Huliganizam Huliganizam

Mladi nisi svjesni da svojim huliganizmom ugrožavaju javni red i mir

Piše: Eldar Abaz

Pojam huliganizam je postao učestala terminologija među mlađim generacijama, sportske aktivnosti su postale oličenje upravo sprovođenja huliganskih akcija i time dirketno vode do smanjene bezbjednosti građana. Mladi kao nosiocu upravo takvih aktivnosti su postali nesvjesni težine ove problematike, a tome ide u prilog i činjenica da većina nogometnih utakmica završava sukobom između dvije strane.

Izuzmemo li činjenicu da u navijačkim skupinama ima i onih koji su zaista veiki poštovaoci rada i aktivnosti određenog sportskog kluba, ostaje jako veliki procenat upravo huligana koji svoje frusttacije pokušavaju ugasiti na ovaj način. Gledajući širi sliku dolazimo do zaključka da su uglavnom u tim navijačkim skupinama djeca, odnosno u prosjeku mladi do nekih 26 godina. Huliganizam će, ovim tempom, postati učestala stavka i normalna pojava unutar modernog društva.

Huliganizam kao devijantno ponašanje

“Sociološke analize devijantnog ponašanja neko su vrijeme pokazivale da situacija dezorjentisanosti, u kojoj nedostaje ili slabi osećaj postojanja društvenih normi, može podstaći nasilno ili delinkventno ponašanje. Pojam dezorjentisanosti, koji obuhvata nejasnu ideju socijalne deregulacije (Boudon i Bourricaud 1982), zapravo je univerzalan izraz za najrazličitije pojmove, a što je razvidno iz raznih načina na koje ga Durkheim obašnjava u svojim delima Podela rada (1893) i Samoubistvo (1897). Upotrijebivši pojam socijalne dezorganizacije, Merton (1965) shvata devijantno ponašanje kao trenutak kad pojedinac raskida sa standardnim pravilima društvene razmijene. Odbačeni od drugih  članova društva, iako s njima dijele iste ciljeve, određeni pojedinci razvijaju oblike devijantnog i konfliktnog ponašanja. Društvena dezorjentisanost tako postaje snažan proces koji pojedincima otežava legitimno uključivanje u (društvene) aktivnosti, što neke od njih podstakne da se suprotstave ili pobune protiv autoriteta,“ navedeno je na portalu Savremeni sport.

Prvo što treba naglasiti u ovom kontekstu jeste da ne postoji pravi odnos između uprava fudbalskih i drugih sportskih klubova i navijačkih organizacija, već samo obični mladi ljudi.

Kako se dalje navodi na ovom portalu paralelno sa slikom o pojedincima lošega društvenog položaja, nedovoljno uključenim u društvo ili onima koji pripadaju najnižim društvenim slojevima, antropološka i sociološka istraživanja (Armstrong i dr. 1991; Bodin 1998, 1999 a/b i 2001; Dupuis 1993a/b; Giulianotti 1995; Williams 1991; Zimmerman 1987, uz ostale), temeljena na terenskim zapažanjima i informacijama o huliganstvu dobijenim od samih huligana, oslikavaju i istančavaju društvenu stvarnost i upozoravaju na niz sličnosti u različitim zemljama gde su istraživanja bila sprovedena.

Mladi ljudi se odluče na ovakve korake, prvenstveno zbog određeni nerješenih pitanja unutar kuće, zatim frustracije i adrenalin, ali i trenutak kada se osjetiš bitnim i važnim, uključenim u nešto. Takva problematika može doveseti do esklairanja situacije i učiniti je pogrešnom za sve.

Navijač, kao jedna vrsta titule za svakog ko simpatizira određeni glub ima veliku važnost. Međutim, postoje i oni koji tu titulu koriste u pogrešne svrhe.

Ono što je vrlo značajno i trebalo bi biti predmetom posebnog multidisciplinarnog izučavanja ove opasne društvene pojave, jeste činjenica da huligani  veoma često uopšte nisu svjesni činjenice da svojim ponašanjem ometaju i ugrožavaju sportske događaje, te tako dovode u ozbiljnu opasnost sebe, pripadnike svoje navijačke skupine, kao i sve ostale posjetioce sportske priredbe, a u konačnici nanose ogromnu štetu klubu za koji “navijaju” i za koji su navodno spremni sve učiniti.

