Piše: Eldar Abaz
Govor mržnje je postao tematika koja se često pominje kroz medije, ali i samo društvo. Ekspanzijom društvenih mreža, interneta i online medija porastao je nivo i samog govora mržnje, što dodatno unazađuje naše duštvo. Čini ga ranjivim i toksičnim za zajednicu. Kroz same online platforme teško je stati u kraj takvom djelovanju, jer ni kroz zakonske akte ovakva pojava nije dovoljno definisan, te ostavlja prostor upravo djelovanju takvih retorika. Pojam samog govora mržnje je nešto na što se pretjerana pažnja ne posvećuje kroz obrazovni sistem, ali ni samo formalno obrazovanje ne prilagođava se modernom dobu, dobu interneta i društvenih mreža, zbog toga dolaze generacije koje nisu medijski pismene i koje ne znaju razlikovati govor mržnje od same slobode govora. Upravo na ovu temu smo razgovarali sa redovnom profesoricom na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu te šeficom odsjeka za Komunikologiju, dr. Lejlom Turčilo.
“Kada je o prevenciji riječ, tu je ključno educirati ljude da prepoznaju govor mržnje, da ga prijavljuju nadležnim institucijama i web platformama na kojim se on dešava, te da javno govore onda kad su žrtve govora mržnje, a posebno prijetnji i online nasilja”, istakla je Turčilo kao metod za prevenciju govora mržnje.
Da li postoji zaštita od govora mržnje?
Iako se smatra da govoru mržnje nisu podložni svi, stvarna slika je dosta drugačija. Bez obzira na to da li ste iz svijeta politike, medija ili kulture konstantno ste na udaru. Spor sistem i neadekavtno reagovanje otežavaju zaštiti i spriječavanju samog govora mržnje. Ovakvi propusti mogu da vode do dubljih posljedica i rekacija. Nažalost stanje u Bosni i Hercegovini je takvo da zaštite od govora mržnje skoro da i ne postoji. Upravo zbog online svijeta koji je izuzetno prostran i neregulisan, moguće je ostaviti komentar na lik i djelo bilo koga, napisati status koji direktno poziva na govor mržnje, služiti se lažima i klevetama, da u konačnici ne dođe do sankcija počinitelja. Potrebno je naglasiti i to da upravo oni koji se najviše bore protiv govora mržnje, uglavnom najviše i trpe posljedice istog. Neistomišljenici, nosioci promjena, novinari koji ne podliježu sistemu, akademicu su samo neki koji trpe govor mržnje u najvećoj mjeri, a počinioci ostaju nekažnjeni od strane sistema, jer ne postoji adekvatna kazna ili sankcija. Pravosuđe je zakazalo i u segmentima klevete, jer se uglavnom jako dugo čeka na presude i rekaciju tužilaštva, da dovodi to toga da slučajevi zastare ili se ne dobije adekvatna kazna za izvršioce.
“Novinari nisu ništa više, niti manje zaštićeni od ostalih građana. Problem je u tome što se sa neograničenim potencijalom interneta dogodila “poplava” govora mržnje, posebno prema onima koji ukazuju na devijacije u društvu, ali i na sve one koji na drugačiji način promišljaju to društvo.
U tom kontekstu novinari jesu djelimično više izloženi govoru mržnje na društvenim mrežama, jer su javne osobe. Ali, odgovarajuće zaštite koja bi spriječila govor mržnje prema njima nema. Moguće je, naravno, odjelima za cyber kriminal pri MUP-u prijaviti govor mržnje, provode se istrage, tužilaštva pokreću tužbe, ali sve je to vrlo sporo i neadekvatno”, istakla je Turčilo.
Zakoni su naime takvi da govor mržnje ne prepozanaju, te iz takvih razloga se on uglavnom i ne može sankcionisati i ostavlja se nerješeno pitanje koje za sobom vuče daleko dublju tematiku i problme.
“Nasilje je regulisano zakonski, ali govor mržnje nije. Prije svega jer je teško postići konsenzus oko definicije govora mržnje, a potom i jer online prostor pevazilazi te državne granice.
Tako, recimo, ako vas (kao što se meni desilo) napada neko ko nema adresu u Bosni i Hercegovini ne možete ga tužiti ni za klevetu, a kamoli šta više. U tom kontekstu mislim da je ključna regionalna strategija i saradnja nadležnih institucija na globalnom planu da bi ove devijacije bile prevenirane, ali i sankcionirane.”
Educiranjem mladih postižemo bolju zajednicu
Kroz edukaciju i rad sa mladima na temama koje su od značaja za društvo, možemo da usavršavamo i poboljšavamo našu zajednicu. Formalnim ali i neformalnim obrazovanjem možemo da pravimo male ali značajne korake ka boljitku u našem društvu. Uvrštavanjem u kurikulume teme od značaja za društvu, informisanjem i edukacijom budućih generacija možemo itekako da pravimo put progresu i jačanju društva.
“Bez odgovarajuće edukacije nije moguće ni prepoznati govor mržnje, a nije se moguće ni boriti protiv njega. Posebno je važno da mladi ne prihvataju govor mržnje kao nešto što je uobičajeno, što se podrazumijeva, kao savremeni oblik komunikacije, jer on to nije. Govor mržnje je prvi korak ka nasilju, pa i zločinu iz mržnje i vrlo je važno da ljudi budu educirani o tome”, navodi profesorica.
“Nažalost, govor mržnje prisutan je i u akademskoj zajednici. Ne u velikoj mjeri, ali jeste prisutan nizak nivo opće kulture komunikacije kod nekih predstavnika akademske zajednice, pa i govora mržnje. Da se ja osobno pitam, to bi zaista bila crvena linija: onaj ko širi radikalno desničarsku ideologiju u svojim obraćanjima studentima, u knjigama i tekstovima koje piše i javnim nastupima ne bi smio biti dio akademske zajednice, jer je njena svrha da bude progresivna i da bude model ponašanja u društvu.”
U borbi protiv govora mržnje potrebno biti glasan i ustrajan
Naime, uvažena profesorica, Lejla Turčilo, nedavno je i na svojoj koži osjetila posljedice govora mržnje i svega ono što on nosi. Kako je za Global Analitiku istakla važno je da čovjek bude jak, glasan, te da ne šuti na takvu vrstu nasilja.
“Takvi napadi nikad nisu prijatni, no ono sto sam ja naučila je da je to nasilje kao i svako drugo, samo se dešava u online prostoru, a ne u realnom životu. I kao takvo, s njim se treba i nositi kao i sa svakim drugim oblikom nasilja: ne šutjeti, sve prijaviti nadležnim institucijama, ne preispitivati se šta ste pogrešno uradili, jer niste ništa, samo je neko pomislio da ima pravo da se iživljava nad vama i to treba zaustaviti. Meni je bila vrlo važna podrška domaće i međunarodne akademske i medijske zajednice, ali i reakcija mog fakulteta i nadležnih institucija. Takva situacija je stresna, ali čovjek shvati da to treba biti samo još jači motiv da bude glasniji i progresivniji ubuduće.”
Za kraj naša sagovornica je poručila svim mladim ljudima, ali i onim koji se susreću sa govorm mržnje, da ni u jednom trenutku na govor mržnje ne odgovaraju govorom mržnje, te da ga obavezno prijave.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) koji je finansiran od strane Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.
