Piše: Slađana Ivanović 

Jedna od neiscrpnih tema koja zaslužuje pažnju široke javnosti jeste govor o osobama s invaliditetom. Govoriti o ovoj temi je jako osjetljivo područje, jer otvara mnoga problematična pitanja koja se tiču osoba s invaliditetom i ostvarivanja njihovih prava. Ipak tiče se svih nas kao društva koje bi trebalo osobama s invaliditetom omogućiti ostvarivanje njihovih prava.

Kao društvo trpimo teške posljedice slabog ekonomskog stanja naše zemlje, gdje mladi odlaze iz zemlje trbuhom za kruhom, a obitelji rade za male plaće, te je sve više  starijih osoba koje žive same.

Kada se mi kao društvo suočavamo s mnogim potrebama i nedostacima što tek možemo reći za osobe s invaliditetom? Kako netko sa sto postotnim invaliditetom može ostvariti neko svoje pravo?

Kao bosansko-hercegovačko društvo, poznati smo po humanosti koja se vrlo često pokaže na djelu kada se preko medija plasira neka informacija da je nekomu potrebna pomoć. Osvjedočili smo se mnoga puta koliko su nas neke krize kao društvo ujedinile. Prisjetimo se samo velikih poplava 2013. godine kada smo svi bili ujedinjeni. Cilj pisanja ovoga članka jeste da na neki način u sebi probudimo duh empatije koje kao društvo sigurno posjedujemo. Na isti način iskoristimo lokalne medije kako bi pomogli osobama s invaliditetom. Kao pojedinci teško možemo učiniti značajne korake, ali kao zajednica zasigurno možemo puno više.

Kada govorimo o položaju osoba s invaliditetom i ostvarivanju njihovih prava zasigurno je u svim kantonima na području Federacije Bosne i Hrcegovine slična problematika. Kroz ovaj članak na poseban način pisat ću o situaciji osoba s invaliditetom na području Srednjobosanskog kantona, iako nije velika razlika i u drugim kantonima. Nažalost zbog situacije sa koronom mnoge udruge su zatvorene do daljnjeg tako da smo ostali uskraćeni za neke dragocjene podatke.

Udruge za osobe s invaliditetom u Središnjoj Bosni

U kantonu Središnje Bosne, općina Novi Travnik prednjači po pitanju ustanova i udruga za osobe s invaliditetom. Na području Novi Travnik možemo izdvojiti nekoliko udruga za osobe s invaliditetom, a neke od njih su: Edukacijsko-rehabilitacijski centar “Duga”, Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju, Udruženje roditelja, građana i prijatelja za pomoć osobama s posebnim potrebama “Osmijeh”, Udruga slijepih osoba i Udruga oboljelih od celijakije. Općina Bugojno ima Udrugu roditelja, građana i prijatelja za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama “Leptir”, te Udruženje gluhih i nagluhih osoba. Općina Tuzla ima Udruženje preživjelih osoba od mina BiH. Općina Jajce takođe ima Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize. U općini Vitez poznato je Udruženje roditelja i prijatelja djece s poteškoćama u razvoju Betanija.

Neke općine s područja Srednjobosanskog kantona uopće nemaju nikakvo Udruženje za osobe s invaliditetom, što je očit pokazatelj da su članovi lokalne zajednice slabo zainteresirani za davanje bilo kakvog značaja rješavanju problematike ove kategorije stanovništva. Jedan od primjera gdje u općini nedostaje angažmana od strane lokalne zajednice jeste upravo općina Busovača, odakle dolazim, a gdje nema nikakvog Udruženja za osobe s invaliditetom.

Na području ove općine, osobe s invaliditetom mogu ostvariti neka svoja minimalna prava preko Centra za socijalni rad.

Trenutno u Centru za socijalni rad u Busovači je 417 registriranih osoba s invaliditetom od čega 213 osoba sa 100% invaliditetom, a 204 osobe sa 90% invalidtetom. Od registriranih korisnika usluga, 347 osoba s invaliditetom  ovisi o tuđoj njezi, dok 201 osoba ima ortopetski dodatak.

Općina Busovača broji oko 13 000 stanovnika a na cijelom području općine ove godine jedino smo uspjeli dobiti jednog logopeda. Od strane društva, osobe s invaliditetom  nisu toliko etiketirane, ali nažalost angažiranost društva za je vrlo niska kada je u pitanju općina Busovača.

Aktivnosti Udruženja Betanija iz Viteza

Osobno  sam stupila u kontakt s Udruženjem “Betanija” iz Viteza i čula njihovo dragocjeno iskustvo rada s roditeljima i djecom s poteškoćama u razvoju, gdje su članovi lokalne zajednice duboko raspoloženi za bilo kakav vid pomoći osobama s invaliditetom. Udruženje “Betanija” usmjerilo je sve svoje snage kako bi osobama s invaliditetom omogućili što adekvatnije uvjete života. Zbog velike podrške lokalne zajednice, Udruženje je razvilo široku lepezu aktivnosti djeci s poteškoćama u razvoju. Neke od aktivnosti Udružanja jeste da su uspjeli djecu s poteškoćama u razvoju socijalizirati s njihovim vršnjacima iz osnovnih i srednjih škola. Ovi susreti najčešće urode velikim plodovima jer se razbijaju negativne predrasude o osobama s invaliditetom.

Takođe, ovo Udruženje ima cijeli tim stručnjaka, od psihologa, terapeuta, logopeda te drugih članova koji konstantno rade s djecom. Djeca s poteškoćama u razvoju odlaze u sportske dvorane, na mnoga društvena događanja, na plivanje, jahanje i mnoge druge aktivnosti. Jednom riječju djeci s poteškoćama u razvoju nastoji se omogućiti da budu punopravni članovi društva kao i njihovi vršnjaci. Zasigurno da svako Udruženje pokušava djelovati na jednak način kako bi što više doprinjeli ostvarivanju prava osoba s invaliditetom.

Kada sam u Udruženju upitala gdje vide najveću problematiku u radu sa osobama s invaliditetom, naveli su već poznatu problematiku koja se tiče financijskih sredstava. Roditelji najčešće nemaju dovoljno sredstava da plate sve što je potrebno osobama s invaliditetom za normalno funkcioniranje. Najčešće cijene proteza i ortopedskih pomagala nisu uvijek po dostupnim cijenama. Roditelji ili osobe s invaliditetom najčešće nisu u mogućnosti da pokrivaju troškove tretmana logopeda, psihologa ili drugih potreba. Takođe, jedan od gorućih problema je nedovoljna informiranost društva o osobama s invaliditetom, te na taj način negativne predrasude o njima ostaju prisutne u društvu. Pored toga, tu je i nedovoljna informiranost roditelja i osoba s invaliditetom o njihovim pravima. Udruge su navele da im je problem nedovoljna suradnja s centrom za socijalni rad.

Potreba  i važnost djelovanja lokalnih medija

Upravo se ovdje otkriva velika potreba i važnost djelovanja  lokalnih medija. Mediji itekako mogu biti velika pokretačka snaga u razbijanju negativnih predrasuda o osobama s invaliditetom u društvu. Preko lokalnih medija osobe s invaliditetom mogu sami sebe zagovarati. Na ovaj način može se najbolje vršiti proces integracije osoba s invaliditetom u društvu.

Osnaživanjem lokalnih medija budi se u društvu empatija rada prema osobama s invaliditetom, te se kroz empatiju otvara prostor da se na osobe s invaliditetom ne gleda sa sažaljenjem nego se na njih gleda kao na članove društva koji imaju možda veće potrebe nego drugi članovi.

Jedna od mogućnosti da na neki način spriječimo diskriminaciju osoba s invaliditetom jeste omogućiti im njihov prostor u medijima i društvu. Omogućavajući im prostor u medijma i društvu postižemo da se osobe s invaliditetom osjećaju korisno, prihvaćeno i dijelom društva.

Kroz iskustva rada Udruga možemo vidjeti kolika je važnost lokalne zajednice. Kao pojedinci ne možemo učiniti gotovo ništa, ali kao lokalna zajednica možemo puno. Probudimo u nama onu uspavanu empatiju, jer je mnogo primjera u nekim općinama i društvima da je to moguće. Oni potrebniji računaju na nas, te budimo produžena ruka u društvu za one koji su marginaliziraniji. Stvarajmo u društvu ugodan ambijent življenja za sve članove društva a u tomu nam uveliko mogu pomoći mediji. Promjene ne dolaze same, mi smo ti koji stvaramo promjene u društvu. Zato iskoristimo medije i donosimo pozitivne promjene za osobe s invaliditetom nastojeći im omogućiti njihov prostor u društvu.