Na stranici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo navedan je podjela navijača, prema načinu njihovog ophođenja:

  1. Navijač (pravi sportski navijač) – rijetko se uključuje u nasilje, ne slaže se sa uticajem politike na sport;
  2. Navijač/nasilnik (prazni svoju nagomilanu energiju, prikriven u masi, inicirajući nasilje jača svoju afirmaciju unutar grupe) – osim tučnjave, razbijanja i verbalnih incidenata sklon je i drugim oblicima devijantnoga ponašanja;
  3. Navijač iz trenda – sudjeluje u nasilju kao sistemskom dijelu navijačkog trenda, među tim navijačima ima dosta onih koji konzumiranje alkohola i različitih vrsta droga doživljavaju kao sastavni segment navijačkog trenda
  4. Navijač/politički aktivist – navijačku skupinu shvaća kao instrument za afirmiranje vlastitih političkih opredjeljenja, a stadion kao oružje. Na utakmice nosi uglavnom nacionalne zastave i druga politička obilježja, tučnjave i druge oblike nasilja poduzima iz ekstremno političkih motiva.

“Ipak, spomenuta opažanja o uzrocima pojave huliganstva u određenoj su mjeri problematična jer ostavljaju dojam “naturalizovanja” i “sociologiziranja” navijačkoga nasilja pozivajući na ograničeno, ako ne i karikirano, tumačenje tog fenomena na pomalo socijalno deterministički način koji odbacuje mogućnost drugih uzroka, poput faktora koji imaju veze s igrom, frustracijom ili nerazumnošću učesnika u izgredu“, navedeno je na portalu Savremeni sport

Jasno se vidi da huliganizam seže duboko, te da nije samo klasično nasilje na ulicama. Upravo te frustracije koje navijači nose iz svog privatnog okruženja se manifestuju na takav način. Huligan po izlasku iz svoje kuće odlazi s ciljem da napravi problem, a najmanje da navija i podrži svoj fudblaski tim. Kada uzmemo u obzir mlade koji su u danšanje vrijeme skloni nasilju, te puni frustracija i energije, dobijemo produkt koji nakon utakmice narušava javni red i mir. U većini slučajeva ti mladi su pod dejstvom određenih supstanci, koje dodatno „zamute“ razum. Navijačke skupine su nosioci upravo tog nerada na ulicama, a takvi mladi su skloni manipulaciji, te se upravo koriste i za političko djelovanje. Odnosno, politička strukutra ih korsiti za rad svojih ličnih ciljeva i benefita, a u većini slučajeva glavna terminologija se odnosi na nacionalizam i vrijeđanje različitog, psovanje i prijetnje.

“Sam pojam subkulture je dosta širok, ali se ukratko može definisati kao skup određenih normi, pravila, obrazaca, ponašanja i načina odijevanja koje u određenim uslovima formira i slijedi određena grupa ljudi, unutar neke kulturne ili društvene zajednice, te je po tome specifična. Da bismo mogli promatrati navijače u nekom širem kontekstu, svakako koristi razumijevanje pojma, te uzroka i načina formiranja subkultura mladih. Navijači su jedna od tih subkultura sa svojim prepoznatljivim uzrocima nastanka, više manje predvidljivim ponašanjem na domicilnim, ali i drugim sportskim terenima i sa lepezom različitosti uslovljenih, od podneblja do političke pozadine, rivalstvom među klubovima. Subkulture mladih, univerzalno nastale iz potrebe i želje za profiliranjem mladih osoba i njihove težnje zauzimanja „mjesta pod suncem“, nasuprot uvijek prethodno formirane i patronizirajuće, te time i dominantne vladajuće kulture uže i šire okoline, često puta „svoje“ vrijednosti moraju afirmisati nasuprot opšteprihvaćenoj  kulturi društva u kojem nastaju. Razni pokreti među mladima  u svojoj srži uvijek nose bunt, želju za promjenom i  normalno je za očekivati, u svom ekstremnom krilu koje se „po definiciji“ mora naći, želju za promjenom  pretvara u zahtjev za promjenom, a taj zahtjev je veoma često artikulisan različitim oblicima nasilnog ponašanja“ navedeno je na stranici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

Prevencija huliganizma kod mladih treba i mora se uvesti kroz svaki vid obrazovanja, te kroz redovno obrazovanje da se posveti pažnja po pitanju ove tematike. Dizanjem svijesti kod mladih se postiže razumijevanje i shvatanje problema kao takvog. Takvim pristupom bi se omogučilo adekvatno društvo, ali i u potpunosti razvila zajednica.

Ono na čemu bi se moglo raditi jeste i psihološka situacija kod mladih, odnosno da svaka mlada osoba kroz obrazovanje ima dodir sa psihologom, da se ne vrijeme očituje nasilničko ponašanje.

 

„Ovaj tekst podržava Fond za rezilijentnost, Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Sva mišljenja ili stavovi izraženi u tekstu odgovornost su autora teksta i Kluba “MASA” Mostar i nisu nužno mišljenja ili stavovi Globalne inicijative.”

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail