir financijska sredstva roditelja ili drugih osoba koje se brinu o djetetu, i bit će dizajnirana osigurati da dijete sa smetnjama u razvoju ima djelotvoran pristup obrazovanju, osposobljavanju, zdravstvenim uslugama, uslugama rehabilitacije, pripremama za zaposlenje i rekreaciju i da ih dobije na način koji pogoduje djetetovoj postizanju što potpunije društvene integracije i individualnog razvoja, uključujući njegovu / nju kulturni i duhovni razvoj.
  4. Države stranke promiču, u duhu međunarodne suradnje, razmjenu odgovarajućih informacija u području preventivne zdravstvene zaštite i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog liječenja djece s teškoćama u razvoju, uključujući širenje i pristup informacijama o metodama rehabilitacije, obrazovanja i stručne usluge, s ciljem da se državama članicama omogući da poboljšaju svoje sposobnosti i vještine te da prošire svoje iskustvo u ovim oblastima. U tom smislu, posebno će se uzeti u obzir potrebe zemalja u razvoju.

Djeca sa smetnjama u razvoju stalno se suočavaju sa preprekama za uživanje svojih prava i uključivanje u društvo. Ali plima se mijenja, jer su mnoge zemlje pobjegle u posljednje dvije decenije da reformišu svoje zakone i strukture kako bi promovisale učešće djece sa smetnjama u razvoju kao punopravni članovi društva.

Stanje u Bosni i Hercegovini

Situaciona analiza o položaju djece sa invaliditetom u BiH koja je rađena 2017. godine od strane UNICEF-a, pokazala je niz nedostataka i ponudila  neka rješenja i preporuke za poboljšanje stanja u ovoj oblasti. Po toj analizi, Bosna i Hercegovina ratificirala je Konvenciju o pravima djeteta , te je potpisala Fakultatitvni protokol o učešću djece u oružanim sukobima 2000. godine i ratificirala ga 2003., uz potpisivanje Fakultativnog protokola o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji 2000. godine, koji je ratificiran 2002. godine.

Bosna i Hercegovina međutim nije potpisala Fakultativni protokol o postupku povodom pritužbi, koji djeci omogućava da ulažu pritužbe o narušavanju njihovih prava direktno Komitetu UN-a za prava djeteta.

Izvještaj o provedbi Konvencije o pravima djeteta dostavljen je 2005. godine, dok su izvještaji od II do IV podneseni 2012. godine. Kombinovani V i VI izvještaj upućeni su Vijeću ministara BiH na odobrenje u novembru 2017. godine, a trebali bi da budu podneseni Komitetu za prava djeteta do kraja 2017. godine. U zaključnim zapažanjima izvještaja II-IV 50 na nekoliko mjesta konkretno se spominju djeca s poteškoćama koja su od posebnog značaja za ovu studiju, jer se kroz njihov položaj održavaju trenutne zabrinutosti i ukazuje na dijelove zakona čije  usklađivanje treba razmotriti. Komitet za prava djeteta prvobitno je apelirao na Vladu BiH da utvrdi jasnu definiciju invaliditeta i osigura usklađenost zakonodavstva i politika.

 Komitet za prava djeteta također je iznio zapažanja vezano za nedovoljnu zastupljenost
inkluzivnog obrazovanja koje se može riještiti usklađivanjem domaćih zakona u oblasti obrazovanja sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, navodeći da većina djece s poteškoćama borave u svojim domovima ili su odvojena u specijalnim ustanovama/školama, što ih izlaže stigmatizaciji i otežava im pristup mogućnostima za zaposlenje i socijalnim uslugama.

U cilju ispunjenja obaveza koje je BiH preuzela potpisivanjem Konvencije o pravima djeteta, odlu-
kom Vijeća ministara BiH osnovano je Vijeće za djecu BiH kao stručno, interesorno, savjetodavno
i koordinirajuće tijelo Vijeća ministara BiH. Vijeće za djecu BiH, kojim predsjedava Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH od 6.11.2013. godine, podnosi izvještaje Vijeću ministara BiH. Vijeće za djecu BiH broji 13 članova,pri čemu se svaki čan bira na period od 4 godine. Vijeće za djecu BiH izdaje preporuke svim nižim nivoima vlasti za provedbu Akcionog plana Bosne i Hercegovine na teritoriji cijele zemlje. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koordinira izvještavanje o statusu provedbe Konvencije o pravima djeteta na nivou države, dok su ministarstva na nivou entiteta odgovorna da osiguraju da se prava djeteta realizuju na nižim nivoima i da se njihova realizacija prati.

Saradnja potrebna za praćenje realizacije prava djeteta i izvještavanje o realizaciji tih prava u BiH u velikoj je mjeri otežana zbog nedovoljne međusobne usklađenosti zakona entita/kantona. Iako na nivou države postoji Vijeće za djecu, na nivou Federacije BiH nikada nije osnovano, a u Republici Srpskoj je neaktivno barem posljednje dvije godine. Formiranje vijeća s ciljem redovnog praćenja realizacije prava djeteta u FBiH (s tri nivoa vlasti) i u RS (s dva nivoa vlasti) ključno je za rad Vijeća za djecu BiH (na nivou države), te provedbu odredbi Konvencije o pravima djeteta od strane entiteta (kantona i općina) i Brčko Distrikta.

Dom naroda Parlamenta FBiH je usvojio prijedlog Zakona o roditeljima/njegovateljima u FBiH. Cilj ovog zakona je da se jednom od roditelja osoba sa invaliditetom prizna pravo na status roditelja /njegovatelja, te da mu se omogući mjesečna naknada u visini minimalne plate uz pripadajuće doprinose za penzijsko-invalidsko, zdravstveno osiguranje i osiguranje za vrijeme nezaposlenosti.

U posljednjih nekoliko godina položaj djece sa invaliditetom u BiH bilježi određeni napredak, iako je to još uvijek ispod standarda propisanih Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, kao i ispod normi koje se provode u državama europske unije. U BiH se javlja niz poteškoća koje počinju sa procesom dijagnoze, nedostatak adekvatnih zdravstvenih usluga, neadekvatno inkluzivno obrazovanje, nerazvijene specijalne škole itd. Uspjeh inkluzivnog obrazovanja u BiH trenutno počiva isključivo na spremnosti i interesu stručnog osoblja i roditelja djece sa invaliditetom. Prava djece sa invaliditetom treba da  budu  prioritet i time se trebaju pozabaviti timovi stručnjaka, institucije nadležne za osobe sa invaliditetom, sektori zdravstva, socijalne zaštite i obrazovanja.

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail