Posljednjih mjeseci, pa može se reći i godina, većina medija nas zapljuskuje informacijama o užasnim stvarima i zločinima koje ljudi čine ljudima, koje ljudi čine prema prirodi, okruženju. Bude se emocije, negativne strasti, jedni podržavaju napadače, oni drugi napadnute, usuđujemo se žaliti jedne žrtve, a druge ne, dijelimo djecu žrtve koja stradaju od bombi u svom domu ili u putu bježeći od bombi, po tome od čije bombe su stradali. Zar je sve to važno, imena žrtava, pripadnost vjeri, narodu, zar to nekome daje pravo na ubijanje, zar nije dovoljno krvi, na ovoj ionako dovoljno napaćenoj planeti?! Dižu se žičane ograde diljem Evrope i to u onim državama koje su do juče bile dio „željezne zavjese“, uz podršku ili šutnju većine stanovništva. Mržnju pokazuju čak i novinarke, a posebno iznenađuje i zabrinjava da su na mitinzima desnice u prvim redovima žene, mlade djevojke. Da stvar bude još paradoksalnija, danas je u Parizu potpisan i sporazum nazvan „za spas planete“, na Međunarodnoj konferenciji o klimi, kojim će pokušati ograničiti porast globalnih temperatura.
Stoga je svijet iznenađen pričom iz Kanade, reakcijom mladog premijera ove visoko demokratske države, pričom koja daje nadu da postoje dobri i plemeniti lideri i da ima šanse za toleranciju i mir na ovoj uzavreloj planeti. Justin Trudeau. Možda ovih dana najizgovorenije ime nekog svjetskog političara, većina svjetskih medija se utrkuju da pišu o ovome zgodnom i atraktivnom mladom čovjeku (ne baš i mediji u BiH i regionu). Ko je zapravo Justin Trudeau?
Justin Pierre Trudeau je političar koji je 23. i sadašnji premijer Kanade, kao i vođa liberalne stranke.
Rođen: 25.12.1971. godine, Ottawa, Kanada
Supruga: Sophie Grégoire-Trudeau
Roditelji: Pierre Trudeau, Margaret Trudeau
Braća i sestre: Alexandre Trudeau, Michel Trudeau, Alicia Kemper, Sarah E. Coyne, Kyle Kemper
Djeca: Xavier James Trudeau, Hadrien Trudeau, Ella-Grace Margaret Trudeau
Obrazovanje: University of British Columbia (1998.godine).
Sophie Grégoire-Trudeau i Justin Trudeau, , bračni portret u magazinu Vogue, objavljen ove sedmice.
“Vi ste kod kuće, dobrodošli kući.”; to su riječi kojima je kanadski premijer Justin Trudeau, u kasnim večernjim satima dana 11.12.2015. godine, na aerodromu u Torontu, kada je dočekao prve sirijske izbjeglice. Više od 160 sirijaca koji su stigli iz Bejruta, dio su od ukupno 25.000 izbjeglica, koliko je kanadska vlada obećala da će prihvatiti do kraja februara. Kanadski zračni most je uspostavljen iz Bejruta i Ammana, dva grada u kojima je Kanadska vlada uspostavila centre za izbjeglice koje bježe od rata u Siriji.
Formiranje zračnih mostova za prihvat izbjeglica iz kriznih žarišta ima tradiciju u kanadskoj politici. U 1990-im godinama, Kanada je prihvatila oko 5000 ljudi sa Kosova, 1972. godine, prihvaćeno je oko 5.000 ljudi iz Ugande, a oko 60.000 vijetnamskih izbjeglica prihvaćeno je tokom 1979. i 1980. godine.
Prethodna Kanadska vlada, na čelu sa Stephenom Harperom, je pooštrila pravila za prijem izbjeglica, iako ih je uselilo više od 2.000 od januara 2014. godine do izbora Trudeau u oktobru ove godine. Te izbjeglice su uglavnom prebacivane pod pokroviteljstvom kanadskih građana i grupa i prebacivane su putničkim avionima. Harperova je vlada insistirala na tome da je sirijske izbjeglice potrebno pažljivo provjeriti zbog sumnje da bi mogli predstavljati prijetnju po sigurnost.
No, ta politika je oštro kritikovana nakon smrti 3-godišnjeg sirijskog dječaka, čije je tijelo pronađeno na turskoj plaži, a što je pomoglo u definiranju slike o izbjegličkoj krizi u Kanadi.
Zaista, i druga nastojanja Trudeau da se njegova vlada razlikuje od vlade Harpera prevazilazi pitanje sirijskih izbjeglica. Trudeau je imenovao najrazličitiji kabinet u historiji zemlje, s jednakim brojem žena i muškaraca, naučnicima je dozvoljeno da razgovaraju o svojim nalazima i istraživanjima bez odobrenja vlade. Nova kanadska vlada je formirana tek prije dva mjeseca i politika, odnosno javno mnijenje – može se brzo promijeniti. Ali Trudeau je već na aerodromu u Torontu napomenuo da će izbjeglice ući u Kanadu kao stalni stanovnici “sa brojevima socijalnog osiguranja, uz zdravstvene knjižice i mogućnost da postanu punopravni kanađani“.
“To je nešto što smo u stanju učiniti u ovoj zemlji, jer smo definisali da kanađane ne dijelimo po boji kože, jeziku, religiji ili porijeklu, već ih doživljavamo kao zajednički skup vrijednosti, težnje, nade i snova, ne samo za kanađane nego za ljude širom svijeta”.
“Mi smo pokazali svijetu kako su naša srca otvorena i poželjeli smo dobrodošlicu ljudima koji su bježali od izuzetno teške situacije”, izjavio je Justin Trudeau na aerodromu u Torontu.
Kanadske i međunarodne organizacije su ponudile pomoć za nove stanovnike Kanade, pa je tako Ikea objavila da planira donirati pokućstvo za nove doseljenike u Kanadi. Izdanje dnevnog lista Toronto Star posvetilo je naslovnu stranicu i objavili su uredničku dobrodošlicu novim sugrađanima, a ta poruka je pisana i na arapskom jeziku.
Iako je najavljeno preseljenje 25.000 sirijaca u Kanadu u narednih nekoliko mjeseci što je nada za prvi korak rješavanja pitanja izbjegličke krize i dalje ima više od 4 miliona izbjeglica raseljenih u susjednim zemljama na Bliskom istoku, a stotine hiljada njih pokušavaju naći utočište u Evropi sa namjerom da zatraže azil. Na tom putu spasa nerijetko ginu i doživljavaju razne neugodnosti, samo zato što žele spas za svoju djecu.
Zapadne države su suočene sa problemom velikog broja izbjeglica i postoje nesporazumi o načinu rješavanja izbjegličke krize. Nakon smrtonosnih napada u Parizu, neki republikanski političari pozvali su na zaustavljanje preseljenja sirijskih izbjeglica u SAD, navodeći kao razlog zabrinutost za sigurnost. Zbog takvih pritisaka, vlada SAD-a planira da prihvati samo 10.000 sirijskih izbjeglica u narednih godinu dana.
Kakogod, nada u pozitivna rješenja izbjegličke krize, u mirovna rješavanja sukoba u Siriji i drugim svjetskim ratištima – postoji dok ima ljudi i lidera kao što je Justin Trudeau. Nadajmo se da će ovaj primjer potaknuti i ostale političare najmoćnijih država svijeta da otvore srca, ali i granice…
