Piše: Safet Mušić
Klimatske promjene i prirodne katastrofe su opasne za cijelo čovječanstvo, ali nesrazmjerno ugrožavaju zdravlje ugroženih grupa. Prema procjeni uticaja klime na zdravlje iz 2016. godine, ranjive grupe uključuju: “Populaciju sa niskim prihodima, neke domorodačke zajednice, imigrantske grupe, autohtone narode, djecu i trudnice, starije odrasle osobe, osobe sa invaliditetom i osobe sa već postojećim ili hroničnim zdravstvenim stanjima”.
Osobe s invaliditetom izložene su povećanom riziku od negativnih utjecaja klimatskih promjena – uključujući prijetnje po njihovo zdravlje, sigurnost hrane, vodu, sanitarne uvjete i sredstva za život – izjavio je visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Izvještaj, rezultat historijske rezolucije koju je Vijeće za ljudska prava usvojilo prošlog jula, ispituje utjecaj klimatskih promjena na prava osoba s invaliditetom i daje preporuke o obavezama država u pogledu ljudskih prava u kontekstu klimatskih akcija.
Procjenjuje se da osobe s invaliditetom čine 15 posto svjetske populacije. Zbog diskriminacije, marginalizacije i određenih društvenih i ekonomskih faktora, osobe s invaliditetom mogu reagovati na klimatske promjene drugačije i intenzivnije od drugih. Uzmimo, na primjer, promjenu klime. Klimatske promjene pogoršavaju ekstremne vremenske pojave, što je jedan od faktora koji uzrokuje povećanu migraciju posljednjih godina. Budući da sposobnost migracije često ovisi o resursima i mobilnosti, marginalizirano stanovništvo – poput osoba s invaliditetom – možda neće moći putovati pa je prisiljeno ostati u degradiranom okruženju bez stanovanja, zaposlenja, mreža podrške ili zdravstvenih usluga.
Osobe sa invaliditetom takođe doživljavaju siromaštvo dvostruko više od osoba bez invaliditeta. Ovo dovodi osobe s invaliditetom u povećani rizik, jer najsiromašniji ljudi u svijetu i dalje doživljavaju najteže posljedice klimatskih promjena kroz gubitak prihoda, raseljavanje, glad i nepovoljne posljedice po zdravlje. Budući da učinci klimatskih promjena pogoršavaju nejednakost i rizik za osobe s invaliditetom, ključno je da se ova grupa uključi u klimatske akcije. Novi izvještaj poziva države da poštuju prava osoba s invaliditetom pri razvoju klimatskih politika i da osiguraju njihovo smisleno, informirano i efikasno učešće u procesu. Jedan važan korak je osigurati da informacije o klimatskim rizicima, planovima i politikama budu dostupne svim.
U Bosni i Hercegovini prema zvaničnim podacima iz popisa stanovništva živi 294.000 osoba sa invaliditetom, obzirom da popisom nisu obuhvaćene sve kategorije, a naročito jer postoji znatan dio osoba koje nisu medicinski označene kao takve, postoje procjene da u BiH ima blizu 500.000 osoba sa nekom vrstom invaliditeta. Za mnoge od njih, recimo visoke temperature mogu biti veliki izazov.
Alex Ghenis, stručnjak za politiku i istraživanje na Svjetskom institutu za invalidnost, upravlja projektom New Earth Disability, projektom koji se bavi načinima na koje klimatske promjene utiču na osobe s invaliditetom. Za neke postoje fizički efekti. Ghenis, na primjer, ima ozljedu kičmene moždine koja ga sprječava u znojenju, što je primarni način tijela za smanjenje pregrijavanja. Osim toga, postoje i društveni aspekti, poput veće vjerovatnoće da će živjeti u siromaštvu, težeg pristupa prijevozu i veće vjerovatnoće da će biti društveno izolirani od radno sposobnih ljudi.
“Klimatske promjene – i prirodne katastrofe općenito – ugrožavaju stabilnost izgrađenog okoliša, tog pristupačnog izgrađenog okruženja koje podržava neovisan život”, rekao je Ghenis, “Svaki pojedinačni katastrofalni događaj može to izbaciti iz igre i zaista ugroziti osobe s invaliditetom.”
Klimatske promjene ugrožavaju živote ali i prava osoba s invaliditetom
Pokazalo se da klimatske promjene imaju direktan i indirektan utjecaj na efikasno uživanje širokog spektra ljudskih prava, uključujući prava osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom često su među onima koji su najteže pogođeni u hitnim slučajevima, održavajući nesrazmjerno veće stope morbiditeta i mortaliteta, a istovremeno su među onima koji imaju najmanje pristup hitnoj pomoći. Negativni utjecaji klimatskih promjena na pojedince s više faktora ranjivosti, uključujući žene i djevojčice s invaliditetom, zahtijevaju odgovarajuće mjere koje uzimaju u obzir njihove posebne zahtjeve i osiguravaju njihovo učešće u planiranju odgovora na katastrofe za hitne situacije i evakuacije, humanitarne hitne intervencije i zdravstvene usluge.
