Piše: Anesa Balić
Pored najčešće upotrebljavane Preporuke Vijeća Europe kao definicije govora mržnje, za govor mržnje najjednostavnije možemo reći da je to svaki gest, govor, ponašanje, pisanje ili prikazivanje koje je zabranjeno. Ono ne smije da podstiče nasilje i predrasude protiv zaštićenog pojedinca ili grupe, ili zato što omalovažava ili zastrašuje zaštićenog pojedinca ili grupu. Prije svega uključuje diskriminaciju po različitim osnovama i to je zapravo osnovna karakteristika govora mržnje. Predstavlja pripisivanje negativnih karakteristika pripadnicima određene (nacionalne, etničke, rasne) skupine.
Vrlo je česta i prisutna pojava u svim segmetnima života, počevši od politike, u obrazovanju, na sportskim terenima, a sve je prisutniji u medijima i na društvenim mrežama. U principu, predstavlja zloupotrebu slobode govora. Govor mržnje može biti podstrek za nasilje, a u najtežim slučajevima može dovesti i do zločina iz mržnje. Razoran je učinak govora mržnje na društvenu povezanost, na prihvaćanje različitosti i tolerancije u društvu. Izražavanje na takav način šteti pojedincu ali i društvu u cjelini, te je zato izrazito opasan.
Cilj govora mržnje nije samo uvrijediti ili poniziti određenu etničku skupinu i njene pripadnike zbog njihovog biološkog, povijesnog ili društveno uvjetovanog identiteta, nego ih i ušutkati, zastrašiti, segregirati, negirati im pravo na ravnopravnost. Odnosno, stvoriti društveno okruženje pogodno za različite oblike i prakse njihove diskriminacije.
“Nije bitno kakvo je društvo, razvijeno, postkonfliktno ili u tranziciji, govor mržnje i zločin iz mržnje su prisutni, jer su dio društva i kao takvima im se mora posvetiti pažnja” – navodi L. Olomofole, stručnjak iz odjela Office for Democratic Institutions and Human Right (ODIHR) za borbu protiv mržnje. Mržnja prema drugačijim na osnovu etničke pripadnosti je nešto protiv čega se trebamo boriti jer počivana predrasudama i lošem odgoju, ali ona se ne može pobijediti državnom represijom i ograničavanjem slobode govora. Međutim neminovno je širiti svijest i edukovati se o razlici između slobode govora i govora mržnje.
Zbog čega je narušena multietničnost BiH?
“U multietničkim državama građani imaju genetski različito porijeklo (u nekim slučajevima razlike su očigledne, poput boje kože, ali se u mnogim drugim one, barem golim okom, teško mogu uočiti), ali koju god religiju ispovijedali i kojim god jezikom govorili, svi sebe smatraju pripadnicima iste nacije” – (A. Baruch Wachtel). Bosna i Hercegovina smatra se multietničkom državom, čiju multietničnost narušavaju različiti faktori. Da li nešto podržavamo ili ne, ne smije biti razlog za širenje govora mržnje. Nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini ukazuju na to da je govor mržnje dio društvene stvarnosti ove regije.
Međutim, govor mržnje na osnovu nacionalnog porijekla, vjere, rase, ali i svega drugog zauzima posebno mjesto u svakodnevnici građana Bosne i Hercegovine.
Postratna Bosna i Hercegovina postala je “arena” za širenje govora mržnje naročito na osnovu etničke pripadnosti. Najčešće nailazimo na primjere na online portalima, gdje svi koji žele imaju mogućnost da izraze svoje mišljenje u komentarima. Bez obaziranja na posljedicu i šta ono znači, da li nekoga vrijeđa. Govor mržnje često se ispoljava i kroz političku retoriku, gdje posebno zabrinjava činjenica da to čine mladi ljudi koji u vrijeme ratnih sukoba nisu bili ni rođeni. Što zapravo znači da su stvorene nove generacije opterećene nacionalizmom i netrepeljivošću prema drugima. Svi ti komentari i ispoljavanje govora mržnje dovode do još veće podijeljenosti, koja može voditi u nasilje.
