Postoji veliki broj faktora od kojih zavise želje i mogućnosti žena da se (aktivnije) uključe u političke procese; najznačajniji faktor jeste obrazovanje, zatim profesionalni i socijalni status, ali i razvijenost demokratskih institucija, uticaj ženskih organizacija te procjena mogućnosti u ostvarivanju podrške u izbornoj kampanji. Ipak, na navedene faktore i odluku žena da se aktivno uključe u politički život najviše utiče njihovo okruženje, tradicionalna shvatanja i razumijevanja rodnih uloga te predrasude prema ženama. Posljednje navedeno ima veliki uticaj na samopouzdanje žena i njihovu želju za učešćem u političkom životu. Na učešće žena u političkom životu utiču i politički faktori poput vrste i strukture izbornog sistema, broja stranaka u predstavničkim tijelima i broja kandidata na izbornim mjestima.
Političke partije posjeduju najveću moć kada je u pitanju povećanje prilika da žene zauzmu pozicije u zakonodavnoj vlasti. Tek 36 svjetskih država je u toku 2014. godine dostiglo kritičnu masu od 30% žena na ministarskim pozicijama, a među njima su prednjačile Nikaragva (57,1%), Švedska (56,5%) i Finska (50%), a pratile su ih Francuska (48,6%), Cabo Verde i Norveška (47,1%), Nizozemska (46,7%), Danska (45,5%), Peru (44,4%), Švicarska (42,9%), Belgija (41,7%), Bugarska (41,2%) i Lihtenštajn (40%). Jedina zemlja u regionu koja je na ministarskim pozicijama u toku 2014. Godine imala 30% žena je Albanija gdje, od ukupno 20 ministarskih pozicija, 6 zauzimaju žene. Na posljednjem, 97. mjestu ove liste, nalazila se Bosna i Hercegovina.
U tradicionalnom društvu kao što je Bosna i Hercegovina, optimizam i povjerenje da se biračko tijelo neće voditi stereotipima o rodnim ulogama prilikom izbora svojih predstavnika u vlasti, po svoj prilici, luksuz je koji žene, ali i cijelo bh. društvo sebi ne mogu priuštiti. Otvorene liste jesu najbolja opcija koja pruža ženama i drugim marginalizovanim kategorijama društva najveće mogućnosti za izbor, ali ta opcija može biti efikasna samo u društvima koja su razvijena u toj mjeri da im izborne rodne kvote nisu potrebne da bi se postigla rodna ravnopravnost u zakonodavnim tijelima. Bosna i Hercegovina, nažalost, još uvijek nije dostigla takav nivo društvene i političke svijesti.
Ženska kvota je u BiH prvi put uvedena nakon lokalnih izbora 1997. godine od strane OSCE-ove Privremene izborne komisije što je značilo da svaka politička partija mora na izborne liste staviti najmanje tri žene i to među prvih deset kandidata. U periodu od 2002. do 2012. godine zabilježena je stagnacija u porastu učešća žena u političkom životu, bez obzira na proces demokratizacije u Bosni i Hercegovini koji je nastupio završetkom rata 1995. godine. Iako žene nikada nisu činile manje od 50% biračkog tijela (taj udio se kretao od 50,05% do 51,4%), rijetko su prešle 50% od ukupnog broja birača koji su glasali. Taj udio se u pomenutom periodu kretao od 47,64% do 54,2% na Općim izborima 2006. godine kada je zabilježena i najveća izlaznost žena od kako je BiH stekla nezavisnost.
Global Analitika u saradnji sa Westminster Foundation for Democracy u Bosni i Hercegovini organizuje seminar, čiji je glavni cilj promocija žena u politici i razbijanje predrasuda među studentima da je za žene politički aktivizam nepoželjan nakon fakulteta, što za posljedicu ima trend da žene, čak i kad su angažovane politički tokom studentskih godina, nakon studija napuštaju političku scenu i ako se vrate, to rade sredinom 40-ih, dok je karijerna putanja za muškarce koji se žele baviti politikom neprekinuta.
Ono što želimo povećati kod ciljne grupe je svjesnost da promjenu u udjelu žena u politici ne vezuju isključivo za napor da se žene izaberu u parlament i da se tu priča završi. Nastojimo i promovisati veću aktivnost žena unutar parlamenta: njihovo organizovanje, motivaciju, spremnost za rad na mobilizaciji drugih žena, povezivanje sa ženskim nevladinim organizacijama i drugim inicijativama te zastupanje ženskih interesa i interesa manjinskih grupa generalno.
Želimo povećati vidljivost problema rodne ravnopravnost u političkom životu kao najvažniji faktor postizanja rodne ravnopravnosti u cijelom društvu. U tom kontekstu, želimo naglasiti da raspodjela funkcija unutar političkih partija, kao i raspodjela resursa za promociju kandidata treba biti jednaka te da se više žena motivira i uključi u kreiranje političkih programa i u sam proces donošenja odluka. Obzirom da je začarani krug stagnacije u poboljšanju položaja žena u bh. društvu odgovornost političkih subjekata i samog društva, neophodno je da se u oba smjera vrši pritisak u cilju stalne afirmacije žena.
Da bi izmjerili naš uticaj ili “napredak” u promjeni razmišljanja mladih, studenata i studentica vršimo pre&post online istraživanje putem online upitnika. Ovom prilikom Vas pozivamo i zahvaljujemo se na izdvojenom vremenu.
Anketa
