Stvarna slika nasilja u partnerskim odnosima i u porodici

Piše: Minela Amidžić-Karajčić  

Kada govorimo o prisutnosti i pojavnim oblicima nasilja u partnerskim odnosima i u porodici, bitno je imati na umu da se oslanjamo na zvaničnu statistiku koja nije prikaz stvarne zastupljenosti istih, s obzirom da pojedine protivpravne radnje i krivična djela nikada ne budu prijavljena od strane žrtve ili ne budu otkrivena i evidentirana u zvaničnoj statistici od strane policije, čime  postaju dio „tamne brojke kriminaliteta“ (engl. „the dark figure of crime“). [1]

Razlozi neprijavljivanja nasilja mogu biti:

– činjenica da žrtva nije svjesna da je djelo koje se dogodilo kažnjivo;
– počinioc je osoba od povjerenja, član porodice, prijatelj ili poznanik;
– nedostatak povjerenja u pravosudni sistem;
– žrtva se može plašiti osvete;
– žrtva nema adekvatnu psihosocijalnu podršku;
– žrtva ima strah od eventualne stigmatizacije;
– žrtvina ovisnost o počiniocu u bilo kojem kontekstu;
– žrtva se ne želi izlagati prijavljivanju jer je možda i sama počinilac krivičnog djela.

U prilog navedenom svjedoče rezultati istraživanja prema kojima se u zapadnim zemljama krivična djela nasilja prijavljuju značajno manje u odnosu na većinu imovinskih krivičnih djela, dok seksualni delikti spadaju u jedna od najmanje prijavljivanih krivičnih djela. [2]

Članom 7. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH pojam nasilja u porodici definiran je na sljedeći način: „U smislu ovog Zakona smatrat će se da postoji nasilje u porodici ukoliko postoje osnove sumnje da su učinjene radnje kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice”. [3]

Članom 4. st. (1) i (2) Porodičnog zakona Federacije BiH propisano je da je u porodici zabranjeno nasilničko ponašanje bračnog partnera i bilo kojeg drugog člana porodice, te da nasilničko ponašanje podrazumijeva svako narušavanje fizičkog ili psihičkog
integriteta u smislu člana 4. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini. [4]

Član 4. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH glasi:

“(1) Direktna diskriminacija po osnovu spola postoji kada je osoba ili grupa osoba bila tretirana, tretira se ili može biti tretirana nepovoljnije u odnosu na drugu osobu ili grupu osoba u istoj ili sličnoj situaciji.

(2) Indirektna diskriminacija po osnovu spola postoji kada prividno neutralna pravna norma, kriterij ili praksa jednaka za sve je dovodila, dovede ili bi mogla dovesti u nepovoljniji položaj osobu ili grupu osoba jednog spola u poređenju sa osobom ili grupom osoba drugog spola.”. [5]

Žrtve djelo nasilja u porodici prijavljuju nadležnoj policijskoj upravi u čijoj je nadležnosti zaprimanje prijave o počinjenom krivičnom djelu. Prijavom slučaja nasilja u partnerskim odnosima i u porodici policija je dužna blagovremeno reagovati, počinitelja lišiti slobode na vremenski period od najduže 24 sata, predati Tužilaštvu sve dokaze koje je prikupila u postupku, žrtvi pružiti sigurnost i potrebne informacije o mjerama koje će poduzeti.  [6]

Žrtva nasilja u porodici ima pravo podnijeti krivičnu prijavu direktno Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Tužioci predstavljaju osnovnu sponu između aktivnosti policije na otkrivanju osumnjičenih za izvršenje djela nasilja u porodici i konačnog zaključka sudova o njihovoj krivici. Ipak, kada je u pitanju nasilje u porodici, adekvatan odgovor nosilaca pravosudnih funkcija može biti sputan faktorima kao što su neadekvatno razumijevanje prirode nasilja u porodici i svih različitih oblika u kojima se ovo djelo može ispoljiti u praksi, nepoznavanje obavezujućih međunarodnopravnih standarda u postupanju, prisutnost stereotipa i predrasuda vezanih za razumijevanje činjenica, ocjenu dokaza ili donošenje odluka u predmetu. Ova vrsta problematike je univerzalno prisutna i u većoj ili manjoj mjeri predstavlja izazov za sve krivičnopravne sisteme u svijetu.

Poražavajuća je činjeca da  čak i u slučajevima kada žrtve odluče prijaviti nasilje u porodici u tzv. ciklusu nasilja u porodici u kojem postoji faza „medenog mjeseca“ [7] u odnosu počinioca i žrtve, žrtva može, za vrijeme suđenja u predmetu, odbiti da svjedoči, zbog čega je jako bitna istrajnost tužioca u predmetima nasilja čak i kada žrtva odbija da sarađuje ili zahtjeva odbacivanje optužbi. [8]

U cilju pružanja hitne zaštite žrtvama nasilja u partnerskim odnosima i u porodici, dok se ne okonča krivični postupak, a u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, poslije podnošenja krivične prijave policija je obavezna za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere prema nadležnom sudu u roku od 12 sati od saznanja za radnje nasilja.