Rasprostranjenost na društvenim mrežama
Već smo pomenuli kako Vijeće Europe definira govor mržnje, ista definicija se svakako može primijeniti i u odnosu na online govor mržnje, iako društvene mreže (Facebook, Twitter, Google, Youtube i sl.) imaju i vlastite definicije govora mržnje koji zabranjuju na svojim stranicama. Značajan doprinos pojašnjenju definicije online govora mržnje dalo je Vijeće Evrope u Dodatnom protokolu uz Konvenciju o cyber kriminalu (Dodatni protokol), kojim se govor mržnje definiše kao “svaki pisani materijal, svaka slika ili svako drugo predstavljanje ideja ili teorija kojima se zagovara, promovira ili podstiče mržnja, diskriminacija ili nasilje protiv pojedinaca ili grupa, zasnovano na rasi, boji kože, porijeklu ili nacionalnom ili etničkom porijeklu te vjeri, ako se koristi kao povod za bilo koji od ovih faktora.”
Vijeće za štampu i online medije u BiH godinama ukazuje na govor mržnje u komentarima posjetilaca internet portala i posljedice koje može imati obzirom da zakonska regulativa govora mržnje u BiH ne postoji. Kada se govori specifično o internetu, odnosno online govoru mržnje, već spomenuti Dodatni protokol iz 2003. godine je od naročite važnosti i sadrži daljnje obaveze za države koje su ga ratifikovale. Ovaj dokument obavezuje države članice Vijeća Evrope da usvoje zakonodavne i druge mjere kojima će kriminalizirati određene oblike online govora mržnje.
Po mišljenju stručnjaka, većina medija u Bosni i Hercegovini su podijeljeni po entitetskoj, etničkoj, ali i političkoj liniji, ipak postoje i mediji koji se trude biti neovisni ali su još uvijek u manjini. U Bosni i Hercegovini važeći propisi ne sadrže odredbe koje se eksplicitno odnose na zabranu govora mržnje putem interneta. Jedan od faktora koji je dodatno olakšao širenje govora mržnje jeste popularizacija društvenih mreža. Online mediji su u takvoj ekspanziji da su gotovo preuzeli dominaciju nad tradicionalnim medijima.
Online mediji se povećano koriste za transmisiju govora mržnje, što je posebno vidljivo u dijelu koji je predviđen za ostavljanje komentara čitalaca portala, online izdanja printanih medija i specijaliziranih internetskih stranica.
Govor mržnje ne smije biti podstrek za nasilje, a u najtežim slučajevima može dovesti i do zločina iz mržnje. Razoran je učinak govora mržnje na društvenu povezanost, na prihvaćanje različitosti i tolerancije u društvu. Izražavanje na takav način šteti pojedincu, ali i društvu u cjelini, te je zato izrazito opasna pojava, naročito u postratnimdruštvima.
Možemo zaključiti da se govor mržnje u velikoj mjeri iz realnog života preselo i na društvene mreže. Nebrojeno je primjera govora mržnje na bh. internet portalima gdje je dozvoljeno komentarisanje kao anoniman korisnik ili pod nekim pseudonimom ili navodeći samo inicijale. Zapravo ta sloboda u online prostoru, gdje se možete predstaviti kao bilo ko, ohrabruje i potiče na širenje govora mržnje. Naravno to ne isključuje i komentare pod punim imenom i prezimenom. Zatrovanost javnog prostora naročito se ističe nakon nekih događaja o kojima u javnosti i inače postoji podijeljeno mišljenje, kao što je genocid u Srebrenici ali i druge teme, koje ponekad i nemaju direktne veze sa našim prostorima.
Navest ćemo i neke od primjera sa bh. portala, gdje možemo slobodno reći da je govor mržnje zastupljen na dnevnoj bazi.
Primjer govora mržnje, klix.ba
Primjer govora mržnje, poskok.info
Primjer govora mržnje, Glas Srpske
Svijest o opasnosti i posljedicama govora mržnje u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijena, što pretpostavlja njeno formiranje i unapređivanje; od školskog sistema, medija, svakodnevnog javnog života, ali i efikasnije uloge državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela. Neminovno je uključiti obrazovanje, civilno društvo, nevladine organizacije i medije da planski rade na jačanju i podizanju svijesti o govoru mržnje. Međutim, sa trenutnim političkim elitama koje su na vlasti, a koje čak podržavaju i osuđene ratne zločince, koji ne priznaju presude Međunarodog suda u Hagu, teško je očekivati ozbiljan pomak u suzbijanju govora mržnje.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.
