Piše: Eldar Abaz

Ne možemo biti konstantno i negativni kada je riječ o osobma s invaliditetom i reći da prilike ne postoje ili da nema dovoljno aktivnosti. Uzmemo li u obzir da u Bosni i Hercegovini postoji jako puno udruženja koja se bave pitanjima inkluzije, udruženja koja implementiraju projekte koji upravo uključuju ovu skupinu društva, dobit ćemo konačni rezultat koje je izuzetno pozitivan. Istina, nije ni to dovoljno, ali od nekog segmenta se mora početi. Ekspanzijom društvenih mreža porastao je i stepen empatije i razumijevanja prema osobama s invaliditetom, mogu reći da se ova tema popularizovala i stavila u prvi plan. Mladi sve više i više razumiju pojmove inkluzije, shvataju svoju važnost u proklemaciji ljudskih prava kroz aktivizam i volonterizam, seminari i edukacije su intenzivnije i sveobuhvatnije što dodatno mijenja sliku društva i čini je boljom za razvoj i postugnuća jednog pojednica. 

Upravo jedna od inicijativa nam dolazi iz Zenice, a riječ je o performansu “Građani u društvu s invaliditetom” a pokrenulo ga je Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica s ciljem upoznavanja građana sa samim pojmom invaliditeta. Druženje je trajalo dva sata na lokaciji “Kameni most“ u centru grada. Tom prilikom dijeljeni su i materijali, među kojima i mjesečnjak “Paraplegija i mi”, kojeg izdaje Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije Bosne i Hercegovine”.

„Mišljenja smo da bi društvo dosta bolje prihvatilo osobe s invaliditetom kao ravnopravne članove društva ukoliko bi saznali nešto više o samom pojmu invaliditeta koji je još uvijek nepoznanica i nas je potaklo da pokrenemo navedeni performans“, navode iz ovog Udruženja.

Iako naši građani kada ih se zaustavi na ulici, uglavnom žure, nemaju šta reći, ne mogu saslušati ili ne žele, ali kako su nam naveli iz Udruženja, odziv građana je bio jako dobar, čak šta više pozitivno su se iznenadili.

Što je od izuzetne važnosti i pokazatelj da ipak se stanje mijenja i da se sve više i više podiže svijest o ovim temam, ljudi žele slušati, zanima ih i imaju želju učiti.

„Nažalost, mišljenja smo da još uvijek dobra većina ne zna šta je inkluzija, a upravo to je razlog zašto smo se odlučili na pokretanje jednog ovakvog performansa. Ukoliko želimo pozitivne promjene u društvu, moramo prvo upoznati društvo a i da društvo upozna nas. To se najbolje može postići upravo na ovaj način, direktnim kontaktom sa lokalnom zajednicom“, navodi Samira Đidić ispred ovog Udruženja.

 „Kroz ove performance, želimo da podignemo svijest građanstva, jer su građani oni koji nam mogu pomoći u ostvarivanju i poboljšanju naših prava, kako na području Grada Zenica, tako i u Zeničko-dobojskom kantonu. Naš je slogan “Isti a različiti”, jer imamo iste potrebe, ali im samo pristupamo na različite načine. Zato su nam potrebni oni koji su odgovorni da to provode, a to je Grad, u smislu omogućavanja pristupačnosti, te Kanton, u smislu omogućavanja zakonskih rješenja za nabavku ortopedskih pomagala, obrazovanja osoba s invaliditetom. Ono što čini jedan normalan život a pod tim mislimo da osoba s invaliditetom izađe i popije kafu; da se obrazuje; da ode u biblioteku, kino, na sportske događaje… Da se bavi sportom. To je sve ono što jedan život čini uobičajenim i potpunim. Grad Zenica je jako pristupačan, jer se već dugo godina radi na tome. Nedostaju neke male, finese, ali smo sigurni da će se i to promijeniti te da će se omogućiti da i naša mjesta stanovanja budu pristupačna. Najbitnije je da osoba s invaliditetom nije u kući i da se vidi.“

Neformalno obrazovanje kao put ka boljem društvu                               

Napisali smo mnogo tekstova o obrazovanju u srednjim ali i u osnovnim školama, spominjali fakultete i razne institucije. Ono što je važno pomenuti jeste i neformalno obrazovanje koje pomaže u razvitku zajednice i pospješivanju njenih kapaciteta. Formalno obrazovanje je osnova, a kroz neformalno učimo nadogradnje i ažuriranje. Svjesni smo toga da postoje razne mane, rupe i nejasnoće kada je riječ o formalnom obrazovanju. Razlog toga je što se određene teme ne ispituju i ne piše o njima dovoljno dobor, pažnja je ka nečemu drugom usmjerena. Zbog toga kroz neformalni vid obrazovanja sve mane nastale u formlanom se popravljaju, greške ispravljaju i odrđene teme stavljaju u fokus.

Nevladin sektor u Bosni i Hercegovini je reaznolikog sadržaja, ali ono što se može istaći kao zajedničko jeste da svi teže ka boljitku, razvijenijoj zajednici i jasnijim naznakam inkluzije. Upravo performansi kao što je ovaj u Zenici, posjepšuju podizanje svijesti kod ljudi, slučajni prolaznika koji će dobiti letak ili brošuru, pročitati je, odnijeti kući. Tim činom se skrene pažnja na bitne teme, jasno se da doznanja da postoji i druga strana, strana o kojoj se dovoljno ne uči, ne piše i ne razmišlja, a trebalo bi. Aktivnosti, projekti, kampanje i radionice upravo služe tome da se podigne svijest, da se nauči nešto novo. Služe tome da se upoznamo o temama koje nisu zastupljene u našim osnovnim ili srednjim školama. Teme koje treba da budu na ljestvici prioriteta o kojima će se učiti, nalaze se po strani, u ladici i na čekanju. Upravo tu dolazi do neformalnog obrazovanja, gdje se stiče znanje o svemu onome što je u ladici i što nije u centru pažnje.

Ne možmo željeti bolju zajednicu ako ne radimo ništa da je poboljšamo, to je kao da očekujemo da nam cvijet uvijek bude zelen i razlistan, a ne želimo ga zaljevati. Da bi zajednica rasla i razlistala se, potrebno je zalijevati i čuvati, tek onda možemo očekivati pupoljke koji nastaju u proljeće.

Zato, dragi građani, sljedeći put kada vam neko na ulici ponudi letak, pozove vas da se priključite nekoj aktivnosti na platoru, podržite nečiji rad, nemojte okljevati već podržite. U većini slučajeva ljudi samo prođu bez da pogledaju, to je pogrešno. Priđite, pročitajte, saslušajte, možda vam upravo to promijeni pogled na život, shvatanje i razmišljanje, možda vas to nagna da počenete istraživati i priključite se radu određenih udruženja. Sve dok postoji zainteresovanost za nešto, bit će i progresa, onog trenutka kada svi počenu okretati glavu i gledati sa nerazumijevanjem, razvoj društva će stagnirati.

Promijena počinje u nama, a kasnije se ispoljava i u društvo.