Piše: Anesa Balić
Obrazovanje je temelj na kojem počiva svako društvo. Takvo je i neformalno obrazovanje koje ima veliki značaj da ponekad može nadjačati formalno obrazovanje. Formalno obrazovanje je ponekad nedovoljno u smislu prakse i određenih vještina i iskustava, te na taj način neformalno obrazovanje služi kao nadogradnja ličnog razvoja. Ovaj oblik obrazovanja danas je sve rasprostranjeniji širom svijeta.
Značajno je znati šta je govor mržnje i koliko je štetan. Granica između slobode govora i govora mržnje je tanka i s tim u vezi treba znati gdje su te granice između dozvoljenog i zabranjenog, a da nema štetne efekte na slobodu izražavanja. Govor mržnje za cilj ima napad, poriv za ocrniti, obezvrijediti, dehumanizirati, demonizirati, obespraviti, zastrašiti ili nahuškati na neku osobu ili skupinu ljudi, a najčešće se radi o pripadnicama i pripadnicima manjinskih skupina koje žive u nekom društvu ili drugim skupinama koje su zbog svog položaja izvrgnute diskriminaciji ili marginalizaciji.
Govor mržnje može potaknuti na nasilje, a u najtežim slučajevima može dovesti i do zločina iz mržnje. Razoran je učinak govora mržnje na društvenu povezanost, na prihvatanje različitosti i tolerancije u društvu. Takav način izražavanja šteti pojedincu, ali i društvu u cjelini, te je zato izrazito opasan.
Ključno je u javnom prostoru osigurati kvalitetno obrazovanje i educiranje i adekvatno razgovarati o samom pojmu govora mržnje, približiti pojam različitim dobnim skupinama djece i mladih, a i omogućiti prostor za interakciju o problematici govora mržnje, to se može postići kroz neformalno obrazovanje. Društvo treba znati da nešto da bi bilo okarakterisano kao govor mržnje, ono mora biti javno. Javno objavljen znači da je prisutan u novinama, na radiju i televiziji, na web portalima i društvenim mrežama. Svakako da može biti vidljiv i na druge načine kao što su plakati, slike ili neki javni skupovi.
Neformalno obrazovanje podrazumijeva usvajanje svih znanja i vještina koje nisu obavezne, koji ne obuhvataju formalne oblike obrazovanja, a samo usvajanje zavisi isključivo od pojedinca. Neformalno obrazovanje podrazumijeva učešće na različitim aktivnostima poput seminara, treninga, radionica, razmjena i kampova, te direktan rad na projektima, poput volontiranja u realizaciji konferencija i drugih međunarodnih aktivnosti. U principu neformalno obrazovanje je bazirano na unapređenju i sticanju određenih vještina i znanja, koje u formalnom obrazovanju nemamo priliku steći.
Potrebno je skrenuti pažnju na važnost neformalog obrazovanja, i motivirati mlade osobe da sami shvate da im je neformalno obrazovanje nadohvat ruke. Ovakav način obrazovanja ima za cilj da omogući razmjenu mišljenja i stavova kod mladih ljudi, da svoje stavove iznose slobodno i na taj način osnaže svoje liderske osobine, koje kao pojedinac mogu koristiti u svakodnevnom životu. Takva vrsta obrazovanja nas uvodi u demokratske procese i zakone, a rad je baziran na poboljšanju položaja mladih u društvu i povećanju mogućnosti za mlade. Kroz neformalno obrazovanje se promoviše aktivizam, zdravi životni stilovi kao i sticanje znanja i iskustava koje će sudionik da koristi u svom daljnjem radu i životu.
Poznato je da su u Bosni i Hercegovini najčešće teme sa nacionalnim i vjerskim sadržajem koje raspiruju govor mržnje na društvenim mrežama, a problem dodatno usložnjava podatak da su komentatori u velikoj mjeri mladi ljudi, pa čak i oni rođeni nakon rata u BiH. Iz svega toga nisu isključene ni rasne i etničke manjine i LGBTIQ osobe. Govor mržnje je danas u našem društvu velik problem, iz razloga što svaki pojedinac ili grupa može biti meta takvog govora.
