Razgovarala: Anesa Agović
O poteškoćama sa kojima se susreću osobe s oštećenjem sluha, razgovarali smo sa Almom Mujanović, autoricom bloga platforme Znak za riječ, ali i prepoznatljive autorice videa u kojem je za rođendan grada Sarajeva, “otpjevala” pjesmu Kemala Montena, Sarajevo ljubavi moja. Alma Mujanović je mlada aktivistkinja koja se bori za prava i položaj osoba s invaliditetom u BiH, stavljajući poseban fokus na gluhe i nagluhe osobe. Jedna je od osnivačica Udruženja za promociju znakovnog jezika “Znak za riječ”. Tokom pandemije korona virusa, kada su vladale dezinformacije i nedostatak adekvatno prilagođenih informacija za osobe s oštećenjem sluha, Alma je za Karike.ba snimila i video na znakovnom jeziku gdje iznosi svoje stavove i govori o trenutnoj situaciji za vrijeme pandemije.
Prema vašem mišljenju kako se gleda na osobe s invaliditetom u našem društvu? Da li smo društvo koje počiva na predrasudama i stereotipima?
Alma Mujanović: Na svijetu živi preko sedam milijardi ljudi. Svi ti ljudi se “grupišu” prema svojim zajedničkim stavovima, znanju i onome u čemu su se pronašli. Većina grupa zna ili ne zna jedna za drugu i ima određene predrasude prema onome što je drugačije od njih samih. Rijetki su oni koji znaju, razumiju i prihvataju tu različitost kao vrlinu suživota i bogatstvo jednog društva ili grupe tog društva, svi ostali se uglavnom pitaju kako ili zašto je neko tako drugačiji, bez da traže odgovore na to pitanje.
Dakle, mi jesmo društvo koje počiva na predrasudama i stereotipima, čak mnogo više nego što i sami možemo zamisliti, ali isto tako ne trebamo zaboraviti da imamo i grupu ljudi koja želi da zna za drugačije, koja želi da razumije i prihvati. Takvo društvo čini inkluziju onakvu kakva ona zaista treba da bude. Pozitivna stvar je da u posljednje vrijeme imamo sve više ljudi koji aktivno učestvuju u društvenim promjenama i zalaganju za ljudska prava i prihvatanje različitosti.
Da li se u posljednjih nekoliko godina osjeti napredak po pitanju inkluzije u Bosni i Hercegovini?
Alma Mujanović: Da, po mom mišljenju pomaci su jako spori, ali vidljivi. Ono što je bitno jeste da se o tome sada sve češće govori ne bi li se podigla svijest o važnosti inkluzije, također je sve više edukacija u tom polju i neprestano osviještavanje. Pored toga, aktivno uključivanje osoba sa invaliditetom u sve segmente društva je jedan od značajnih faktora za inkluzivnije društvo.
Sa kojim se najčešće problemima susreću osobe sa oštećenjem sluha?
Alma Mujanović: Navesti ću samo neke od glavnih problema: prilikom prozivanja na šalterima u opštini i bolnici (neke od opština su uvele elektronske brojeve gdje gluhe i nagluhe osobe mogu vidjeti pod kojim su rednim brojem i kako bi mogle “mirno” čekati kao i svi drugi). Još jedan problem na koji nailaze sve osobe oštećenog sluha jeste pristup informacijama koji obično nije prilagođen, (tu mislim na TV kanale). Naravno, ima još mnogo toga na čemu treba da se radi i djeluje, ali sam ja optimistična pa se iskreno nadam da ćemo vremenom i uz mnogo rada i borbe uspjeti da savladamo bar osnovne poteškoće.
Da li možete ocijeniti nivo dostupnosti društva po pitanju potreba osoba s oštećenjem sluha?
Alma Mujanović: Ovdje se ponovo vraćamo na onaj prvi stav društva, ukoliko naiđemo na grupu ljudi koja pristupa prema drugačijem sa razumijevanjem, naići ćemo na ljubaznost, strpljenje i rješavanje problema na najbolji mogući način. U suprotnom, nailazimo na nerazumijevanje i postajemo sve više razočarani. Nažalost, drugi primjer je češći, uz određene predrasude koje moramo srušiti.
Koliko je poznavanje znakovnog jezika od strane sto većeg broja ljudi u društvu značajno za osobe s oštećenjem sluha?
Alma Mujanović: Ne mogu sa sigurnošću reći koliko ljudi poznaje znakovni jezik te koliko ga dobro koristi, ali ono što mogu reći jeste da je zainteresovanost za učenje znakovnog jezika velika, bar od strane ljudi kojima sam ja okružena. To je jedan od razloga zašto sam odlučila da pokrenem Znak za riječ, platformu gdje svi koji su zainteresovani za učenje znakovnog jezikam mogu početi sa osnovama i na kreativni način zapamtiti riječi koje ih zanimaju. Među zainteresovanom publikom su najčešće uži članovi porodice osoba sa invaliditetom, prijatelji i ljudi koji vole učiti jezike.
Da li postoji dovoljno društvenog sadržaja (od kulturnog do turističkog) da je prilagođen potrebama osoba s invaliditetom?
Alma Mujanović: U zadnje dvije godine, zanemarujući COVID situaciju, moram pohvaliti nekoliko pozitivnih stvari koje su se desile i Sarajevu. Prvo ću spomenuti pozorište.
Kamerni teatar kao i Pozorište mladih su svoje predstave prilagodili i za osobe oštećenog sluha (titlovi) što je veliki pomak za populaciju gluhih i nagluhih u našoj zemlji. Također, mnogo puta su sprovođene predstave uz prevod na znakovni jezik.
Što se turističkog sadržaja tiče, rijetko su obezbijeđeni tumači znakovnog jezika. Ono što sa radošću želim da spomenem jeste projekat koji je Udruženje Znak za riječ sproveo sa ekipom BiH u pokretu gdje smo snimili film o turističkim ljepotama Bosne i Herzegovine na znakovnom jeziku kako bismo populaciji gluhih i nagluhih omogućili da upoznaju svoju domovinu. #BiHuPokretu je naziv kampanje polaznica programa “Podsticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima” (Humanity in Action). Cilj kampanje je da kroz kratki film predstavi znamenitosti i ljepote BiH na znakovnom jeziku, s obzirom da istraživanja pokazuju da je u BiH registrirano oko 70.000 osoba sa oštećenim sluhom.
Kakva su vam iskustva po pitanju prilagođenosti obrazovanja osobama s oštećenim sluhom?
Alma Mujanović: Iz svog ličnog iskustva, ja sam iskreno imala potpun pristup svim informacijama, kao i adekvatno praćenje nastave te sam tokom svojih studija nailazila na potpuno razumijevanje profesora i asistenata koji su bili i više nego voljni da podijele svoje prezentacije kao i ostalu literaturu koja mi je bila potrebna. Mislim da sam na takvu podršku naišla jer sam na prvoj godini studija održala prezentaciju na temu “Buka sa aspekta osoba oštećenog sluha” gdje sam kolegama na neki način približila svoju situaciju i na koji način treba omogućiti pristup informacijama za osobe oštećenog sluha.
Ključ svega jeste edukacija, jako mnogo truda i rada treba da bi se podigla svijest društva. Na takav način rušimo veliki dio barijera i predrasuda.
