Piše:  Eldar Abaz 

Osobe s invaliditetom su svakim danom sve više na liniji diskriminacije, isključivanja iz zajednica i društva, te oko njih su stereotipi da njihova umijeća i kapaciteti nisu dovoljno dobri da bi zadovoljili imaginarne kriterije jednog društva. Kroz razne ustanove, od onih obrazovnih pa sve do državnih institucija osobe s invaliditetom se susreću s isključivanjem i zanemarivanjem. Upravo zbog toga njihova prava bivaju ugrožena, a inkluzija postaje samo jedna teorija i daleka stanica od prakse. Da li mi, kao društvo, doprinosimo tome jer naša nepažnja ili nezainteresovanost dovode do toga da se krše ljudska prava ili je problem samo u državnim institucijama, ostaje da se dokaže, s obzirom da i u samim institucijama rade pripadnici našeg društva.

Svjedoci smo sve učestalijih napada na populaciju koja je na margini društva, gledanje na njih kao da ne pripadaju jednoj zajednici i posmatrati ih kao nepoželjne je postala svakodnevnica. Biti osoba s invalidietom znači nositi se sa svakodnevnim ružnim pogledima, upiranjem prsta, oslovljavanjem sa “invalidi”, biti isključeni i svjesni toga da vas društvo izbjegava. Međutim na kraju dana, to su ljudi koji jednako uživaju ista ljudska prava kao i osobe bez invaliditeta. Bez obzira na nedostatak poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom, opet su puni razumijevanja, empatije, a uzvraćeno im je zatvaranjem vrata. S tim u vezi, ostaje na nevladinom sektoru i aktivistima, koji su svjesni problematike i koji rade na tome da se ovakva slika poboljša, te da osobe s invalidietom zaista dobiju povratnu reakciju kakvu zaslužuju.

O tematici ljudskih prava, uključenosti osoba s invaliditetom u društvu razgovarali smo sa Naidom Mehanović, predsjednicom Vijeća mladih Kantona Sarajevo.

Naime, Vijeće mladih Kantona Sarajevo osnovano je 2013 godine., međutim sa svojim stvarnim djelovanjem koje mu je Zakonom i Statutom određeno započelo je u decembru 2019. godine kada je došlo i do izmjene strukture i rukovodstva u Vijeću mladih Kantona Sarajevo. Misija djelovanja Vijeća jeste upravo poboljšanje statusa mladih osoba svih kategorija u Kantonu Sarajevu, rad na uključivanju mladih osoba, iako nisu politički aktivne, da postanu oni koji odlučuju o svojim pravima. Cilj jeste da se glas mladih čuje u svim onim organima, tijelima i Komisijama koje se tiču pitanja mladih.

“Naša uloga je koordinacija samih politika koje se tiču mladih i Vlasti u Kantonu Sarajevu, kao i aktivnije uključivanje mladih u te politike koje se tiču konkretno mladih. Kao takvi smo prepoznati i u Zakonu o mladima na nivou Federacije”, ističe Mehanović.

Vijeće je takođe kroz svoj rad uključilo mlade osobe s invaliditetom, te nam predsjednica Vijeća, Naida Mehanović, navodi da su osobe sa invaliditetom dio naše zajednice, te da trenutno su u komunikaciji sa organizacijama koje rade upravo takve projekte. Takođe su održani i sastanci u proteklom periodu kako bi se moglo ustanoviti ono što im stvara najveće poteškoće kada je status mladih u Kantonu Sarajevu u pitanju.

Da li mladi u Kantonu Sarajevo uopšte znaju za prava osoba s invaliditetom?

