Piše: Anesa Balić i Amina Kolašinac 

Svaka komunikacija koja omalovažava osobu ili grupu na osnovu određenih karakteristika kao što su rasa, boja kože, etnička i nacionalna pripadnost, pol, seksualna orjentacija i religija podrazumijeva se kao govor mržnje. Govor mržnje je svaki govor, gest, ponašanje, pisanje ili prikazivanje koje je zabranjeno, jer ne smije da podstiče nasilje i predrasude protiv zaštićenog pojedinca ili grupe, ili zato što omalovažava i zastrašuje zaštićenog pojedinca ili grupu.

Govor mržnje je društveni fenomen u svim društvima, pa tako naše društvo nije izuzetak. Vrlo je česta i prisutna pojava u svim segmetnima javnog diskursa, počevši od politike, obrazovanja, medija i društvenih mreža , ali odavno postoji i na sportskim terenima. Kada govorimo o govoru mržnje na sportskim terenima obično je zasnovan na nacionalnoj pripadnosti, ali netrpeljivost je prisutna i samo zbog izbora i pristrasnosti određenom klubu.

Sport predstavlja univerzalno sredstvo u kreiranju i ostvarivanju vrijednosti kojima se mijenjaju društva, razvija nacionalna kohezija, afirmiše demokratija, ostvaruju osnovna ljudska prava i slobode, jača ekonomija i podstiče zaštita zdravlja građana, jednom riječju, sport integriše više nacionalnih i državnih interesa.

I kao što s jedne strane podstiče vezivanje različitih grupa, nacija i kultura, istovremeno sa druge strane u sportu i u vezi s njim, često se pojavljuju  različiti oblici nasilja, te nedoličnog i nedopuštenog ponašanja. Zato nasilje na sportskim smotrama nije fenomen koji je karakterističan samo za ovo vrijeme i samo za prostor Bosne i Hercegovine ili za države regiona. Nažalost, nasilje je historijska, prateća konstanta sporta i nije zaobišlo većinu država u svijetu. 

Svakako da su sport i dešavanja u sportu i oko sporta neodvojivi dio društvenih dešavanja i na neki način ogledalo društva, te se na taj način i govor mržnje prenosi i reflektuje na sportske terene i to u najekstremnijem obliku. Koliko je tanka linije između govora mržnje i nasilja na sportskim terenima i oko njih, govore sve učestaliji surovi navijački sukobi i tuče, te prekidi utakmica kojima najčešće prethode verbalni dueli navijačkih grupa puni mržnje i brutalnih uvreda.

Za djecu i mlade ljude sport važi za pozitivan primjer za odgoj, širenje vidika, stvaranje takmičarskog duha i timskog rada, te upoznavanje novih ljudi. Međutim, postoji i ta negativna strana koja podrazumijeva nedolično ponašanje na tribinama i terenima, podsticanje govora mržnje i huliganizma.

Govor mržnje je u sportu prisutan u širokom dijapazonu, od izravnog poziva na nasilje i mržnju prema osobama drugačijeg etničkog porijekla, rase i seksualne orijentacije. Nekada smo i sami bili svjedoci teških uvreda, huškačke retorik, nereda i sličnih situacija na tribinama omiljenog kluba.

Kako prenosi Radio Sarajevo, tokom nogometne utakmice na stadionu Georgios Karaiskakis Grčka – BiH postavljen je morbidni transparent “Nož, žica, Srebrenica”.

Kako prenosi Radio Sarajevo, nogometni klub iz Srbije gostovao je u Semberiji, a sve ono što se dešavalo van terena bilo je poprilično uznemirujuće, posebno jer su navijači veličali ratne zločince. Pred početak utakmice paradirali su ulicama Bijeljine i “mahali” zastavom vojske RS-a i drugim neprimjerenim obilježjima. Pomenuta zastava bila je istaknuta i na tribinama, a sramno je da su navijači Partizana iz RS-a na dijelu tribine na kojem su bili smještani, postavili i transparent s likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

Huliganizam i govor mržnje – poveznica sa sportom

Huliganizam ili huliganstvo poimamo kao čin navijača, a ne pojedinca izvan svijeta nogometa, već pripadnicima strukturiranih grupa. Može se reći da neće svi navijači postati huligani, ali svi huligani su navijači određenog kluba, koji na nedoličan način pozivaju na govor mržnje i/ili nasilje. Oblici nasilja, verbalnog ili fizičkog zabilježeni su od samih početaka sporta i sportskog nadmetanja, obzirom na potrebu osjećaja pripadanja nekoj ekipi.

Razvoj nogometa, danas najpopularnije igre na svijetu dovelo je do toga da su neredi i huliganizam izgradili svoje temelje za daljnji razvoj.

Može se reći da su huliganizam, govor mržnje i sport danas usko povezani. U prilog tome govori i činjenica o nebrojenim sukobima na tribinama i sportskim terenima, neprihvatljiva ponašanja i verbalne uvrede na račun sportista na osnovu njihove etničke ili rasne pripadnosti.

Huliganizam u sportu je prisutan kroz historiju, a kao primjer ćemo navesti događaj iz 1985. godine, kada se desila jedna od najvećih tragedija u historiji sporta. U finalu Evropskog kupa sastali su se Liverpool i Juventus. Utakmica se odigrala u glavnom gradu Belgije u Bruxellesu, na stadionu Heysel. Pred sami početak utakmice došlo je do nereda. Liverpoolovi navijači probili su ogradu između sektora X i Z, te su napali Juventusove navijače koji su u panici počeli bježati prema kraju tribine. Od prevelikog pritiska, zid na kraju tribine se urušio, a velik broj ljudi ostao je zatrpan, kako ispod zida tako i od navijača koji su padali jedni po drugima. Zavladala je panika, a policija je pokušala razdvojiti zaraćene strane, no nažalost bilo je prekasno. Naime, 39 navijača Juventusa je poginulo, a više od 600 osoba je povrijeđeno. Tragedija je rezultirala time što su svi engleski fudbalski klubovi bili podvrgnuti zabrani UEFA-e (Europske unije fudbalskih saveza) sa svih evropskih natjecanja (ukinuta 1990.-91.), a Liverpool je dodatno bio godinu dana isključen. Katastrofa je kasnije opisana kao “najtamniji sat u historiji UEFA takmičenja”.

Govor  mržnje u sportu je  povezan sa nasiljem i to je važan pokazatelj naše sportske kulture, simoblizira i uistinu je grub odraz napetosti prisutne u svakome društvu. Nažalost, sport je danas obilježen čestim izbijanjem raznovrsnog nasilja, kontinuiranom prisutnošću korupcije, pa i organiziranog kriminala te drugih pojava štetnih za sport i društvo u cjelini. Huliganizam i govor mržnje su u uzročno-posljedičnoj vezi, a ispoljava se kroz remećenje javnog reda i mira, vrijeđanje na stadionima i izvan njega, teroriziranje vlastitog kluba i igrača bacanjem baklji i naravno, fizički obračuni koji su najčešći. Huliganizam uglavnom izazivaju dezorijentiranost u društvu i vlastito nezadovoljstvo koje eskalira kršenjem društvenih normi. Širenjem govora mržnje u sportskoj sferi dolazi do tenzija, provokacija i osveta što zna vrlo često dovesti i do fizičkih okršaja u kojima stradaju nedužni ljudi.

Veliki broj huligana dolazi na stadion da isprazni sav svoj bijes nagomilan od raznih ličnih dešavanja u životu. Sve probleme koje ima riješava na tribini stadiona bijesnim urlanjem, uništavanjem imovine svog ili tuđeg kluba, uništavanjem državne i privatne imovine, te nanošenjem fizičkih i emocionalnih povreda prema drugoj skupini navijača.

Huliganstvo na nogometnim terenima u Bosni i Hercegovini

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, govor mržnje je prisutan kako na tribinama, ložama, tako i na trenima, gdje nijedna od grupa nije imuna na korištenje govora mržnje. Činjenica je da se  huligansko ponašanje ogleda kroz vrijeđanje po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi.