Poznato nam je da su danas društvene mreže i web portali jedan od glavnih načina za komunikaciju i postale su vodeće mjesto za širenje govora mržnje. Poznato je da je u većini slučajeva lakše napisati nego izgovoriti nešto neprihvatljivo, na taj način im je umnogome olakšano širenje govora mržnje. Kao olakšicu možemo gledati i to da na društvenim mrežama i portalima lica mogu pisati pod lažnim imenom. Poražavajuće je to što su danas mladi ti koji u velikoj mjeri koriste internet kao platformu za govor mržnje, s tim da se internet ne smije posmatrati isključivo kao jedini način za širenje govora mržnje.
Krivični zakoni u Bosni i Hercegovini ni na koji način ili jako slabo regulišu sve učestaliji, veoma raširen i dostupan širokom krugu korisnika govor mržnje putem Interneta, iako je Dodatni protokol uz Konvenciju o cyber kriminalu BiH ratifikovala još 2006 godine. Sprječavanje govora mržnje trebala bi biti obaveza nadležnih institucija, ali u praksi nije tako, obzirom na jako mali broj sankcionisanih slučajeva. Na osnovu pomenutog može se zaključiti koliku ulogu u svemu ovome može imati neformalno obrazovanje, i kakav značaj ima u podizanju svijesti o važnim i značajnim temama za društvo.
Međutim, ono što je ključno za stvarnu promjenu stanja u nekom društvu, a naročito za promjenu vrlo zabrinjavajuće atmosfere netolerancije, radikalizacije, ksenofobije, rasizma i drugih manifestacija raznoraznih predrasuda, svakako je promjena svijesti u društvu, koja se postiže stalnim edukovanjem. U konačnici to znači da je najefikasniji oblik borbe protiv govora mržnje i zločina iz mržnje uključivanje zajedničkih napora i djelovanje cijelog društva, kroz preventivne mehanizme poput edukacija, informisanja i podizanja svijesti u javnosti, a ne samo ili isključivo, kroz represivne mjere poput pravnih sankcija.
Potrebno je pružiti priliku za neformalno obrazovanje svima, a posebno mladima i marginalizovanim grupama, kako bi se na taj način bavili problematikom govora mržnje, podizati svijest, razvijali vještine kako bi prepoznali govor mržnje. Kroz neformalno obrazovanje moguće je ohrabriti i osnažiti grupe ili pojedince koji su meta govora mržnje ili jednostavno prevazilaziti predrasude i stereotipe prema uobičajenim metama govora mržnje. Ono što javnost može naučiti kroz neformalno obrazovanje jeste i kako prepoznati, kako reagovati i kome se obratiti ukoliko uoči neprihvatljiv govor ili govor mržnje.
Ono što postoji, jeste svijest, zrelost i odgovornost svake pojedinke i pojedinca za izrečenu, napisanu i u javnost poslanu riječ. Društvenom osudom govora mržnje i svjesnom odlukom da se ne učestvuje u kreiranju, širenju i toleriranju govora mržnje doprinosi boljem stanju u društvu.
Svakako da govor mržnje nije posljedica, nego uzrok, i važno je u tom pravcu istaknuti neformalno obrazovanje kao bitan faktor za sprječavanje istog. Za smanjenje govora mržnje uopće ključno je da se kroz neformalno obrazovaje osigura medijsko opismenjavanje građana. Takođe, nije samo uloga neformalnog obrazovanja da se uhvati u koštac sa borbom protiv govora mržnje, već i formalnog obrazovanja. Potrebno je da se prilikom obrazovanja djece i mladih bavimo samom problematikom govora mržnje, akcentirajući važnost prevencije, jer samo na taj način moguće je podizati svijest i znanje o štetnosti i posljedicama koje govor mržnje može imati po određenu grupu ili pojedinca.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.
