Piše: Željka Pavlović 

Biti roditelj osobe s invaliditetom sigurno nije lako, ali znamo li sa kakvim se sve izazovima oni susreću? Brojni su problemi, ali veliki broj roditelja nije upućen u svoja prava, koja im bar malo mogu olakšati  određene stvari sa kojima se susreću.

Iz Udruženja Najjača djeca Doboja kažu da se susreću sa problemom školovanja, liječenja, prilagođenih uslova za život i funkcionisanje djece, ali i odraslih kroz školovanje.

Navode da treba raditi na tome da nema diskriminacije za posao, kao i pri upisu u srednje škole. Kako kažu  zbog nemogućnosti prilagođavanja mladih sa invaliditetom, primorani su da ili ne idu u školu, ili da završe bilo šta. Takođe, primjećuju nedovoljno uključivanje stručnog kadra, kao i asistenata u srednje obrazovanje i ne baš dovoljno ostvarena prava za rehabilitaciju i habilitaciju. Kažu da većina roditelja djece s invaliditetom nema zaposlenje, samo prima tuđu njegu ili dodatak, ako i to dijete ne izgubi kad postane punoljetno. U slučaju smrti djeteta, roditelj gubi i to pravo. Zbog zdravstvenog stanja djeteta i brige oko njega, kao i gubitka sopstvenog zdravlja u takvom životu ostaje na rubu propasti bez ikakvih sredstava.  Smatraju da treba što više edukacije i zapošljavanja stručnog kadra u prosvjeti za rad sa ovakvom djecom.

Može se dosta više postići sa njima i da se na neki način i sami osjete samostalniji, vrijedniji i korisniji. Samo više kvalitetnog rada sa njima, podrške usmjeravanja, socijalizacije i edukacije po stepenu njihovih mogućnosti, ističu iz UG Najjača djeca Doboja.

“Na primjer u školama nemamo liftove, nemamo prilagođene prilaze, toalete, tako i u institucijama gdje je neophodno da budu. U autobusima rampe, koje se podižu i spuštaju da osobe koje koriste kolica ili koje se teže kreću mogu  lakše  sami funkcionisati”, pričaju iz UG Najjača djeca Doboja.

Takođe, problem im predstavlja što ne postoji u Doboju zvučna signalizacija, kao i izražene linije na prelazima  i kolovozu zbog slijepih i slabovidnih lica. Smatraju da trebaju savjetovalište i odjel za rad sa roditeljima,  kao i sa osobama s invaliditetom.

“Trebali bi imati svoje predstavnike u vlasti koji bi se zalagali za prava osoba s invaliditetom i zastupali u skupštini”, poručuju iz UG Najjača djeca Doboja.

Nažalost dodaju da se dešava  i  problem u zdravstvu, te  da  nekada neće da prime i pruže neophodnu pomoć osobama s invaliditetom. “Takođe, roditeljima koji su u radnom odnosu, potrebno je da im se omogući bolovanje ili skraćeno radno vrijeme, kako u državnom tako i u privatnom sektoru”, ističu iz UG Najjača djeca Doboja.

Ipak na ovo pravo imaju, te smo se zbog toga obratili i Sindikatu uprave Republike Srpske.

“Roditelji djece s invaliditetom se najčešće obraćaju predstavnicima sindikalnih organizacija za materijalnu pomoć koja će im omogućiti liječenje ili rehabilitaciju djece. Takođe, nemali broj roditelja se obraća radi ostvarivanja svojih zakonom priznatih prava. U prvom redu to je ostvarivanje prava na rad sa polovinom punog radnog vremena u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu. Roditelji često nisu upoznati da jedan od roditelja djeteta sa psihofizičkim smetnjama u razvoju u slučaju kada dijete nije smješteno u odgovarajuću zdravstvenu ili socijalnu ustanovu ima pravo da radi sa polovinom punog radnog vremena, sa pravom na naknadu plate za drugu polovinu punog radnog vremena. Ovo je važno pravo koje omogućava roditelju da značajan dio svoga vremena posveti djetetu i da mu omogući pojačanu roditeljsku njegu i staranje. Imajući u vidu činjenicu da djeca sa invaliditetom imaju i određene pojačane zdravstvene potrebe, roditelji koriste pravo na odsustvo sa posla za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog njege djeteta, te za to vrijeme ostvaruju pravo na naknadu plate u visini od 70% plate koju bi ostvarili da su na radu. Problemi su prisutni i u procesu zapošljavanja i često su roditelji djece sa psihofizičkim smetnjama u razvoju stavljeni u neravnopravan položaj”, kaže sekretar Sindikata uprave Republike Srpske, Milorad Mitrović.

