Razgovarao: Haris Kolašinac
Muzikoterapija je efektivna obrazovna i terapeutska alatka za djecu i odrasle osobe s invaliditetom. Njena primjena može unaprijediti kvalitet života i doprinijeti razvoju različitih vještina bez obzira na vrstu invaliditeta. Muzika je od neprocjenjive vrijednosti jer nas prožima na svim nivoima (kako na emotivnom, tako na mentalnom ili na nivou socijalnih potreba i interakcija). To je najprilagodljivija umjetnička forma koja se može primjenjivati pojedinačno, u grupi, na različitim lokacijama.
Upravo o ovoj temi, razgovarali smo sa našom sagovornicom Lejlom Hreljić-Vučić. Lejla je rođena je olimpijske godine (1984) u Sarajevu, bachelor je socijalnog rada, a trenutno je na Master studiju na Filozofskom fakultetu, Odsjek pedagogija. Predhodno obrazovanje, prije univerzitetskog, stekla je u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu, Odsjek gitara. Osnovno obrazovanje je takođe stekla u Sarajevu, gdje je uporedo pohađala i Osnovnu muzičku školu koju je završila kao učenik generacije.
Recite nam nešto više o Vašem radu u Udruženju “Oaza”?
Lejla Hreljić-Vučić: U Udruženje “Oaza” sam došla davne 2009. godine kao volonter. Još tada, osnovala sam muzikoterapiju sa članovima Udruženja, koja i dan danas postoji. Moj put kroz “Oazu” se preplitao između socijalnog rada i muzike. Sticala sam iskustva vezana za poslove socijalnog rada, ali i vodila muzikoterapiju. Vrijedno se radilo na oba polja. Međutim, kako to u životu biva, neke te struje odnesu na drugu stranu, tako da je na moje mjesto muzikoterapeuta došao naš poznati sazlija Avdo Lemeš.
Danas, u Udruženju Oaza ponovo se družim sa mojim milim članovima. Od mjeseca novembra 2020. godine sam socijalni radnik, a jednom sedmično imam muzikoterapiju sa članovima.
Šta bismo trebali znati o CD-u “Sevdah u srcu oaze”?
Lejla Hreljić-Vučić: CD “Sevdah u srcu oaze” nastao je kao dugogodišnja ljubav prema muzici i sevdahu. Njegujući našu tradicionalnu muziku, kroz muzikoterapiju se došlo na ideju da se sva ta ljubav satka na jedno mjesto. Zajedno sa sazlijom Avdom Lemešom, naši članovi su snimili ovaj CD. Vrijedno su radili, vježbali svaku pjesmu, te uz pomoć mnogih prijatelja Udruženja, snimili smo ovaj CD. Bez podrške, ništa se ne bi moglo ostvariti. I vi ste jedna takva podrška, koja je udruženjima uvijek vjetar u leđa. Veliko hvala svima koji su radili sa nama i pomogli nam da ovaj CD ugleda svjetlo dana. Nadam se da će pronaći put do svojih slušalaca i da će uživati.
Čiju podršku ste imali tokom snimanja CD-a?
Lejla Hreljić-Vučić: Podršku za snimanje CD “Sevdah u srcu Oaze” kao donatora imali smo od BH Telecom-a kome se ovim putem zahvaljujemo. Takođe, podršku smo imali i od istaknutog estradnog umjetnika gospodina Mirsada Ibrića. Ne smijemo zaboraviti ni podršku koja dolazi od strane roditelja naših članova, ali i svih naših prijatelja koji su stali uz nas i pomogli da ovaj CD ugleda svjetlo dana.
Koliko dugo se radilo na ovom CD-u?
Lejla Hreljić-Vučić: Osobe sa intelektualnim teškoćama su osobe koje su posebne, tople i mile, ali i sa raznim promjenama raspoloženja. Nisu baš uvijek raspoloženi za aktivnosti koje se sprovode unutar Udruženja. Ali, kada je u pitanju muzika, zaista se tu osjećaju ispunjeno, uživaju da pjevaju, a da ne govorim njihovim osjećanjima kada odu u muzički studio i snimaju pjesme sa profesionalcima. Njihovoj sreći nema kraja, i neopisiva je. Ne znaju baš svi članovi čitati niti pisati, tako da se zaista dugo radilo na tome da se svi tekstovi sevdalinki tačno zapamte, što je iziskivalo mnogo vježbanja i proba. Dugogodišnji je rad iza nas, i jako smo ponosoni na ono što smo kao Udruženje, zajedno sa našim članovima, napravili.
Kakva je Vaša uloga u cijeloj ovoj pozitivnoj priči?
Lejla Hreljić-Vučić: Moja uloga u Udruženju je, mogu slobodno reći, višestruka, kao i svih mojih kolega. Prvenstveno smo tu da bismo maksimalno podržali naše članove i njihove porodice i pružili im pomoć i podršku. U Udruženju sam socijalni radnik, tako da im pružam socijalnu podršku, koja je, pored psihološke, jako važna. Kako sam i muzički obrazovana, te se bavim muzikom, iskoristila sam taj svoj talenat, da pored posla socijalnog radnika, korisnicima omogućim, pored sevdalinki, koje uče sa Avdom Lemešom, da sa mnom uče o drugoj vrsti muzike kao što je klasična muzika, pop, rok itd. S obzirom da ja sviram gitaru i pjevam, učim ih da sviraju, da pjevaju, učim ih kako disati dok pjevaju, kako se ponašati kada su u horu i sl. Imati podršku u svemu što rade naši članovi je najvajžnije, tako da moja uloga, ali i svih mojih kolega se ogleda u tome – biti sa njima i uz njih kad god je to potrebno.