Poznato nam je da je na utakmicama visokog rizika često zastupljeno vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, čime se ustvari krše temeljna  ljudska prava i stvaraju preduslovi za ozbiljnije sukobe i narušavanje javnog reda i mira u većem obimu na sportskoj priredbi.

Prethodnih godina smo često bili svjedoci eklatantnih primjera huliganstva na nogometnim terenima u Bosni i Hercegovini. U nekoliko navrata su međusobni sukobi navijačkih grupa ili sukobi navijačkih grupa sa policijom i predstavnicima zaštitarskih agencija, eskalirali u mjeri da je bila neophodna masovnija intervencija policije, a  neke utakmice su morale biti prekinute.

Nedavno se desio i jedan događaj u regiji na sportskom terenu koji je izazvao burne reakcije. Za sada, još uvijek nepoznati muškarac na stadionu “Rajko Mitić” u Beogradu, vrijeđa Zlatana Ibrahimovića, između ostalog, i riječima “balijo jedan smrdljivi”. Vrijeđanje se odnosi na balkanske korijene Ibrahimovića, koji je rođen u Švedskoj, ali su mu roditelji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Povodom toga, Evropska nogometna asocijacija (UEFA) podigla je optužnicu protiv Fudbalskog kluba “Crvene zvezde” zbog rasističkog vrijeđanja Zlatana Ibrahimovića, a informacija je objavljena na zvaničnoj web stranici. Konačna odluka Disciplinske komisije UEFA-e bi trebala biti donesena u narednim danima.

Takođe, nedavno se desio još jedan rasistički ispad navijača na tribinama stadiona u Wolfsburgu koji je zasjenio prijateljsku nogometnu utakmicu Njemačke i Srbije. Naime, njemačke nogometne reprezentativce Leroya Sanea i Ilkaya Gündogana na prijateljskoj utakmici Njemačka – Srbija vrijeđala je manja grupa gledatelja. Njemački sportski novinar Andre Voigt, bio je svjedok verbalnih ispada trojice gledatelja koji su sjedili iza njega na tribinama. Istakao je kako su njih trojica najprije vrijeđali selektora, a zatim i igrače te su kritikovali stadion, da bi u drugom poluvremenu nastavili s rasističkim uvredama na račun Sanea i Gündogana, uz korištenje izraza kao što je ‘Heil Hitler’. Voigt ističe da je bilo i onih koji su pokazivali da se slažu s tom trojicom.

Za rješavanje problema huliganizma i govora mržnje na sportskim terenima nije dovoljan samo angažman policijskih i sigurnosnih službi, kao i Fudbalskog saveza, već društva uopće, te isti zahtijeva veće zakonske, kulturne, ekonomske i druge društvene promjene i inicijative. Trebalo bi raditi na poduzimanju različitih preventivnih mjera, u saradnji sa stručnjacima iz interdisciplinarnih područja kao što su pravosuđe, policija, obrazovanje, pedagogija, psihologija i sport kako bi se umanjio ovaj problem koji baca sjenu na sve lijepo što sport nosi sa sobom.

Mješovita skupina Evropskog parlamenta protiv rasizma i za poticanje različitosti među skupinama u svojoj Deklaraciji o homofobiji, rasizmu i diskriminaciju u sportu poziva na osudu nasilja, homofobije, rasizma i drugih oblika viktimizacije i netolerancije u sportu. U deklaraciji je naznačeno da je sport važan alat kojim se može odgovoriti na društvene izazove kao što je borba protiv verbalnog iIi fizičkog nasilja i diskriminatornog ponašanja.

Sport bi trebao služiti kao pozitivan primjer za odgoj djece, stvaranje timskog i takmičarskog duha, širenje vidika te upoznavanje novih ljudi, a nikako kao mjesto za širenje govora mržnje, negativne energije, ili u krajnjim granicama upotrebe sile. Global Analitika je u prethodnom periodu realizovala projekat “NE EKSTREMIZMU”, uz podršku Ambasade SAD-a, gdje je upravo jedan od glavnih ciljeva bila promocija sporta, zajedništva i fer pleja, kao alata za borbu protiv ekstremizma.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.