Zanimalo nas je sa kojim problemima roditelji djece sa invaliditetom im se najčešće javljaju, te da li su upućeni u problem oko zapošljavanja, kao i koja su prava roditelja, te statistika socijalno ugroženih porodica sa osobom koja ima određeni stepen invaliditeta.

Kada su u pitanju problemi roditelja djece sa poteškoćama u razvoju veliki broj roditelja nam se obraća kada je potrebno izvršiti procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju kod Prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju pred polazak u osnovnu školu, zbog potrebe da im se prilagodi nastavni plan i program. Roditelji djece sa smetnjama u razvoju su uključeni u veliki broj sistema u kojima se teško snalaze (u početku su uključeni isključivo u zdravstveni sistem, slijedi obrazovni i socijalni sistem), navode iz Centra za socijalni rad Banja Luka.

Navedeni sistemi nisu iskoordinirani, pa roditelji često lutaju između službi i sistema, bez odgovarajućih informacija o mogućim uslugama i pravima djeteta. U ruralnim sredinama postoje dodatne barijere zbog nedostatka usluga, odnosno teže dostupnosti usluga.  Samim tim djeca gube određena prava iz oblasti dječije i socijalne zaštite koja mogu ostvariti kada napune tri godine starosti. Prilikom postavljanja dijagnoze kod djece, roditelji od strane institucija sa kojima su dolazili u kontakt nisu informisani o pravima koja mogu ostvariti zbog bolesti djeteta.

Iz Centra za socijalni rad Banja Luka navedeno je da je pravilnikom određen način i postupak ostvarivanja prava zaposlenog roditelja da radi sa jednom polovinom radnog vremena, radi pojačane njege i staranja o djetetu sa psihofizičkim smetnjama u razvoju. Takođe pravilnikom je određen i rad ovlaštene zdravstvene ustanove koja odlučuje o trajanju, odnosno početku i prestanku korištenja tog prava, isplata naknade plate i prava poslodavca na refundaciju isplaćene naknade neto plate.  

Pravo na rad sa pola radnog vremena ima jedan od zaposlenih roditelja, staraoca ili usvojilaca djeteta, zaposleni samohrani roditelj. Zatim zaposleni roditelj pod uslovom da je drugi roditelj osoba s invaliditeom I i II kategorije i da prema stepenu invalidnosti nije u mogućnosti pružiti pojačanu njegu i staranje o djetetu. Kako bi se navedeno pravo ostvarilo potrebno je da nadležna Prvostepena stručna komisija za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju na svom nalazu i mišljenju u prijedlogu mjera između ostalih prava predloži  i rad sa pola radnog vremena za jednog roditelja, ukoliko navedeno dijete podliježe skupini djece kojoj je potrebna pojačana briga, njega i staranje zbog zdravstvenog stanja.

Iako teoretski roditelji imaju navedeno parvo, u praksi se roditelji suočavaju sa problemima prilikom zapošljavanja, jer poslodavci  odbijaju omogućiti roditeljima takav rad.

Kada su u pitanju djeca kojima je potrebna 24 sata briga i njega djeteta postoji odluka o ostvarivanju prava na naknadu za smještaj u porodicu za lica koja ostvaruju pravo na smještaj u ustanovu. Ovom odlukom se regulišu uslovi za ostvarivanje prava na naknadu za smještaj u porodici za lica koja ostvaruju navedeno pravo.  Naknada se utvrđuje u iznosu od 50% od  cijene smještaja u ustanovi socijalne zaštite.

Kriterijumi za ostvarivanje navedenog prava su sljedeći:

 – Da je staranje u porodici adekvatno,
– Da ostvaruju pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica – prva grupa,
– Da se radi o licima kojima je preporučena usluga u skladu sa Pravilnikom o procjeni potreba i usmjeravanju djece i omladine sa smetnjama u razvoju 
– Da djeca nisu uključena u školovanje ili drugi oblik organizovanog zbrinjavanja u zajednici – na teret budžetskih srredstava,
Lica koja ostvaruju ovo pravo su  lica do 18 godina starosti.

“Što se tiče statistike koliko je porodica koje imaju dijete sa poteškoćama socijalno ugroženo, nemamo tačan broj, ali postoji veliki broj porodica koje su socijalno ugrožene i jedini izvor prihoda su im prava iz oblasti dječije i socijalne zaštite”, poručuju iz Centra za socijalni rad Banja Luka.