Smještaj u Sigurnu kuću na području Kantona Sarajevo vrši se po preporuci Centra za socijalni rad i policijskih uprava, a na osnovu potpisanog Protokola o postupanju sa žrtvama nasilja u porodici između Fondacije lokalne demokratije, Kantonalnog centra za socijalni rad i MUP-a Kantona Sarajevo. [9]

Lokalna nevladina organizacija Fondacija lokalne demokratije sa sjedištem u Sarajevu uspostavila je tri servisa s ciljem podrške i pružanja pomoći ženama žrtvama nasilja:

– Sigurnu kuću sa dva skloništa (Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici i Sklonište za djevojčice/djevojke žrtve incesta, seksualnog zlostavljanja, silovanja, porodičnog nasilja i nasilja od strane drugih osoba);

– SOS broj 033 222 000 (za područje Kantona Sarajevo)  i 1265 (za područje Federacije BiH);

– Centar za žene.

Žrtvama nasilja u porodici usluge besplatne psihološke, pravne i socio-ekonomske pomoći pruža Centar za žene kao jedan od servisa podrške Fondacije lokalne demokratije.

U Sigurnoj kući provodi se kompletan psihosocijalni tretman korisnica u cilju prevazilaženja traumatskih iskustava, osnaživanja žrtava jačanjem samopouzdanja i samopoštovanja, razvoj socijalnih vještina, ekonomsko osnaživanje i pripreme za kvalitetniji život bez nasilja nakon izlaska iz Sigurne kuće.

Od trenutka osnivanja Sigurne kuće , tj. u periodu oktobar 2000. – januar 2023. godine u Sigurnoj kući i Skloništu za djevojke na području Kantona Sarajevo boravilo je ukupno 2267 žena, djece i djevojaka od čega 816 žena, 1076 djece i 375 djevojaka. [10]

U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća koje su osnovane od strane nevladinih organizacija:

1. Fondacija lokalne demokratije – Sigurna kuća u Sarajevu
2. Udruženje “Medica” – Sigurna kuća u Zenici
3. Udruženje građana “Budućnost” – Sigurna kuća u Modriči
4. Fondacija “Lara” – Sigurna kuća u Bijeljini
5. Udruženje građana “Vive žene” – Sigurna kuća u Tuzli
6. Fondacija “Udružene žene” – Sigurna kuća u Banjaluci
7. Udruženje “Žena BiH” – Sigurna kuća u Mostaru
8. Udruženje “Žene sa Une” – Sigurna kuća u Bihaću

Prema službenim evidencijama Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo u periodu 2018. – 2022. godina evidentirano je ukupno 1255 djela nasilja u porodici. Uvidom u raspoložive evidencije utvrđeno je da su fizička snaga i verbalni napad zajzastupljenije vrste nasilja u navedenim krivičnim djelima.

TABELARNI PRIKAZ UKUPNOG BROJA PRIJAVLJENIH KRIVIČNIH DJELA PROTIV BRAKA, PORODICE I MLADEŽI I NASILJA U PORODICI NA PODRUČJU KANTONA SARAJEVO ZA PERIOD 2018. – 2022. GODINA

Iz oblasti krivičnih djela protiv braka, porodice i mladeži, najzastupljenija su djela koja se odnose na nasilje u porodici. Iz predstavljene tabele je vidljivo da su krivična djela protiv braka, porodice i mladeži i krivična djela nasilja u porodici kontinuirano prisutna u sličnom broju u zadnjih pet godina. Značajnije povećanje broja prijavljenih krivičnih djela zabilježeno je 2019. godine, kada je na vrhuncu bila pandemija COVID-19. [11]

Na negativan uticaj pandemije COVID-19 ukazuju podaci objavljeni na zvaničnom sajtu Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, a odnose sa na rezultate The Rapid Gender Assessment (RGA) UN Women ankete provedenoj tokom aprila i septembra 2021. u 58 zemalja o socioekonomskim učincima COVID-19. Podaci iz ove studije potvrđuju da je pandemija COVID-19 rezultirala skrivenom pandemijom nasilja nad ženama. Istraživanjem brze procjene (The VAW RGAs) utvrđeno je da su visoke razine nasilja nad ženama koje su tokom svog života prethodile pandemiji COVID-19, povećane sa 1 prema 3 na gotovo 2 od 3 žene koje su bile izravno ili neizravno izložene barem jednoj vrsti nasilja.

