Prema Ujedinjenim narodima, ciljevi održivog razvoja su nacrt za postizanje bolje i održivije budućnosti za sve. Oni se bave globalnim izazovima s kojima se suočavamo, uključujući i one povezane sa siromaštvom, nejednakošću, klimatskim promjenama, degradacijom okoliša, mirom i pravdom. Izuzetno važnih 17 ciljeva međusobno su povezani, a pri tome nikoga ne ostavljamo iza sebe, sa namjerom da ih sve postignemo do 2030. godine.
Cilj 1 (engl. SDG) je zaustaviti siromaštvo svugdje i u svim njegovim oblicima!
Više od 700 miliona ljudi, odnosno 10 procenata svjetske populacije, još uvijek živi u ekstremnom siromaštvu i bori se za ispunjavanje najosnovnijih potreba poput zdravlja, obrazovanja i pristupa vodi i sanitarijama, i sl.
Stopa siromaštva u ruralnim područjima iznosi 17,2 procenata – više od tri puta nego u urbanim područjima. Najčešće, visoke stope siromaštva često se nalaze u malim, krhkim i sukobljenim zemljama.
Nejednakosti u dohotku i bogatstvu često se pretvore u političku nejednakost, dijelom i zbog toga što nejednakosti smanjuju političku participaciju, dajući više prostora određenim interesnim skupinama da oblikuju odluke u svoju korist. Povlašteni sistem može ‘zarobiti’ sveukupni sistem, oblikujući ga tako da odgovara njegovim željama, što potencijalno dovodi do strukturalne nejednakosti. Pri tome, asimetrije moći čak mogu dovesti do sloma institucionalnih funkcija, slabeći učinkovitost politika.
Multidimenzionalnost siromaštva na globalnom nivou
Ovog 9. decembra Razvojni program Ujedinjenih naroda (engl. UNDP) predstavio je godišnji Izvještaj o humanom razvoju (engl. HDR), koji uključuje i multidimenzionalni indeks siromaštva (engl. MPI) za 2019. godinu, koji je UNDP razvio skupa sa Oksfordskim Univerzitetom. MPI prevazilazi dohodak kao jedini pokazatelj siromaštva, istražujući načine na koje ljudi doživljavaju siromaštvo po pitanju zdravlja, obrazovanja i životnog standarda.
Da biste vidjeli kakva je trenutna situacija u postizanju tako važnog cilja kao što je Cilj 1, tu je upravo globalni multidimenzionalni indeks siromaštva (MPI) kao alat za mjerenje njegovog napretka. Globalni MPI izrađen je još 2010. godine, od strane Inicijative za siromaštvo i ljudski razvoj (OPHI) pri Oksfordskom Univerzitetu i Razvojnim programom Ujedinjenih naroda.
Ovim indeksom dobivamo komparaciju podataka akutnog višedimenzionalnog siromaštva za više od 100 zemalja i 5,7 milijardi ljudi te nadgledamo promjene tokom vremena.
MPI je rezultat pojave i intenziteta višedimenzionalnog siromaštva, a oba su važna aspekta. Svako smanjenje intenziteta smanjuje MPI (čak i ako incidencija ostaje nepromijenjena) i odražava napredak prema izlasku iz siromaštva. Najsiromašnije zemlje pokazuju ne samo veću učestalost višedimenzionalnog siromaštva, već i veći intenzitet, pri čemu je svaka siromašna osoba lišena svojih prava prema više pokazatelja.
Ažuriranje globalnog MPI za 2019. godinu obuhvaća 101 zemlju – 31 s niskim dohotkom, 68 srednjih i 2 s visokim dohotkom.
Preko miliijardu siromašnih u stotinu zemalja širom svijeta
Polovina od 1,3 milijarde širom stotinu država od višedimenzionalno siromašnih ljudi su djeca mlađa od 18 godina. Dok trećina od navedenog broja su djeca mlađa od 10 godina. Veći udio djece od odraslih višedimenzionalno je siromašan i uskraćen za svaki od pokazatelja MPI. Djeca mlađa od 18 godina nose najveći teret višedimenzionalnog siromaštva i ovo je ujedno i poziv na djelovanje!
Analize pokazuju da u BiH da je u dobi od 5-15 godina 73,8 procenata djece uskraćeno u bar jednoj dimenziji, a više od 20 procenata u tri i više dimenzija.
Skoro trećina djece ove dobi je siromašna, ispod apsolutne linije siromaštva, što je osnovni uzrok uskraćenosti i u drugim dimenzijama.
Važno je naglasiti da su romska djeca i djeca sa nekim oblikom invaliditeta su u stanju hroničnog multidimenzijalnog siromaštva koje je rezultat generacijske socijalne isključenosti, diskriminacije i naslijeđenog porodičnog siromaštva.
Svijet sve više muči nejednakost koja ujedno vodi ka siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Građani i političari prepoznaju rastuću nejednakost u mnogim društvima i njen potencijalni utjecaj na političku stabilnost, ekonomski rast, socijalnu koheziju, pa čak i sreću pojedinca, kao i blagostanje sveukupnog društva.
Ljudi širom svijeta, sa svih političkih uvjerenja, sve više vjeruju da bi se trebala smanjiti nejednakost dohotka u njihovoj zemlji. Takve nejednakosti u ljudskom razvoju štete društvima, slabe socijalnu koheziju i povjerenje ljudi u vladu, institucije i jedni druge.
Posljedice osjećaja nejednakosti akumuliraju se u pojedincima godinama, uz kontinuiran osjećaj nepravde i izloženosti različitim oblicima diskriminacije, što u krajnjem slučaju može rezultirati frustracijom, unutrašnjim nezadovoljstvom i bijesom. Sama socio-ekonomska situacija podstiče pojedince na nasilna razmišljanja, s obzirom da mu ne pruža mogućnosti ni efektivne načine zaštite svojih ljudskih prava, odnosno ispunjavanjem svojih osnovnih potreba.
Bosna i Hercegovina – na ivici siromaštva i nejednakosti
Prema UNDP-u, danas u BiH otprilike 18 procenata stanovništva živi ispod granice siromaštva (60 procenata prosječnog dohotka), a trećina je suočena sa neizvjesnošću, živeći iznad granice siromaštva, uz potencijalni rizik da padnu ispod nje. U svakom sektoru – zdravstvu, obrazovanju, zapošljavanju i socijalnoj zaštiti – nalazimo obrasce nejednakosti između muškaraca i žena, između gradskih i ruralnih stanovnika, među regijama i kantonima, između većinskih i manjinskih etničkih grupa.
Sredinom ove godine Guardian je pisao o trenutnoj situaciji u BiH, gdje je napomenuo da gotovo 25 godina nakon završetka rata, državljani Bosne i Hercegovine su zarobljeni u pukom preživljavanju, a oko 23 procenata se procjenjuje da žive na granici apsolutnog siromaštva ili ispod nje. To je dovelo do novog masovnog egzodusa.
Samo u 2016. godini, procjena Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa navela je da je 80.000 dobilo dozvole za rad u zemljama EU. Trenutno stotine hiljada ljudi svake godine napusti Bosnu i Hercegovina, ‘glavom bez obzira’. Toksični nacionalizam je prisutniji više nego ikad, a secesionistička retorika ponovo se širi iz entiteta većine bosanskih Srba Republike Srpske (RS), čiji čelnik sve više inzistira na tome da je disolucija Bosne neizbježna.
Svjetski čelnici sve više shvataju da je siromaštvo krajnja sistemska prijetnja s kojom se suočava čovječanstvo. Otkako su se pojavili različiti diskursi s ciljem iskorjenjivanja siromaštva i promicanja (ljudske) sigurnosti, siromaštvo je sekuritizirano i ispolitizirano kao prijetnja stabilnosti i sigurnosti. Još 2001. godine, bivši direktor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Michael Camdessus, upozorio je da rastuće razlike između bogatih i siromašnih naroda mogu biti društveno eksplozivne. Ako bi siromašni ostali beznadežni, rekao je, siromaštvo će potkopati društva kroz sukobe, nasilje i građanski nered.
Važna podrška SAD-a
Sjedinjene Američke Države podržavaju Bosnu i Hercegovinu na njenom putu ka punoj integraciji u zapadne institucije. Napredak zemlje ka punoj integraciji u zapadnu zajednicu naroda – i demokratske, ekonomske i sigurnosne obveze koje to podrazumijevaju – bitni su za širu stabilnost Zapadnog Balkana.
S tim u vezi, specijalni predstavnik američkog državnog sekretara za Zapadni Balkan, Matthew Palmer prilikom obraćanja u medijima naglasio je da se SAD vidi kao partner za sve zemlje Zapadnog Balkana, te da su zadovoljni trenutnim međusobnim odnosom.
Ipak, zabrinutost SAD-a u slučaju zapadnobalkanskih zemalja se ogleda i u oslanjanju vojske Srbije na rusku vojsku. U samom medijskom obraćanju je naglašeno da to najbolji put naprijed za Srbiju koja želi da se približi više Zapadu i članstvu u EU.
Međutim, pozicija SAD-a je vrlo jasna po pitanju Bosne i Hercegovine, gdje čvrsto podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BIH.
Specijalni predstavnik Palmer je izrazio spremnost regovanja na djela koja na bilo koji način podrivaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH, jer SAD ima za cilj da ojačaju kapacitet institucija BiH radi napretka same zemlje.
