Razgovarao: Rinat Kevrić
Ne postoji osoba u našoj državi koja nije čula za Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” i velikog filantropa i generala Jovana Divjaka, koji je osnovao ovo udruženje uz pomoć građana Sarajeva, tačnije, njih 58, davne 1994. godine. U godinama koje su uslijedile Udruženju je pružena finansijska, kao i materijalna pomoć raznih eminentnih ličnosti, intelektualaca, akademskih slikara i sl. Za misiju udruženja se ističe svesrdna, kako finansijska, tako i nematerijalna pomoć djeci romske populacije, mladim sa i bez invaliditeta, mladim talentovanim ljudima, mladim osobama žrtvma rata i osobama u stanju potrebe.
Ja sam jedan od brojnih mladih ljudi koji su imali čast biti stipendista jednog ovakvog Udruženja, koje je između ostalog i dobitnik Šestoaprilske nagrade i još mnogih drugih relevantnih priznanja.
U razgovora sa projektnom asistenticom prisjetili smo se početaka Udruženja, ali i same misije kojom se rukovodi. “Udruženje postoji i radi već 27 godina, a primarna misija Udruženja bila je ‘Djeca žrtava rata-naša trajna briga’. Ovu misiju ostvarujemo uspješno od samog početka, a kroz rad smo se posvetili i drugim kategorijama kao što su djeca i mladi sa invaliditetom, socijalno ugrožena djeca, djeca i mladi sa talentom te djeca i mladi pripadnici romske nacionalne manjine. Sve ove kategorije podržavamo kroz stipendije, edukacije, ljetovanja/zimovanja, moralno i na svaki drugi način koji je potreban u momentu a da mi to možemo da pružimo. Dobitnici smo Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 2016., a nosioci smo i Nagrade Sloboda Međunarodnog centra za mir, Plakete Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH, Zlatne plakete Općine Novo Sarajevo 2010. i 2021., Plakete Vijeća Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca, Zahvalnice Univerziteta u Sarajevu, kao i nagrade BH telecoma za ponosne partnere, te preko 70 zahvalnica partnerskih organizacija i škola.”
Važno je naglasiti da je Grad Sarajevo proglasilo Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” – udruženjem od posebnog značaja za Grad Sarajevo, kao i Općina Novo Sarajevo proglasila je Udruženje od posebnog značaja za Općinu Novo Sarajevo. “Mnoge projekte održavamo dugi niz godina, redovno apliciramo sa novim idejama, a naš rad je usmjeren na naše korisnike”, pojasnila je Žunić.
U okviru vaših mnogobrojnih aktivnosti, možete li se posebno osvrnuti na podršku osobama s invaliditetom?
Renka Žunić: Podršku osobama a invaliditetom pružamo primarno u vidu stipendiranja djece i mladih a divnu saradnju imamo sa Centrom za slušnu i govornu rehabilitaciju, Udruženje za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama na području Kantona Sarajevo “Oaza”, Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica – Drin, JU Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić. Kada god imamo priliku, doniramo opremu, materijalno pomažemo, ali tu smo i kao moralna podrška.
Vaši stipendisti nisu puki primaoci stipendije, već svojim angažmanom doprinose i daljem razvoju Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”, te razvijaju svoje kapacitete. Zašto smatrate da je angažman mladih ljudi važan?
Renka Žunić: Tako je, jer mi razvijamo volonterizam i filantropski duh kod djece. Svojim doprinosom oni direktno utiču na skupljanje sredstava za nove stipendije i to znaju. Jako nam je važno da se osjećaju korisno i da upravo u sebi prepoznaju filantropsku crtu koja će im, nadamo se, biti vodilja kroz život.
Možete li opisati u kojim sve aktivnostima učestvuju vaši stipendisti? Takođe, bilo bi dobro da nam opišete i podršku vašeg udruženju mentalnom zdravlju stipendista – odakle ideja za tim i kakvi su dosadašnji rezultati.
