Razgovarao: Eldar Abaz
O samim naporima i međunarodnih organizacija sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, razgovarali smo sa predstavnicom MyRight – Empowers with disabilities, Binasom Goralijom. MyRight je krovna organizacija za međunarodnu saradnju pokreta organizacija osoba s invaliditetom Švedske koja ima dugu tradiciju pristupa invaliditetu sa stanovišta ljudskih prava. MyRight sprovodi međunarodni program podrške u Boliviji, Nepalu, Nikaragvi, Ruandi, Šri Lanki, Tanzaniji, Bosni i Hercegovini, Gani i Namibiji. Preko četrdeset godina djeluju na međunarodnom nivou, dok u Bosni i Hercegovini preko dvadeset godina, zasnivajući svoj rad na principu ljudskih prava po UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.
Kako biste prema svom dosadašnjem iskustvu ocijenili inkluziju u BiH, s obzirom da mnoge osobe s invaliditetom to nazivaju iluzijom?
Binasa Goralija: Osobe s invaliditetom su među najmarginaliziranijim grupama u društvu, a pri tome su i najbrojnija. Stoga im često nedostaje znanja i vještina, što dovodi do toga da su mnoge organizacije osoba s invaliditetom relativno slabe. Organizacijski razvoj je način osiguranja pristupa za sudjelovanje u društvenom razvoju.
Međutim, kada je riječ o inkluziji, obično se odmah pomisli na obrazovanje, ali inkluzija je mnogo širi koncept u kojem smo svi jednako vrijedni članovi društva u kojem učestvujemo.
Govoreći o inkluziji osoba s invaliditetom, možemo se pozvati na rezultate Alternativnih izvještaja o primjeni Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
U izradi ovih izvještaja učestvovalo je čak šezdeset i pet organizacija osoba s invaliditetom koje su okupljene unutar pet regionalnih koalicija. Izvještaji su jasno ukazali na kojim područjima je potrebno intezivirati napore da bi došlo do pomaka.
Šta je potrebno uraditi da inkluzija zaista zaživi u našem društvu?
Binasa Goralija: Da bismo uživali u jednom inkluzivnom društvu, potrebno je da svi u društvu imamo razumijevanja o tome šta inkluzija podrazumijeva. Također, ljudi koji se uključuju u politiku kao najvidljiviji i uticajniji faktori mogu doprinijeti stvaranju uslova za inkluzivno društvo. Pored toga i ljudi koji su zaposleni u javnim institucijama na svim nivoima, zbog ogromnog broja zaposlenih u javnim institucijama koje se finansiraju sredstvima poreskih obveznika, moraju biti dobro upoznati o ljudskim pravima kako bi radili svoj posao u skladu sa principima ljudskih prava.
Bosna i Hercegovina je dužna ispuniti obaveze iz Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom preuzete činom ratifikacije prije deset i više godina a još uvijek nemamo sistem koji prati njihovu implementaciju pa je stoga potrebno ubrzati rad na kvalitetnom i pravičnom inkluzivnom obrazovanju djece i mladih s invaliditetom.
Važno je poduzeti konkretne aktivnosti koje pokazuju da se krećemo prema jasnom cilju ostvarivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom i zbog globalne odgovornosti prema ispunjenju Ciljeva održivog razvoja Agende 2030.
Smatrate li da Bosna i Hercegovina čini dovoljno napora po pitanju UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom?
Binasa Goralija: Potpisivanjem i ratificiranjem međunarodnih instrumenata, Bosna i Hercegovina je prihvatila obvezu da osigura jednake mogućnosti za život svih njenih građana u cijeloj državi, bez diskriminacije. Zemlja je dužna zadovoljiti standarde ljudskih prava koji su sadržani u tim instrumentima i osobe s invaliditetom imaju pravo tražiti zaštitu od diskriminacije i puno ostvarivanje svih ljudskih prava kao što to ovi instrumenti i predviđaju.
S obzirom da Bosna i Hercegovina želi postati članicom Evropske unije, ona je dužna sprovesti različite procese reformi i usklađivanje zakonodavstva i praksi sa EU normama. Dakle, osim Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, postoji i drugi aspekt zašto država mora napraviti napore u ovom smijeru.
Pitanje invaliditeta u pristupanju EU igra važnu ulogu u ovom procesu, a to je glavni faktor postojanja minimalne političke volje da se reguliše ovo pitanje.
Generalno govoreći, zakoni i propisi izričito ne stavljaju osobe s invaliditetom u podređeni položaj zbog invaliditeta. U praksi, situacija je drugačija što znači da ipak postoji potreba za mjerama koje će osigurati praktičnu primjenu principa jednakosti i nediskriminacije.
Nažalost, većina tekućih reformi, u kombinaciji s nedostatkom institucionalnih i finansijskih sredstava, nedovoljno finansirani pokret osoba s invaliditetom, te raširena prisutnost predrasuda, znači da je napredak vrlo spor i da su osobe s invaliditetom i dalje u nepovoljnom položaju.
Koje vrste projekata implementirate u Bosni i Hercegovini i s kojim ciljem, te koliko je osoba s invaliditetom do sada bilo uključeno u vaše aktivnosti?