Smisleno učešće, uključivanje i vođenje osoba s invaliditetom i njihovih reprezentativnih organizacija u upravljanju rizikom od katastrofa i donošenju odluka vezanih za klimu na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou, nalazi se u središtu pristupa klimatskim akcijama koje poštuju prava osoba sa invaliditetom.
Važna je integracija vođa zajednice u proces planiranja i oslanjanje na njihovu stručnost, kako bi oni uključili u planove i osobe sa invaliditetom. Najbolje doći do ljudi tamo gdje već jesu – gdje rade, gdje obožavaju i gdje im djeca idu u školu i nužno je da osobe s invaliditetom budu uključene u izradu planova za hitne slučajeve. Osim službenih planova, pojedinci također mogu raditi na izgradnji veza kako bi pomogli svojoj zajednici da bolje podnese hitne slučajeve. Uspostavljanje odnosa sa susjedima prije nego što neko zatraži pomoć može biti neprocjenjiva. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba uključiti da rade više na upoznavanju svojih susjeda, razumijevanju potreba i izgradnji mreža uzajamne podrške i komunikacije. Važno je da osobe s invaliditetom zatraže pomoć i da to smatraju normalnim dijelom života, umjesto da priznaju neki višak stepena ranjivosti i osjećaju sram zbog toga. Sa druge strane, radno sposobni ljudi koji pomažu da to jednostavno prihvate kao susjeda kojem bi možda trebala pomoć, za razliku od tereta na njima ili neke društvene dužnosti.
Prirodne katastrofe su dodatni rizik za ugrožavanje života osoba s invaliditetom
Klimatske promjene ugrožavaju zdravlje ljudi, uključujući mentalno zdravlje, i pristup čistom zraku, sigurnoj vodi za piće, hranjivoj hrani i skloništu. Neki ljudi su više pod utjecajem klimatskih promjena od drugih zbog faktora poput mjesta gdje žive; njihovu starost, zdravlje, prihod i zanimanje; i kako se kreću u svom svakodnevnom životu. Osobe sa invaliditetom često se suočavaju sa preprekama u pristupu zdravstvenim uslugama i u pravovremenom dobijanju informacija o javnom zdravlju ili hitnim slučajevima u pristupačnom formatu. Ljudi s ograničenim prihodima možda neće moći priuštiti klimatizaciju u svom domu za vrijeme toplinskih valova, što povećava rizik od toplotnog udara.
Ovi faktori također mogu povećati zdravstvene rizike za vrijeme uragana i jakih oluja. Osobe sa invaliditetom imale su visoku stopu bolesti, povreda ili smrti od ovih vrsta događaja. Na primjer, gotovo polovica smrtnih slučajeva od uragana Katrina bili su ljudi stariji od 75 godina (iako su predstavljali samo manje od 6% stanovništva u tom području), a više od 10% ukupnih smrti dogodilo se u staračkim domovima. Većina tih osoba imala je zdravstvena stanja i invaliditet zbog kojih su bili ranjivi.
Ako ekstremni događaj zahtijeva evakuaciju, osobe s invaliditetom imaju veliki rizik od fizičkog i mentalnog utjecaja na zdravlje. Osobe s invaliditetom mogu imati smanjenu sposobnost da primaju ili postupaju u skladu sa hitnim informacijama ili uputstvima, ili da saopšte svoje potrebe u hitnim slučajevima ili u situaciji evakuacije. Poruke o ekstremnim vremenskim prilikama ili druge hitne informacije (poput upozorenja da se prokuha kontaminirana voda) nisu uvijek dizajnirane ili dostavljene na način koji dopire do osoba s invaliditetom, poput onih sa oštećenim sluhom, slabim vidom ili smanjenim mentalnim kapacitetom.
Osobe s invaliditetom takođe se mogu suočiti s dodatnim fizičkim izazovima povezanim s evakuacijom koji mogu pogoršati utjecaj na zdravlje, posebno ako lokalni planovi za hitne slučajeve ne predviđaju na odgovarajući način i ne rješavaju posebne potrebe ove populacije. Primjeri poplava, požara i zemljotresa u BiH su ukazali na nemogućnost podmirivanja potražnje za prevozom dostupnim za invalidska kolica, izazove povezane s održavanjem odgovarajućih zaliha lijekova na recept ili pristupom potrebnoj medicinskoj opremi poput kisika, te nedostatkom skloništa za evakuaciju s odgovarajućim objektima, opremom i obučenim osobljem za zadovoljavanje različitih potrebe osoba s invaliditetom. Ekstremni događaji takođe mogu uzrokovati nestanke struje koji mogu utjecati na medicinsku opremu i dizala na električni pogon, ostavljajući neke osobe s invaliditetom bez liječenja ili mogućnosti evakuacije.
Sve ovo nam govori da je na nivou Bosne i Hercegovine neophodno u planove evakuacije, pomoći, podrške i spašavanja prilikom prirodnih nesreća i drugih katastrofa uključiti i osobe sa invaliditetom ili organizacije koje ih zastupaju.
