Piše: Eldar Abaz

Želimo naše društvu više inkluzivnijim, tolerantnijim i empatičnijim, onda ga učinimo takvim.

Napravimo prvi korak i postavimo temelje za zajednicu koja je tolerantna, inkluzivna i spremna na promijene. Ne možemo željeti nešto, ako nismo spremni na to, ako nismo spremni da radimo na tome, da doprinosimo. Pričamo o osobama s invaliditetom, te navodimo kako treba da budemo više obazrivi, svjesni i upoznati sa tom tematikom. Istina, i trebamo biti sve to, ali isto tako trebamo dati priliku osobama s invaliditetom da pokažu svoje mogućnosti, da se predstave u što boljem svijetlu i doprinesu zajednici.

Ono što bi podiglo svijest o ovakvim temama, te pomoglo u proklemaciji ljudskih prava ali i upoznalo osobe bez invaliditeta sa invaliditetom, jesu radionice i edukacije.

Našem društvu definitvno fali malo više spoznaje o temama koje su od značaja za samo društvu, ali i želje kao i ambicije za progresom i učenjem. Potrebno je animirati ljude da se pokrenu, da odluče da se prijave na radionicu, edukacijski trening, da shvate da postoji drugačiji način življenja kao i drugačija percepcija života. Socijalni radnik, sociolog, psiholog sve su to oblasti kojima ulazi u opis posla poznavanje ljudskih prava, ono poznavanje koje izučava tematiku od puke osnove. Međutim, svi ostali ne treba i ne smiju da se vode time da njima ne treba, jer su možda glumci, konobari, automehaničari ili slikari, svima nama poznavanje osnovnih termina, upoznavanje sa ljudskim pravima i shvatanje da sve što je drugačije ne treba biti i pogrešno. Ovakvo znanje se stiče upravo kroz edukacije i radionice, kojih nažalost u Sarajevu nema toliko ili nisu medijski propraćene na adekvatan način.

Kada bismo pokretali inicijative kojima je cilj poboljšanje ali i povećanje svijesti kod ljudi o bilo kojoj društvenoj temi, ne samo o osobama s invaliditetom, možda bi slika bila drugačija. Stanovništvo, generalno, nije upoznato sa diskriminacijom, stereotipima, ali i sa inkluzijom, ovakv termini su nepoznanica za jednog prosjećnog građanina koji radi od osam do četri, te ne razmišlja o ovome. Što je i razumljivo, jer živimo u sistemu koji nam nalaže malo drugačija pravila. Ali, kada bi se radilo na tome da se ovakve teme stave u centar dešavanja, da postoje mjesta gdje ljudi mogu doći i upoznati se sa svim ovim, tada bi, vjerujem, slika bila drugačija.

Ideje postoje, potrebno ih je sprovesti

Seid Fijuljanin, direktor Fondacije Hastor je pojasnio da ova organizacija već 14 godina živi svoju misiju orijentisanu prvenstveno ka pozitivnim pormjenama bh. stvarnosti.

“Iako je do sada primarno polje djelovanja Fondacije bilo usmjereno na pomoć djeci i mladima u njihovom školovanju, i to kroz finansijsku i mentorsku podršku, mi već godinama identifikujemo i uključujemo se u sve sfere koje mladima u Bosni i Hercegovini donose jednake ili bolje šanse za njihovo školovanje i kvalitetan život. Svjesni potrebe za sistemskim djelovanjem u oblasti socijalne inkluzije osoba s invaliditetom, odlučili smo da svoje materijalne i ljudske resurse udružimo sa strukom, te u saradnji sa partnerskim institucijama, organizacijama i ministarstvima razvijemo jedinstven modela usluga u okviru kojeg će osobe sa invaliditetom nakon ili u toku formalnog školovanja biti uključene u različite programe socijalne inkluzije”, kazao je Fijuljanin za Klix portal

Selmir Hadžić, defektolog s dugogodišnjim iskustvom u ovoj oblasti i koordinator projekta, u razgovoru za Klix.ba je kazao da će se na ovaj način otići korak dalje kada je riječ o sistemskoj podršci mladima u obalsti socijalne inkluzije.

“Osnovni cilj rada Centra je rad na jačanju funkcionalne sposobnosti korisnika s raznim vrstama invaliditeta, njihovim pripremanjem za samostalan život u lokalnoj zajednici i osposobljavanje za zapošljavanje. Koncept ovog Centra je upravo dnevni oblik rada koji će pored rehabilitacijskih usluga biti najviše usmjeren na osposobljavanje za samostalni život i rad u zajednici.”

Cilj je, kako je dodao, da se toj populaciji i njihovim porodicama poboljša kvalitet života i pomogne u prevazilaženju svakodnevnih izazova, te za Klix portal navodi sljedeće:

“Najveći izazovi osobe s invaliditetom u njenom životu počinju kada završi formalno obrazovanje. Ona nakon toga bude prepuštena kapacitetu porodice i najčešće resursi kojima raspolaže Kanton Sarajevo nisu dovoljni za sve porodice i samim time nedostaje jedna sistemska briga o ovoj populaciji. Nažalost pravi se jedna ogromna greška da se nakon formalnog obrazovanja završava intenzivan tretman s osobama s invaliditetom, a s druge strane im je on potreban duže od naprimjer devet godina. Ovaj Centar je zasnovan upravo na tom konceptu.”

Zahvaljujući idejama kao što je ova, osobe s invaliditetom i dobijaju prilike. Kroz rad ovakvih centara, ali i udruženja se najbolje može doći do upoznavanja sa tematikama invaliditeta.

Za potrebe Javne ustanove „Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju“, koja je smještena na području općine Centar, finansijski je podržana rekonstrukcija fiskulturne sale i nabavku opreme za tjelesni i zdravstveni odgoj, te je također obnovljeno i predato na korištenje učenicima ovog centra basket i ciciban igralište. Osim navedenog svake godine u septembru učenicima prvog razreda budu uručeni školski ruksaci sa neophodnim priborom i svim potrebnim knjigama za njihov uspješan početak školske godine.

Na sreću nisu se sve institucije oglušile na probleme osoba s invaliditetom, te upravo ova Općina je svojim primjerom pokazala kako i država može da pomogne, i poboljša rad postojećih udruženja ili rehabilitacijski centara.

Još jedan pozitivan primjer dolazi čak iz 2014. godine, kada je SUMERO Udruženje otovorilo Centar za osnaživanje i rehabilitaciju osoba s invaliditetom

”SUMERO će kroz ovaj projekat poboljšati kvalitet života osoba sa invaliditetom u BiH i kontinuirano raditi na prevenciji institucionalizacije, nudeći im opciju da dostojanstveno žive u lokalnoj zajednici”, istakao je stručni saradnik za pitanja intelektualnih teškoća, dr. Haris Memišević za portal Radio Sarajevo, te dodao da svaka sredina u Bosni i Hercegovini u kojoj žive osobe sa intelektualnim teškoćama zaslužuje jedan ovakav Centar. 

Nadamo se da će ovakvih ideja u budućnosti biti još, te da će se realizovati i učiniti bosanskohercegovačko društvu više inkluzivnijim.