Renka Žunić: Udruženje je realizovalo projekat “Malinjak Girona” i zasadilo borovnice u prethodnim godinama. Naši volonteri aktivno su učestvovali u branju ovih zdravih voćkica koje smo prodavali te smo i ta sredstva usmjeravali u stipendije. Dok COVID-19 nije postao aktuelan, naši volonteri su učestvovali u Diplomatskom Zimskom Bazaru, gdje su predstavljali štand Udruženja, rad i kalendare/razglednice. Većinom je javnosti poznat naš koncept štampanja i prodaje kalendara/razglednica. Štampamo ih svake godine, prodajemo uz pomoć naših stipendista, volontera i ljudi dobre volje.
Udruženje pruža podršku mentalnom zdravlju korisnicima preko projekta koji traje već 17 godina. Mladi su učestvovali aktivno u psihosocijalnim radionicama u poprilično velikom broju, a rezultati su bili impresivni; od razriješenih dilema, prevaziđenih teških momenata do uspostavljanja divnih prijateljstava. Rad na sebi je uvijek potreban i Udruženje to forsira godinama.
S obzirom da je pandemija koronavirusa poremetila i onemogućila veliki broj aktivnosti, možete li nam pojasniti na koji način je uticala na rad vašeg Udruženja?
Renka Žunić: Većina naših aktivnosti opstala je i realizovana i tokom dana pandemije. Radionice su održane online, stipendije su uplaćivane elektronskim putem, a kada su to uslovi i epidemiološke mjere dozvolile, organizovali smo i odlazak na ljetovanje. Naši korisnici nisu osjetili negativne posljedice pandemije sa naše strane. Priliv sredstava donatora, s druge strane, očekivano je bio nešto manji. Ipak, Udruženje radi stabilno i vrlo aktivno.
Da li ste imali priliku čuti od vaših korisnika, koliko osobama s invaliditetom znači vaša podrška prilikom njihovog obrazovanja?
Renka Žunić: Djeca i mladi koji primaju stipendiju su zahvalni ljudi koji vrlo često lijepom riječju upućenom prema nama zaokruže svoje školovanje. Mi znamo da im naša podrška mnogo znači i svjesni smo da moramo mnogo raditi kako bi ta podrška opstala i u narednim godinama.
Statistički gledano, možete li nam navesti broj vaših korisnika s invaliditetom u proteklih nekoliko godina. Samim time nas zanima da li je došlo do povećanja obrazovanja osoba s invaliditetom?
Renka Žunić: Oko 30% ukupnog broja godišnjih stipendija bude usmjereno na osobe sa invaliditetom. Kako broj ukupnih stipendija raste, tako raste i broj stipendista koji potpadaju po ovu kategoriju. Prema našim evidencijama, došlo je do povećanja upisa na fakultete osoba sa invaliditetom no isto tako, vrlo često dolazi i do odustajanja. Neuslovni prilazi, neadekvatne učionice/amfiteatri, neprilagođena oprema vrlo često ima za posljedicu odustajanje ovih mladih ljudi od finaliziranja željenog fakulteta/obrazovne ustanove. Nažalost, naše nadležnosti ne dopiru do mogućnosti mijenjanja toga, mi pripadamo nevladinom sektoru i sve što možemo jeste da upućujemo na ovu, slobodno možemo reći, diskriminaciju prema osobama sa invaliditetom.
Pri samom kraju ovog intervjua, kao bivši stipendista i korisnik ovog Udruženja, te u čast velikog čovjeka Jove Divjaka, pozvao bih sve koji su u mogućnosti da podrže razvoj i obrazovanje mladih osoba s invaliditetom kroz članstvo u Udruženju “Obrazovanje gradi BiH”. U post-pandemijskim posljedicama egzistencija svakog Udruženja ovisi od doprinosa društva i prepoznavanja rezultata rada, te vrlo lako mogu reći da osim stipendije, podršku koju sam dobio kroz školovanje od strane ovog Udruženja je bila jako značajno.
