Piše: Rinat Kevrić
O samoj raširenosti pošasti modernog vremena, govori brojka od 14.5 miliona ljudi koji dožive moždani udar na svjetskom nivou, dok 5.5 miliona ljudi umre od posljedica istog. Širom svijeta živi 80 miliona ljudi koji su preživjeli moždani udar.
Moždani udar nastaje uslijed neuroloških problema nedostatka dotoka krvi u mozak, odnosno, prestanka dotoka hranjivih tvari u sam mozak. U tim trenucima moždano tkivo počinje rapidno odumirati što dovodi do moždanog udara pa je brza reakcija u tim trenucima presudna i često znači razliku između života i smrti.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definiše moždani udar kao “naglo razvijanje kliničkih znakova fokalnog (ili globalnog) poremećaja moždanih funkcija, sa simptomima koji traju 24 sata ili duže, ili vode k smrti, bez drugog jasnog uzroka, osim znakova oštećenja krvnih žila. Sama kvalifikacija moždanog udara je, ishemijski i hemoragijski. Većina moždanih udara, tačnije, njih 80% je ishemijski, dok je ostalih 20% hemoragijski.
Danas u doba pandemije korona virusa prevencija, kao i zdrave životne navike trebaju biti dio životnog stila posebno za osobe sa krvno žilnim oboljenjima. Implikacije koje ima na život pojedinca su ogromne, osim što dramatično promijeni život osobe koja je pogođena ovim vidom poremećaja moždanih funkcija, ima i velike posljedica na samu njegovu porodicu i bliske prijatelje. U tom kontekstu, 30% osoba koje su pogođene ovom bolesti nervnih sudova ima smrtne implikacije, drugih 30% završi sa nekim vidom invaliditeta, a trećih 30% su rekovalescenti, odnosno, osobe koje se u potpunosti oporave od moždanog udara.
Ono što je specifično za bosanskohercegovačko društvo, jeste da žene umiru češće od moždanog udara nego od karcinoma dojke, koji je bio vodeći uzrok smrtnosti posljednjih godina, prema pisanjima medija. I u svijetu je moždani udar kod žena preuzeo primat, a stručnjaci tvrde da pacijentice obično prekasno stižu do doktora i da je zbog toga ishod bolesti više fatalan nego kod muškaraca.
Iz lične perspektive o posljedicama moždanog udara
Samo zdravim načinom života možemo puno učiniti na prevenciji od ove pošasti koja je drugi uzrok smrtnosti na svijetu i na tom planu potrebno je usvojiti zdrave životne navike i kao takve ih inkorporirati u svoj način života. Ne postoji lijek koji sprječava moždani udar, tako da je prevencija najbolji put da se izbjegne. Zdrav način života nema alternative i treba permanentno biti prioritet da svoje tijelo njegujemo, hranimo raznim izvorima minerala, vitamina, zdravih masnoća i sl.
Da se osvrnem na lično iskustvo, gdje nisam posvećivao dovoljno pažnje svom zdravlju, koje sam kao takvo uzimao zdravo za gotovo i kao konsekvencu nezdravog načina života sam doživio moždani i to u 29. godini života. U tom kontekstu, svježe voće, povrće, orašasti plodovi, tjelovježba trebaju da budu naša svakodnevnica i na taj način ćemo učiniti puno za naše sveukupno zdravlje.
Ne treba dozvoliti da simptomi koji traju 24 sata prije moždanog dovedu do kobnih posljedica. Neki od tih simtoma su: utrnulost određenog dijela tijela, gubitak ravnoteže, glavobolje, vrtoglavica, smetnje u vidu (dupla slika, maglovitost), što predstatvlja neke od najčešćih nagovještaja moždanog udara. I kao vrlo rasprostranjena neurološka smetnja on ne bira svoju žrtvu i najčešće su to osobe 60+, osobe sa povišenim krvnim pritiskom, pušači i sl. Iako nema pravila, ne može se sa sigurnošću predvidjeti i znati, postoje zablude da moždani udar pogađa samo starije osobe. U posljednje vrijeme, na žalost, sve više imamo priliku čuti slučajeve o mladim ljudima koji su doživjeli moždani udar u svojim kasnim dvadesetim godinama.
Na nama samima je da radimo na prevenciji od moždanog udara, ali i drugih fizioloških komplikacija. Posljedice koje ostavlja na život pojedinca su pored fizičkih i psihičke prirode, koje se manifestuju (uzimajući u obzir lično iskustvo): odbijanjem daljnjeg života, samosažaljavanjem, gledanjem sebe kroz prizmu invaliditeta, socijalna isključenost, kao i nedostatak volje za bilo što. Potrebno je mnogo rada na sebi, da shvatite da možete živjeti drugačijim načinom života, i nakon moždanog udara. Moždani udar kao takav ne bira ni mjesto ni vrijeme, a ni osobu. Neki od najčešćih uzroka koji dovode do moždanog udara su: visok krvni pritisak, začepljenje krvnih sudova, konzumiranje alkohola i cigareta, loše prehrambene navike, gojaznost i sl.
Međunarodni dan moždanog udara je 29. Oktobar, gdje se na ovaj dan širom svijeta želi ukazati na pogubnost posljedica moždanog udara i važnost zdravog životnog stila, važnost rane rehabilitacije i sl. Tako se i u našoj zemlji na ovaj dan organizuju razne aktivnosti poput tribina, okruglih stolova putem kojih se želi potaknuti stanovništvo da bude svjesno opasnosti i rano prepozna i otkloni simptome ovog vodećeg uzroka invalidnosti u svijetu. Iako pojedine nevladine organizacije svojim aktivnostima žele doprinijeti podizanju svijesti javnosti u cilju smanjenja globalne pošasti koja ugrožava živote, smatram da je to nedovoljno i da mladi ne znaju koliko je važan zdrav stil života.
Mladi misle da njihovo zdravlje apsolutno ništa ne može ugroziti, na žalost, dok ne bude kasno. Moždani udar ne mijenja samo život žrtve, već živote i njegove porodice. Moždani udar pokazuje sasvim novu dimenziju života, života sa stečenim invaliditetom. Do juče ste bili potpuno zdrava osoba, a danas je već pitanje života i smrti, danas je pitanje da li će se desiti još jedan moždani udari, koji osim oduzetosti određene strane tijela će oduzeti još neki dio vas i napraviti vas potpunim strancem vama samima. Možda će nekima zvučati previše agresivna izjava, da moždani udar oduzme vaš identit i kao strano tijelo u vašem organizmu, preuzme “komande” nad vašim rukama ili nogama ili drugim dijelovima tijela. Ne samo da preuzme “komande”, već ih onemogući da funkcionišu. Do juče vaše ruke i noge danas već prestaju da vas “slušaju”. Danas te ruke i noge jednostavno ne žele da koračaju, da grle, da šutiraju loptu ili možda da potrče za vašim djetetom, jer su to “zaboravile”.
Možda bezazlena i nekome nevažna činjenica, ali moždani udar ima naviku da vam “pobrka” lončiće. To znači, da do juče ste znali koja vam je jača strana, odnosno koja je lijeva ili desna strana. Barem deset puta dnevno uhvatim sebe, kako u prvi mah uopšte ne znam koja mi je lijeva, a koja desna ruka i sasvim mahinalno bih uzeo telefon desnom rukom, jer mi je to sasvim prirodno, jer sam dešnjak. Međutim, ne sluša me više desna ruka, pa se grubo otrijeznim, dok pokušavam istipkati poruku lijevom rukom, znatno sporije i nespretnije.