Koliku ulogu ima socijalni radnik/psiholog u razvoju samog djeteta, prihvatanju sredine u kojoj se nalazi i koliko mu postojanje ovog kadra olakšava?
Lejla Hreljić-Vučić: Prije svega socijalni radnik vodi brigu o socijalnoj zaštiti svakog korisnika, savjetuje roditelje o pravima i načinu ostvarivanja tih prava. Poznavanjem svih zakona koji se tiču osoba s invaliditetom, poznavanjem i praćenjem svih ratificiranih dokumenata koja se tiču prava osoba s invaliditetom, socijalni radnik usmjerava svoje članove i njihove porodice i pruža podršku na taj način.
Socijalni radnik ostvaruje saradnju sa roditeljem/strateljem osobe sa poteškoćama u razvoju, posebno kroz savjetovanje, dok kroz neformalnu edukaciju roditeljima se pruža konkretna stručna pomoć. Odnos povjerenja i kontinuirana saradnja razvijaju se kroz dostupnost socijalnog radnika članu Udruženja i njegovoj porodici, ali i pokazivanjem da je socijalni radnik zapravo stručnjak koji štiti njegova prava.
Koliko dobro ste kroz muzikoterapiju upoznali svakog člana Udruženja po na osob i njihove individualne potrebe i želje?
Lejla Hreljić-Vučić: Kroz bilo koju radno-okupacionu radionicu Udruženja, imate priliku upoznati svakog člana posebno, pa tako i kroz muzikoterapiju. S obzirom da sam ja svaki dan u Udruženju, imala sam priliku da ih mnogo više posmatram, da imam komunikaciju i interakciju sa njima. Kroz razgovor sa njihovim roditeljima/starateljima takođe slažete mozaik koji upotpunjuje njihovu socijalnu kartu.
Osobe s poteškoćama u razvoju, su osobe koje zaista mogu mnogo pružiti društvu u kojem žive, ali su na margini svega, i ne daje im se šansa. Udruženje “Oaza” se zalaže za ravnopravan status svih svojih članova u društvu, ali i generalno svih osoba sa intelektualnim teškoćama.
Koliko učesnika okuplja muzikoterapija?
Lejla Hreljić-Vučić: Muzikoterapija okuplja najveći broj naših članova, i zaista se vidi njihova neopisiva želja za muzikom, za pjevanjem, ozarena lica i onaj sjaj u očima koji zaista možete samo da vidite kod sretnog i ispunjenog čovjeka.
Objasnite nam značaj i potencijal muzikoterapije za osobe s invaliditetom?
Lejla Hreljić-Vučić: Značaj muzikoterapije za osobe sa intelektualnim teškoćama je velika. Muzikoterapijom kod osoba utiče na mentalno stanje i na socijalno funkcioniranje. Pozitivni učinci muzikoterapije odnose se na relaksaciju, smanjenje anksioznosti i napetosti u mišićima, poboljšanje slike o sebi što povećava i samopouzdanje, poboljšanje verbalizacije pa samim time i međuljudskih odnosa čime osoba poboljšava i grupnu kohezivnost. Također, povećava i motivaciju te slobodnije izražavanje emocija
Na koji način muzika utiče na psihosocijalno i emocionalno stanje osoba s invaliditetom? I koju od metoda koristite na časovima muzikoterapije?
Lejla Hreljić-Vučić: Muzika je dio svakog čovjeka, htjeli mi to priznati ili ne. Ona utiče na raspoloženje čovjeka, utvrđeno je i da izaziva fizičke reakcije kod mnogih ljudi istovremeno, a takođe ima sposobnost da ojača ili oslabi emocije. Muzika jača vezu između uma i tijela i omogućava njihovo harmonično funkcionisanje.
U našem Udruženju postoje osobe sa lakom, umjerenom, težom i sa teškom intelektualnom teškoćom pa se tako na osnovu stanja naših članova muzikoterapija kao takva i kreira. Najčešće se radi terapija sa slobodnom improvizacijom, al i Orff muzikoterapija. Terapija sa slobodnom improvizacijom je terapija gdje imamo improvizaciju bez muzičkih pravila pri čemu osoba sa muzikoterapeutom dijeli zajedničko muzičko iskustvo kroz stvaranje muzike korištenjem intrumenta. Orff muzikoterapija je oblik muzičko-pedagoškog pristupa kroz ples, pokret, pjevanje, sviranje i ritam kao glavni fokus. U nekim slučajevima imamo i terapiju slušanjem muzike koja se još naziva i receptivna metoda koja se temelji na slušanju odabranog muzičkog primjera koja osobi pomaže da postigne željeni terapijski učinak. Ovom metodom osoba dolazi u kontakt s muzikom putem slušanja.
