Piše: Anesa Balić
Presudama Međunarodnog suda pravde (MSP), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Suda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da je u Srebrenici počinjen genocid u julu 1995. godine. Međutim, u Bosni i Hercegovini je sveprisutno negiranje i relativizacija ovog zločina. Navedeno je omogućeno činjenicom da nije postojao zakon (niti odredba u okviru nekog postojećeg zakona) kojim je kriminalizovano negiranje i poricanje genocida u Srebrenici. Samo negiranje genocida i samim time umanjivanjem svega onoga što se desilo u Srebrenici, a i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, vrlo često je predstavljalo okidač za širenje govora mržnje. Taj govor mržnje vrlo često je podstican i od strane samih političara, kao i drugih pojedinaca, ali je najveći problem u tome što je i nailazio na podršku od šire javnost – opravdavajući zločine i glorifikujući ratne zločince.
Bosna i Hercegovina kao država razorena ratnim dejstvom koja i nakon više od 25 godina ne predstavlja zemlju u kojoj je vladavina prava na zadovoljavajućem nivou i od strane State Departmenta u posljednjem izvještaju je ocijenjena da se nosi sa mnogobrojnim poteškoćama. U izvještaju je naglašeno da je Bosna i Hercegovina otvorena za ulaganje iz inozemstva, ali investitori moraju da prevaziđu endemsku korupciju, kompleksne pravne i regulatorne okvire i strukture vlasti, kao i netransparentne poslovne procedure, nedovoljnu zaštitu prava na imovinu i slab pravosudni sistem.
Dakle, osim izazovne ekonomske situacije, sa preko 60% nezaposlenosti mladih, izraženom diskriminacijom, rasprostranjenim govorom mržnje i svakodnevnom retorikom koja poziva na podjele, dodatno je naše društvo bilo opterećeno visokom tolerancijom, odnosno nekažnjavanje negiranja genocida počinjenog u Srebrenici, kao i veličanje ratnih zločinaca. S tim u vezi, nerijetko smo imali priliku čuti i vidjeti izjave političara kojima negiraju i osporavaju genocid, veličaju ratne zločince, otvoreno im dajući podršku, te samim time podstrekavajući govor mržnje. Politički predstavnici koji dolaze iz bosanskohercegovačkog entiteta, Republika Srpska, ne samo da su kroz izjave koje bi bile korištene u dnevno političke svrhe ili predizborne kampanje, nego su koristili i institucije ovog entiteta, ali i države Bosne i Hercegovine.
Od grafita do okupljanja – govor mržnje se širi i podstiče
Nerijetko smo imali priliku vidjeti oslikavanje murala u gradovima, ispisivanje uvredljivih grafita, postrojavanja i okupljanja četnika, davanja naziva ulicama, spomen obilježja, transparente na sportskim takmičenjima i još mnogo toga, a sve sa ciljem podrške ratnim zločincima. Nažalost, sve je to prolazilo bez krivične sankcije i odgovornosti za izrečeno i urađeno, ali sa dugoročnim posljedicama na raspirivanje govora mržnje i daljnjih podjela.
Da je visoki predstavnik, Valentin Inzko, već nekoliko puta napominjao da odavanje počasti ratnim zločincima nije prihvatljivo i da vlasti na to moraju reagovati. Međutim, Inzko je 6. jula, najavio da će pokrenuti inicijativu za uklanjanje murala s likom Ratka Mladića, gradonačelnik Opštine Gacko Ognjen Milinković predviđa da će poslije toga novih murala tek biti. “Ja da vam kažem da će na svakoj privatnoj kući sutra osvanuti mural Ratka Mladića. To vam je tako u Gacku i Republici Srpskoj. Sve sam vam rekao time šta mislim”, izjavio je načelnik ove opštine na jugu BiH, za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Danas, 23. jula 2021. godine, postaje historijski dan u Bosni i Hercegovini, kada visoki predstavnik, Valentin Inzko, donosi odluku koja se odnosi na dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida. Tekst izmjena Krivičnog zakona koje je nametnuo Inzko sada glase:
U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine u članku 145a, iza stavka (1), dodaju se novi stavci od (2) do (6), koji glase:
“(2) Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stavka (1) ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(3) Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. avgusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ko krivično djelo iz stavka (1) do (3) ovog članka izvrši tako da javnosti učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.
(5) Ako je krivično djelo iz stavka (1) do (3) ovog članka počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine.
(6) Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili bilo na koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. “
Stavak (2), koji postaje stavak (7), mijenja se i glasi: ” (7) Počinitelj krivičnog djela iz stavka (1) do (4) ovog članka koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se financira putem javnog proračuna, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. “
Kako je navedeno ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Pored navedenog u odluci je ponuđeno i obrazloženje, te navedeno da “svjesni činjenice da pomirenja ne može biti bez priznanja zločina i odgovornosti, te da govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i revizionizam ili otvoreno negiranje genocida, zločinȃ protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravomoćnim sudskim odlukama ugrožavaju vladavinu prava i predstavljaju izravnu prepreku miru, pomirenju i izgradnji povjerenja i na kraju ugrožavaju izglede za sigurnu, mirnu budućnost Bosne i Hercegovine.”
I u otvorenom pismu Inzko je dao objašnjenje, gdje zaključuje da “konkretno govoreći, tim okvirom ne obrađuje se govor mržnje koji se manifestira kroz negiranje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, pa čak i onih zločina koji su presuđeni od domaćih i međunarodnih sudova. Stoga je nužno da se takva djela – koja štete ne samo pojedincima, već i društvu u cjelini sankcioniraju i suzbijaju dok krivično pravo u tu svrhu nudi svoje instrumente.”
Dakle, jasno je da je ovo politička prekretnica u Bosni i Hercegovini i teško je očekivati da će politički procesi biti na istim tračnicama kao do sada. Provođenje i implementacija ovog zakona sada je na institucijama države. Sigurno da je ovo nesumnjivo važan korak ka funkcionalnijoj državi i ovim potezom mnogi procesi bit će prohodniji. Naravno, u obzir treba uzeti i sve opstrukcije i samo provođenje zakona. Možemo biti sigurni da će se dosta stvari ovom odlukom promijeniti.
Da li će i ovaj potez međunarodne zajednice, ostati ‘mrtvo slovo’ na papiru, gdje nadležne institucije (ne)će smjeti da reaguju na svaki oblik negiranja genocida, bez obzira ko je počinilac, ostaje da vidimo, osam dana od danas, kada stupa na snagu navedena izmjena.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.