Koliko god društvo bilo napredno, te se obrazovni sistem poboljašao, još uvijek postoji nedovoljno osviještanih građana o ljudskim pravima. Kroz osnovno obrazovanje mladi stiču znanja koja će im u kasnijem razvoju pomoći, ali se fokus ne stavlja dovoljno na ljudska prva populacije koja je na margini društva. Zbog toga broj mladi koji nisu educirani o ovoj tematici raste svakim danom. To bi mogao i da bude jedan od razloga zašto je isključenost i diskriminacija osoba s invaliditetom sve učestalija. Da bi društvo bilo adekvatno za sve članove, potrebno je raditi na iskorijenjavnju problemtika koje se tiču diskirminacije. Ako sagledamo objektivno, diskriminacija je najviše postojana upravo među mladim ljudima, među djecom i srednjoškolcima. Upravo zbog toga bi se trebalo radti sa ovim uzrastima, kako kroz formalno tako i neformalno obrazovanje. Tek tada možemo očekivati adekvatnu sliku jednog društva.

“Osviještenost mladih je bila, ali je još uvijek na izuzetno niskoj razini, mi se kroz naše djelovanje trudimo da upravo tu i slične tematike približimo grupaciji mladih. Važno je da mladi to prepoznaju i da sami stvore želju za aktivnijim uključivanjem”, ističe Mehanović.

“Smatramo da veća pažnja koja mora biti skrenuta upravo u tom smjeru je ono što je krucijalno kada govorimo o toj temi i da je ključan faktor u tome da se nastavi priča koju smo dogovorili sa prošlim ministrom za obrazovanje nauku i mlade. Važno je da se mladima skreće pažnja da je to nešto što je itekako prisutno u našem društvu i da je to nešto o čemu javno moramo i trebamo da govorimo. Stid mladih ljudi od osude kada su ove tematike u pitanju je jedan od osnovnih problema zašto on i dalje ostaje poprilično u sjeni”, mišljenja je predsjednica Vijeća o tome zašto mladi nisu dovoljno informisani o inkluziji i diskriminaciji.

“Kao što i sami zaključci tematske sjednice ukazuju na važnost svih mladih u Kantonu Sarajevo, a to je jedan od problema na kojem moramo da radimo zajedno u saradnji sa vlastima u Kantonu Sarajevo. Volja i želja Vijeća mladih Kantona Sarajevo je bila takva da se na Skupštini izlaglasaju svi zaključci, tako vjerujemo da će postojati volja za koordinacijom trenutne vlasti da te zaključke provedemo u djelo, a samim tim da inkluziju stavimo u jedan od prvih planova. Veoma je važno da ukažemo na važnost ove teme, kao i da krenemo u konkretnu realizaciju i  da skrenemo veću pažnju prema ovom problemu.

Mišljenja sam da uz adekvatnu koordinaciju i volju možemo i moramo pomjeriti granicu na kojoj se sada trenutno ova tema nalazi”, zaključuje Mehanović.

Mladi ljudi rijetko dobijaju priliku da iznesu svoje stavove, podignu svoj glase, te da se za njihova mišljenje uopšte i pita. Vijeće mladih Kantona Sarajevo je upravo jedan od načina gdje mladi ljudi mogu da budu pitani za sve one teme o kojima uglavnom se njima ne da pravo glasa. Važno je istaći i to da osobe s invaliditetom, mlade osobe s invaliditetom, imaju priliku da kroz Vijeće iskažu svoje nezadovljstvo o kršenju ljudskih prava, diskriminaciji i svemu onome što doprinosi produbljenoj isključenosti. Naša sagovornica je navela i to da su u fazi realizacije projekata koja će upravo i direktno da uključe osobe s invaliditetom, a mi vjerujemo da će to doprinijeti većoj inkluziji i manjoj diskriminaciji u društvu. Potrebno je omogućiti svakom članu društva punopravno djelovanje, te ne vršiti isključivanje. Samo takvom politikom inkluzija može da zaživi u praksi. Zbog toga svi zajedno trebamo da doprinesemo u poboljšanju društva i uključenosti osoba s invalidietom u isto.

Svaki sugrađanin je jednak i punopravan član društva, bez obzira na invaliditet, status i pripadnost određenoj etničkoj grupi.