Piše: Anesa Balić
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, znamo li šta je, poštujemo li i da li je uopće uvažavamo i primjenjujemo?! Da li je samo slovo na papiru? Pomenutom Konvencijom zagarantovana su prava osoba s invaliditetom jednako kao i onom „običnom“ Konvencijom. Potpisivanjem i ratifikacijom države potpisnice pa i Bosna i Hercegovina obvezale su se da će raditi na ostvarivanju prava i interesa osoba s invaliditetom. Bilo da je riječ o obrazovanju, pružanju zdravstvenih usluga, obavljanja administrativnih poslova ili jednostavno bilo čemu, svakodnevno smo svjedoci prisutnosti diskriminacije osoba s invaliditetom. Za sve ove aktivnosti potrebna im je pomoć, za neke su i apsolutno uskraćeni. Postavlja se pitanje u čemu je problem, da li su finansije, nerazumijevanje, neznanje ili samo nedostatak empatije.
Život u zajednici za osobe s invaliditetom znači postojanje takvih uslova koji ovoj populaciji omogućavaju pravo na izbor i kvalitet vlastitog života kao ključni preduslov življenja.
Kao primjer možemo navesti problem, lahko rješiv, i ako malo bolje razmislimo nepotreban, problem koji stvaraju nesavjesni i bahati vozači parkirajući automobile na trotoar, ali i na parking mjesto s oznakom za osobe s invaliditetom. To je nešto što viđamo svakodnevno i ne reagujemo, ali i ako reagujemo to je vrlo rijetko. U čemu je problem? Problem je u svijesti i nedostatku empatije. Radi se o tome da rješenje ovog problema ne iziskuje finansijske izdatke, ali da kroz različite aktivnosti na vrlo jednostavan način možemo podići svijest i probudit savjest kod osoba koje na ovakav način uskraćuju prava osobama s invaliditetom.
Da bismo razumjeli potrebno je napraviti analizu stanja o osobama s invaliditetom. Ta bi analiza trebala biti što je moguće sveobuhvatnija, a korisno je i da različite organizacije predvode analizu različitih područja politike, primjerice zdravlja, obrazovanja, siromaštva, uključenosti u društvo, kako bi se bolje društvo informisalo. Činjenica je da nije moguće pozabaviti se pravima osoba s invaliditetom ako nam nije potpuno jasno koja su to prava povrijeđena te zašto ih se i gdje krši. Ali ukoliko analizom utvrdimo o čemu je riječ, onda imamo podatke i mogućnosti iz kojih imamo priliku naglasiti najvažnija pitanja, utvrditi šta treba promijeniti i kako, te izraditi poruke kojima možemo javnosti prenijeti i objasniti potrebu za promjenom.
Širok raspon kvalitetne podrške u zajednici, kako bi se osobama s invaliditetom omogućila sloboda izbora i osigurao odgovarajući kvalitet života, podrazumijeva pristupačno okruženje, javne površine, prevoz, usluge, komunikacije, informacije, tehnologije i ostalo. Također, to uključuje edukacije, aktivnosti i kampanje na razvijanju svijesti svih sudionika u zajednici, uz usklađivanje terminologije koju je usvojio pokret osoba s invaliditetom na međunarodnom nivou.
Civilno društvo kao način djelovanja
Civilno društvo može igrati važnu ulogu u distribuciji socijalne dobrobiti unutar društva. Civilno se društvo pritom ravna načelom solidarnosti, dok tržištem dominira interes, a državom hijerarhija i vlast. Drugim riječima, civilno se društvo pojavljuje kao treći čimbenik raspodjele nacionalnoga bogatstva, uz tržište i državu. Stoga je za razumijevanje ukupnih društvenih odnosa i socijalne kohezije u nekoj zemlji važno analizirati stanje i interakciju socijalne politike i civilnoga društva.
S tim u vezi može se reći da značajnu ulogu u osiguranju prava osoba s invaliditetom i podizanju svijesti o njihovim osnovnim potrebama može ostvariti aktivizam i civilno društvo. Osobe s invaliditetom same su znatno pridonijele promjeni odnosa i stajališta društva prema njihovim potrebama i problemima nakon što su pokrenule važne procese samoorganiziranja radi bržega i lakšega ostvarivanja svojih prava. Tokom posljednjih godina udruženja osoba s invaliditetom promiču principe samozastupanja. To je nešto što je potaklo da i osobe s većim teškoćama u razvoju na ličnom, socijalnom i političkom planu mogu postići mnogo ako nastupaju zajedno.
Kako bismo učinkovito zagovarali provedbu prava osoba s invalidititeom potrebno je izgraditi snažne saveze. Što je više ljudi uključeno i što su uporniji u svojim zahtjevima, veća je i vjerojatnoća da će državna tijela i vlada odgovoriti. To znači imati i pristup širokoj lepezi vještina, znanja i mogućnosti za javno zagovaranje.
Postoje dvije vrste organizacija osoba s invaliditetom – organizacije osoba sa invaliditetom, koje vode osobe sa invaliditetom, te njima upravljaju i čine većinu zaposlenika, a postoje i organizacije za osobe sa invaliditetom, u kojima se može desiti da među zaposlenicima ili unutar upravljačkog tima uopšte nema angažovanih osoba sa invaliditetom. Organizacije za osobe sa invaliditetom su često matične organizacije ili dobrotvorna društva koja zastupaju interese osoba sa invaliditetom. Takođe postoje i druge organizacije koje mogu sprovoditi i aktivnosti u vezi sa problematikom invalidnosti. Bez obzira na to ko vrši zagovaranje za život u zajednici, važno je da se osobe sa invaliditetom pitaju za mišljenje i da budu uključene u planiranje i osmišljavanje aktivnosti.
Aktivnosti i djelovanje u promovisanju prava osoba s invaliditetom
Postoje različiti načini uključivanja osoba sa invaliditetom u proces planiranja, zavisno od profila i sredstava organizacije. Nisu svi oblici učešća dobri. Postoji osnovna razlika između angažovanja osoba sa invaliditetom u proces zagovaranja i između očekivanja samo komentara na prijedloge. Ono što je važno jeste interaktivno učestvovanje, pružanje ljudima prilike da učestvuju na ravnopravnoj osnovi i davanje ovlasti da utiču na proces. Također i podrška, jer samopokretanje osobe s invaliditetom da same pokreću inicijativu i kontrolišu proces. Pronalaženje dobrog načina za uključivanje ljudi je izazov za sve organizacije, uključujući i organizacije osoba sa invaliditetom. To učestvovanje trebalo bi dati stvarno pravo glasa osobama sa invaliditetom te ih osnažiti da daju svoj doprinos. Učestvovanje treba osigurati da stavovi osoba s invaliditetom različite starosne dobi, žena i muškaraca, te ljudi sa različitim etničkim i kulturnim pozadinama, budu predstavljeni u procesu planiranja kao i u strategiji zagovaranja.
Vrlo je moguće da će svaka vrsta aktivnosti i djelovanja u nekoj mjeri uticati na podizanje svijesti o pravima osoba sa invaliditetom i kršenju ljudskih prava sa kojima se oni svakodnevno suočavaju. Kako bismo podigli svijest u društvu o osobama s invaliditetom potrebno je osmisliti jasne i jednostavne poruke koje se mogu promovisati u medijima i široj publici. Moguće je i izraditi internetsku stranicu na kojoj će se promicati svijest o pitanjima invaliditeta, pružati i razmjenjivati informacije te drugim ljudima omogućiti da se pridruže kampanji. Jedna od takvih je i portal Global Analitika, gdje mladi aktivisti i osobe s invaliditetom pišu i objavljuju članke i tekstove kako bi javnosti približili probleme s kojima se susreću osobe s invaliditetom, a tiču se svih segmenata života. Za dobro zagovaranje i poticanje jevnosti moguće je i izraditi plakate, letke i brošure koji upućuju na potrebnu promjenu i koji se mogu široko distribuirati. Ono što bi možda imalo velik uticaj jesu mediji. Potaknuti medije da istaknu pitanje invaliditeta, te ukoliko je moguće pokrenute kampanje za promjenom. S obzirom da je jako važno da mladi budu aktivni i da svojim djelovanje potižu svijest organizacije i udruženja mogu držati predavanja i radionice kako bi promicali razumijevanje, razgovor i zainteresiranost kako bi istaknuli ona područja u kojima vladajuće strukture ne uspijevaju ispuniti svoje obaveze. Predložene aktivnosti predstavljaju neiscrpne mogućnosti koje su odabrane da istaknu ono što bi moglo biti naročito korisno kada je u pitanju promovisanje prava osoba s invaliditetom.
