IZBJEGLICE, POVRATNICI I RASELJENA LICA

Migrantskoj krizi se ne nazire kraj: Potrebno je odlučno i efikasno djelovanje

Migrantska kriza predstavlja problem globalnih razmjera, s obzirom da širom svijeta izbjeglička kriza je u porastu, a posebno u afričkoj regiji. No, uz sve brojke migranata i procentualne razmjere o porijeklu izbjeglica, kao i demografskoj strukturi, negdje usput dehumaniziran je sam pojam migranta i njegovih ljudskih prava, onih osnovnih, kao što je pravo na život, obrazovanje, rad i sl. Pored sigurnosnog aspekta i potencijalnih sigurnosnih prijetnji koje određene migrantske rute nose, neophodno je naglasiti da veliki procenat ljudi ipak napuštaju svoje domove, jer nastoje izbjeći konflikt i spasiti svoje živote. Veliki je broj priča o svakodnevnici sa kojom žive migranti, a UNHCR je u svom saopštenju predstavio Tabu Sunday i njenu životnu priču isprepletanu preprekama za uspostavljanjem osnovnih životnih uvjeta.

Pod sunčanim nebom, 14-godišnja Tabu Sunday je uklanja korov iz male bašte, u izbjegličkom naselju Imvepi na sjeveru Ugande. Tabu je ponosna na posao koji radi oko kuće, iako nije njena. UNHCR, Agencija za izbjeglice Ujedinjenih nacija, izabrala je Tabu kao simboličnu milionitu izbjeglicu iz Južnog Sudana, koja traži sigurnost u Ugandi od jula prošle godine, kada je započeo porast broja izbjeglica. Ova parcela pripada njenoj hraniteljici, Harriet, koja je takođe iz Južnog Sudana. Harriet je primijetila da se njeno četvero djeca igra sa Tabu, njenom sestrom Reno i jedanaestogodišnjim bratom Emmanuelom, za koje se činilo da nemaju nikoga da se brine za njih, pa ih je uzela da se brine o njima. Djeca su pobjegla iz njihovog rodnog grada Yei sa tetkom, a njihovi roditelji su ih poslali u Ugandu kako bi djeca mogla nastaviti sa školovanjem.

“Tamo gdje sam živjela ubijali su ljude”, rekla je Tabu i nastavila “moji roditelji su rekli da nemaju dovoljno novca za putovanje. Zato smo morali da hodamo pješke sa mojom tetkom. Bilo je dugo i teško putovanje i morali smo koristiti put za Kongo da dođemo do Ugande. Moja tetka je ostala nedjelju dana i odlučila se vratiti kući. Nakon što je otišla, igrali smo se sa djecom naših hranitelja, a njihova majka je vidjela da smo sami. Tražila je da ostanemo kod nje, ovdje u njenoj kući.”

Dom za Tabu je kućica od 30 kvadratnih metara, kakva se daje svim porodicama izbjeglica kada stignu. Tabu, njen brat i sestra žive u odvojenoj zgradi od svoje hraniteljske porodice, što daje mladima privatnost za spavanje, čitanje i učenje.

U saopćenju UNHCR-a, navodi se da u prosjeku 1.800 južno-sudanskih izbjeglica dnevno stigne u Ugandu. Priliv izbjeglica je postao najbrže rastuća izbjeglička kriza u svijetu. Više od 85 posto južno-sudanskih izbjeglica u Ugandi su žene i djeca mlađa od 18 godina. Međutim, uprkos tome što se u junu održao Samit solidarnosti, agencija je dobila samo 21 posto od 674 miliona dolara potrebnih za podršku izbjeglicama u Ugandi za 2017. godinu. Pored milion izbjeglica koji sada borave u Ugandi, Sudan, Etiopija, Kenija, Demokratska Republika Kongo i Centralnoafrička Republika su, takođe, dom za preko milion južno- sudanskih izbjeglica.

“Sa krizom čiji kraj nije na vidiku, potrebna je odlučujuća akcija i postoji hitna potreba za ispunjavanjem obećane podrške”, navodi se u saopštenju.

Uganda zaslužuje pohvale za održavanje otvorenih granica izbjeglicama i progresivan pristup azilu. Izbjeglicama se pruža zemljište na kojem se grade skloništa i uzgajaju usjevi, daje im se sloboda kretanja, pravo na rad i pruža im  se pristup javnim službama kao što su zdravstvena zaštita i obrazovanje.

Visoka, vitka i energična, Tabu voli da pomogne njenoj hraniteljskoj majci pri uzgoju povrća, pranjem odjeće i kuhanjem jela. Ona je posvećen učenik i želi da ostane u Ugandi kako bi mogla nastaviti da pohađa školu.

“Ja sam peti razred, a moje omiljene teme su vjersko obrazovanje i matematika”, kaže ona. Međutim, teško je kada u razredu ima 200 učenika. Uprkos izazovima, Tabu je odlučna da uči i provede većinu svog slobodnog vremena uz zadaću. Ona i njena sestra vjeruju da će dobro obrazovanje pomoći njima da postignu svoje snove. Tabuina sestra, Rena, se nada da će postati gradonačelnik, a njihov brat Emmanuel želi da bude pilot. Tabu želi studirati medicinu. “Želim da budem doktor, jer kad neko pati, ili žena treba da rodi bebu, mogu pomoći.”

Tabu i njena sestra Reno na nastavi (UNHCR)

 

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail