Piše: Safet Mušić 

Osim opće obuke za radno osposobljavanje, zatim obuke o pravima, obuke u korištenju pomagala, ili podizanje svijesti o invalidnosti za osobe sa invaliditetom, važno je organizirati i obuku zasnovanu na vještinama za zaposlene s invaliditetom, a naročito kada se radi o primjerima uvođenja novih tehnologija.

U Bosni i Hercegovini se često dešava da su osobe sa invaliditetom ograničene u mnogim životnim izborima zbog invaliditeta, bilo da se radi o mogućnosti zaposlenja, školovanja, bavljenja sportom, kulturom i slično. U nekim drugim državama se ozbiljno radi da se ta diskriminacije na osjeti, odnosno sve veća prava i mogućnosti se pružaju osobama sa invaliditetom na svim poljima. Malo je poznato da na primjer osoba s invaliditetom takođe može da se prijavi na iste stipendije u SAD-u kao i svi drugi, čak je različitost kandidata i dobrodošla. Zbog toga je poslodavcima ili onima koji odlučuju o školovanju i drugim aktivnostima osoba sa invaliditetom preporučeno da se previše ne fokusiraju na njihov invaliditet, jer tako propuste druge faktore koji utiču na njihovu podobnost ili izbore. To čak može biti i diskriminatorno. Osobe s invaliditetom žele mogućnosti napredovanja i učenja – bez obzira na to jesu li uspjeli u izazovu ili ne, imaju isto pravo kao i drugi da pokušaju. Njima je potrebno ohrabrenje, a ne pretjerana zaštita, jer u praksi osobe sa invaliditetom stalno dokazuju da mogu ravnopravno učestvovati u većini stvari zajedno sa svojim vršnjacima bez invaliditeta. Zbog toga država mora osigurati da svaka zajednica ima organizacije s invaliditetom ili pružatelje pomoći s kojima će sarađivati ​​na rješenjima za poboljšanje položaja osoba sa invaliditetom, prvenstveno u obuci, zapošljavanju i u istraživanju dostupnih resursa.

Obuka je važna za trenere kao i za osobe sa invaliditetom

Obuka mora uzeti u obzir mogučnost radnih aktivnosti osoba sa invaliditetom u mjestu njihovog življenja. Osobe s invaliditetom koje imaju sreće rade kao radnici ili pomoćni radnici u poljoprivredi, voćarstvu, turizmu i još nekim oblastima. Njihov je rad često vrlo sezonski, ovisno u kojem dijelu države žive, u nekim djelovima BiH mogu raditi na plantažama, na viongradima, u drugim djelovima BiH mogu raditi na berbi i sadnji voća, povrća, ili u preradi voća i povrća.  Zbog mogućnosti angažovanja na takvim i sličnim poslovima, ali i uopšteno,  važna je obuka, kako osoba sa invaliditetom, tako i njihovih trenera, jer mogu postojati velike praznine u sposobnostima učenja polaznika obuke. Članove grupe za obuku potrebno je ohrabriti da pomažu jedni drugima, polaznici moraju razviti osjećaj pripadnosti grupi polaznika i trenera. Ako svi polaznici pomažu jedni drugima, grupa će naučiti više i svi će bit sretniji. Specifičan plan rada mora biti dobro pripremljen kako bi se predvidio broj zadataka u toku dana koje treba uraditi, proces rada i drugi zadaci. Ovaj plan rada pomoći će garantovati da se prati priprema i realizacija obuke.

Potrebna je bliska komunikacija između svih nadležnih službenika, trenera i konsultanata, svi treneri moraju se osjećati spremni za obuku na datu temu, nakon opsežnog kursa obuke kojeg oni prođu. Toplo se preporučuje da jedan trener bude stručnjak za jednu oblast i da se uspostavi bliska saradnja sa stručnjakom kako bi se osiguralo rješavanje problema u toku obuke, rada  i kontrole.  Svi treneri moraju slijediti jasnu i preciznu metodologiju i primjenu teme za koju su zaduženi. To je potrebno kako bi se isti pristup koristio i podučavao kako bi se izbjegla zabuna i nesporazumi.

Svi treneri trebaju proći redovnu dodatnu obuku. Jedan od najefikasnijih načina za poboljšanje vještina je praktičan rad u različitim fazama u centru za obuku ili u firmi/instituciji koja zapošljava osobe sa invaliditetom i sudjelovanje u predavanjima gostujućih predavača koji su stručnjaci u svom području. Jedna od važnih tema koju osobe sa invaliditetom trebaju savladati tokom obuke je i marketing i to treba posmatrati kao jedan od prioriteta. Polaznici moraju razviti vlastite marketinške strategije kako bi preživjeli na visoko konkurentnom tržištu. Kada je u pitanju posao, neki će ljudi zlostavljati bilo kojeg konkurenta, bilo da je invalid ili ne. Tokom obuke, osobe sa invaliditetom s mentalnim teškoćama trebat će posebno vodstvo i usmjeravanje. Oni mogu biti vrlo pametni i biti vrlo dobri u određenim poslovima. Njihova pažnja prema sitnim detaljima ponekad ih čini boljim u održavanju nekih radnih procesa, pa stoga stvaraju prinose koji su ponekad veći od osoba bez mentalnog invaliditeta.

Već dugi niz godina treneri, često treneri bez invaliditeta, održavaju tečajeve o podizanju svijesti o invalidnosti često iz individualne perspektive kao način demonstriranja različitih potreba osoba s određenim oštećenjem. Povećanje svijesti obično ima oblik pokušaja promjene stava ljudi prema osobama s invaliditetom.

Jedan od načina da se to postigne su vježbe simulacije gdje, na primjer, sudionicima vežu oči kako bi znali kakav je osjećaj biti slijep ili koristiti invalidska kolica nekoliko minuta kako bi znali kako mora izgledati neko ko je u invalidskim kolicima korisnika. Ovo individualizira invaliditet fokusirajući se na to kako je ne vidjeti ili hodati i banalizira diskriminaciju i prepreke koje osobe s invaliditetom doživljavaju.

Kako raditi sa osobama sa invaliditetom?

Uz određeno specijalizirano znanje i malo individualne pažnje prema novim pokretačima, poslovanje firma i organizacija koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom može imati velike koristi. U poslovnim procesima, većina osoba s invaliditetom ne zahtijeva nikakve izmjene. Ako je potrebno izvršiti izmjene, one su obično jednostavne i mogu se pokriti iz Fondova za pomoć poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Podešavanja uključuju fleksibilno radno vrijeme, ‘time out’ ili periode odmora, promjene radnih mjesta ili sjedenja, poboljšano osvjetljenje ili omogućavanje više vremena za obuku. Važno je i povezivanje različitih vještina i sposobnosti na radnom mjestu i jačanje poslovanja kroz raznovrsniju, inkluzivniju i stabilniju radnu snagu.

Kako bi poslodavci bolje razumijeli značaj zapošljavanja i obuke osoba sa invaliditetom potrebno je prvo rušenje njihovih stereotipa.

Posodavci bi trebalo da znaju nekoliko važnih stvari o zapošljavanju osoblja s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim smetnjama, što ovisi o branši i radnom mjestu, kao i o prirodi njihovog invaliditeta. Kroz istraživanja u svijetu, ali i u praksi došlo se do sljedećih osnovnih činjenica koje mogu poslodavcima olakšati i pomoći im u cilju zapošljavanja osoba sa invaliditetom:

• Osobe sa invaliditetom ne uzimaju puno bolovanja
• Osobe sa invaliditetom nisu u povećanom riziku od nesreće ili povrede
• Osobe sa invaliditetom nisu manje produktivne

Postoji mnogo dokaza iz raznih istraživanja, koji podržavaju pružanje poštenog pristupa osobama s invaliditetom na radnom mjestu i poboljšanje njihove kulture na radnom mjestu. Zato je važno dati im šansu, a i važno je da poslodavci budu što bolje informisani o toj mogućnosti, kao i da država stimuliše zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Ljudi sa mentalnim zdravljem ili tjelesnim invaliditetom mogu raditi i oni rade. Imaju širok spektar uloga i pozicija, od izvršnog nivoa i višeg menadžmenta do sezonskih poslova. Zapravo, mnogi visoko inteligentni ljudi koji doprinose radnom mjestu i društvu to uspješno rade dok žive s mentalnom bolešću ili tjelesnim invaliditetom.

Da bi osobe s invaliditetom imale ikakve šanse da samostalno učestvuju u svojoj zajednici, moramo promijeniti više od stavova. Moramo promijeniti okruženje, sisteme i institucije u kojima živimo. To se može postići samo razumijevanjem pitanja koja utječu na naše živote iz perspektive društvenog modela, rješavanjem prepreka koje postoje i promjenom politika i praksi koje nas isključuju. Ključno načelo imati predavače sa invaliditetom kao stručnjake i uzore koji rade na olakšavanju promjene perspektive i ponašanja polaznika svih obuka.