Također, prema podacima objavljenim na sajtu  Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, 1 od 2 žene prijavila je da poznaje neku ženu koja je tokom COVID-19 panedmije iskusila nasilje. Zabrinjavajući su podaci da samo jedna od deset žena sa iskustvom nasilja u porodici pozove policiju i prijavi slučaj. [12]

Točak moći i kontrole odnose se na slučajeve nasilja u porodici koji predstavljaju rodno zasnovano nasilje, odnosno nasilje koje muškarac vrši nad ženom sa kojom se nalazi u intimnom partnerskom, bračnom ili vanbračnom odnosu. Iako je namijenjen da prikaže manifestacije rodno zasnovanog nasilja nad ženama, može se isto tako koristiti kao pomoć u opisivanju pojedinačnih radnji izvršenja nasilja u porodici u slučajevima kada je muškarac žrtva nasilja u porodici. Ipak, kada se pogledaju dostupni podaci iz raznih zemalja indikativno je da su počinioci nasilja u porodici nad muškarcima u najvećem broju upravo drugi muškarci. [13]

U svrhu unapređenja preventivnog i intervencijskoj djelovanja neophodni su dodatni, prije svega naučno-istraživački napori da bi se pristupilo što adekvatnijem sistemskom rješavanju nasilja koje zbog svoje specifičnosti nerijetko ostaje neprijavljeno i kao takvo postaje dijelom tamne brojke.

Opseg tamne brojke kriminaliteta moguće je procjenjivati uz pomoć dvije metode koje se odnose na „studiju viktimizacije“ kojom se mjeri udio viktimizacije na slučajno odabranim uzorcima u populaciji i „studiju samoiskaza“ u kojoj ispitanici odgovaraju na upit jesu li ikada počinili određenu vrstu krivičnog djela. [14]

Ukoliko se podaci iz službene statistike o evidentiranim krivičnim djelima nasilja dopune podacima iz anketa kojima se procjenjuje opseg tamne brojke, dobile bi se informacije o stepenu spremnosti žrtava da podnose prijavu i iste bi mogle biti osnova za realniju procjenu stanja, čime bi se, koristeći podatke o najčešćim razlozima neprijavljivanja, osmislio inovativan pristup i institucionalni meahnizmi uz pomoć kojih bi se žrtve ohrabrile da prijavljuju nasilje, omogućavajući im alternativne moduse prijavljivanja i pružajući im još adekvatniju zaštitu.                               

„Objavljivanje ovog teksta podržala je Ekumenska inicijativa žena iz Omiša, Hrvatska. Sadržaj teksta odražava isključivo stavove autora/-ica i ne predstavlja nužno i službene stavove EIŽ-a.“

[1] U kriminalistici, pod “tamnom brojkom kriminaliteta” podrazumijeva se omjer između broja prijavljenih, otkrivenih i ukupnog broja počinjenih krivičnih djela koja nisu prijavljena i otkrivena i kao takva ostaju nepoznata. 

[2] Goudriaan, H. (2006.) Reporting crime: Effects of Social Context on the Decision of
Victims to Notify the Police (Doctoral Thesis). Netherlands Institute for the Study of
Crime and Law Enforcement, Leiden.

[3] Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 20/2013 i 75/2021)

[4] Porodični Zakon FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 35/2005, 41/2005 – ispr., 31/2014 i 32/2019 – odluka US)

[5] Zakon o ravnopravnosti spolova BiH (“Sl. glasnik BiH, br. 32/10)

[6] https://mup.ks.gov.ba/gradjanstvo/savjeti/nasilje-u-porodici

[7] Počinitelj nasilja, nakon što osvijesti posljedice svog ponašanja, iskazuje žaljenje i pokajanje. Svoje ponašanje često minimalizuje dijeleći odgovornost sa ponašanjem žrtve čime kod žrtve izaziva osjećaj krivice i nade za stvaranjem boljeg partnerskog odnosa kroz ponovno uspostavljanje povjerenja.

[8] Priručnik za tužioce za procesuiranje predmeta nasilja u porodici, DCAF / Atlantska Inicijativa, Sarajevo 2017.

[9] Nasilje u porodici – osnovne informacije, Fondacija lokalne demokratije, Sarajevo 2020. (https://fld.ba/assets/files/h9PCvT1uoA-brosura-pdf.pdf)

[10] https://fld.ba/

[11] Izvještaj o radu Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu.

[12] https://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2021/12/COVID-19-i-nasilje-nad-%C5%BEenama-letak.pdf

https://www.zzjzfbih.ba/medunarodni-dan-borbe-protiv-nasilja-nad-zenama-25-11-2021-godine-16-dana- aktivizma-protiv-nasilja-nad-zenama-25-11-10-12/

[13] Watson, Callum, Preventing and Responding to Sexual and Domestic Violence against Men: a Guidance Note for Security Sector Institutions (Geneva, DCAF; 2014)

[14] Williams K.S. (1997), Textbook on Criminology (third edition), London: Blackstone Press Limited.