Binasa Goralija: Aktivnosti kancelarije MyRight-a odnose se na program jačanja kapaciteta osoba s invaliditetom i njihovih organizacija, kako partnerskih organizacija tako i organizacija koje su u sastavu u pet koalicija organizacija osoba s invaliditetom. Ove aktivnosti uključuju različite oblike podrške i ciljanih obuka usmjerenih na jačanje kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom kako bi ostvarile ciljeve i zagovarale ostvarenje prava svojih članova u skladu sa pristupom ljudskih prava. Jedan od primjera jačanja kapaciteta jeste i usmjeravanje tokom izrade strategije djelovanja koji je rezultirao kreiranjem dokumenta Strategija zagovaranja – promocije “Razumijevanja pristupa invalidnosti zasnovanom na ljudskim pravima“ koalicija OOSI 2018.-2021. Cilj je bio definisati strateške pravce i ciljeve koji će se nastojati dostići u navedenom periodu, te takođe utvrditi operativni plan zagovaranja sa pripadajućim mjerama i indikatorima.
Ovom strategijom su odabrane osnovne tematske oblasti u kojima se vode procesi zagovaranja u ovom periodu, a to je položaj mladih osoba s invaliditetom i kvalitetno obrazovanje za osobe s invaliditetom sa naglaskom na implementaciju člana 24 UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.
Upravo traje kampanja #ProbudiSe koja je dio projekta “Kvalitetno inkluzivno obrazovanje – sada!”, a jedan od rezultata projekta su i Indikatori za praćenje implementacije inkluzivnog obrazovanja u skladu sa članom 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
Kakva su vaša iskustva po pitanju saradnje sa nadležnim institucijama i lokalnim zajednicama?
Binasa Goralija: MyRight svoj rad temelji na osnaživanju organizacija osoba s invaliditetom koje djeluju na lokalnom nivou, nivou zajednice, upravo tamo gdje se dešava najveći broj svih životnih aktivnosti. Aktivnosti koalicija budući da su organizovane, osmišljene i usmjerene, najvećim dijelom na nadležne institucije na relevantnim nivoima vlasti, doprinose izgradnji odnosa sa vlastima gdje osobe s invaliditetom igraju aktivnu ulogu kao dobri poznavaoci svojih prava koji usmjeravaju vlasti u pravcu ispunjavanja obaveza preuzetih ratifikacijom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Organizacije kao dio svojih redovnih aktivnosti često organizuju i različite aktivnosti koje su usmjerene na dizanje svijesti lokalnih zajednica o pravima osoba s invaliditetom.
Zagovaranje poštovanja određenih prava kod organa vlasti, skretanje pažnje javnosti na ta prava, prepoznate su od strane lokalnih zajednica ali i nadležnih institucija, i provode se u koordinaciji i istovremeno kad se zagovara kod viših nivoa vlasti, kantonalnih, entitetskih i državnih kako bi se postigao veći efekat zagovaranja.
Kroz vaše iskustvo, šta je najvažnije pružiti osobama s invaliditetom, kako se ne bi osjećali bespomoćno i isključeno?
Binasa Goralija: Jačanje kompetencija osoba s invaliditetom preko jačanja kompetencija i kapaciteta organizacija i udruženja osoba s invaliditetom jeste najkraći put kojim se sama osoba s invaliditetom može osnažiti i jasno zagovarati promjene, poboljšanja i podršku iz svoje neposredne okoline, kao i u lokalnoj zajednici. Pored ovoga, ključno je kvalitetno inkluzivno obrazovanje od najranije dobi, vrtićkog uzrasta pa do visokog obrazovanja odnosno obrazovanja odraslih.
Kvalitetno obrazovanje u redovnim školama čiji je sadržaj prilagođen individualnim mogućnostima učenika i kome su omogućeni svi preduslovi da aktivno učestvuje u procesu obrazovanja ravnopravno i pravično kao i drugi učenici, osnažuje djecu i mlade s invaliditetom za budući samostalan život i rad. U isto vrijeme mijenja svijest svih učesnika u tom procesu, i dugoročno se stvara inkluzivno društvo u kojem svako nalazi svoje mjesto i biva prihvaćen i vrednovan kao osoba koja doprinosi društvu.
Bez obzira na to što u Bosni i Hercegovini imamo veliki broj osoba s invaliditetom, ne pridaje im se dovoljna pažnja u medijskom prostoru, izuzev nekih specifičnih uspjeha kada ostvare. Da li je to svjesno izbjegavanje razgovora na tu temu ili ne?
Binasa Goralija: Radeći s organizacijama na jačanju njihovih kapaciteta i same su uočile da ne postoji određeni društveni koncenzus oko terminologije i predstavljanja osoba s invaliditetom u medijima, te da postoje velike razlike između samih organizacija u načinu nastupanja prema medijima.
MyRight je realizovao projekat kroz koji su same organizacije učesnice kreirale jedinstveni Kodeks o načinu predstavljanja osoba s invaliditetom u medijima.
Nakon toga MyRight je 2013. godine proveo projekat Monitoring ljudskih prava osoba s invaliditetom, u sklopu kojeg je uradjena i analiza medijskog sadržaja o osobama s invaliditetom, gdje je primjećeno prevladavanje socijalnog modela prikazivanja osoba s invaliditetom. U okviru projekta provedeno je i niz edukacija s novinarima, urednicima i studentima žurnalistike.
Ove aktivnosti su bile inicijalni koraci u jačanju samih koalicija i organizacija koje su nastavile zagovarati pristup baziran na ljudskim pravima prema medijima, i vidjeli smo tu jednu promjenu, koja je došla postepeno, u samom načinu izvještavanja i pisanja o osobama s invaliditetom. Bilo bi veoma interesatno provesti opet jednu analizu i prikazati rezultate u odnosu na prethodni izvještaj.
