Piše: Amina Kolašinac

Nasilje nad ženama uključuje bilo koji čin rodno zasnovanog nasilja, i prisutno je u svim kulturama i smatra se posljedicom tradicionalnog viđenja žene kao vlasništva muškarca. Zlostavljanje općenito možemo definisati kao obrazac ponašanja jedne osobe prema drugoj kojim se nanosi neki oblik boli a s ciljem preuzimanja kontrole i uspostavljanja moći nad tom osobom. Kada se u razgovoru spomene riječ zlostavljanje, prva asocijacija kod većine ljudi je fizičko zlostavljanje, koje ostavlja vidljive tragove, i to najčešće fizičko nasilje u porodici. U nastavku teksta, pisati ćemo o oblicima nasilja nad ženama.

Psihičko nasilje

Psihičko nasilje, podrazumijeva primjenu psihičke prisile nad ženama koja je prouzrokovala osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenost ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, ugnjetavanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanja preko sredstava za komuniciranje poput telefona, društvenih mreža ili na neki drugi način komuniciranja.

Psihičko nasilje, takođe podrazumijeva i protupravnu izolaciju ili ugrožavanje slobode kretanja, kao i ponižavanje, ismijavanje u javnosti, nazivanje pogrdnim imenima, psovanje, kritikovanje tuđih ideja i postupaka, ispravljanje i prodike, prekidanje osobe dok govori, nadvikavanje, iskretanje svega što neko kaže, umanjivanje i poricanje nasilja, zatim krivljenje žrtve za svoje nasilno ponašanje, ignorisanje, zastrašivanje, prijetnje, pokazivanje fizičke nadmoći, zabrane, uhođenje, praćenje, kontroliranje telefona, pošte, laptopa ili kompjutera i ostalih ličnih stvari, uništavanje nečijih ličnih predmeta, prijetnja samoubistvom itd. Sve ovo spada u psihičko nasilje nad ženama, i nažalost, moramo konstatovati da mnoge žene nisu uopće svjesne toga da se nad njima vrši psihičko nasilje, a trpe to godinama.

Neke žene opravdavaju ovakvo ponašanje partnera, a s druge strane, postoje i one koje ne žele da se zamjere svom partneru, pa da dožive fizički oblik nasilja.

Fizičko nasilje

Fizičko nasilje nad ženom podrazumijeva primjenu fizičke sile bez obzira da li je nastupila tjelesna povreda putem gušenja, šamaranja, davljenja, udaranja, pljuskanja, fizičkog zadržavanja, pritiskanja, štipanja, griženja, čupanja i povlačanje kose, pokušaja utapanja, bacanja na pod, o zid ili niz stepenice, pljuvanja ili gađanja predmetima, vezanja, gašenja opušaka po tijelu, uskraćivanja hrane, fizičkog sprječavanja kretanja, grebanja, protresanja, paljenja cigaretom, trganja odjeće s osobe, gađanja predmetima, bacanja ili uništavanja stvari u kući. Ovaj oblik nasilja često je vidljiv i golim okom, i može se prepoznati na ulici.

Ekonomsko nasilje

Pod ovim nasiljem se podrazumijeva oštećenje ili uništenje lične ili zajedničke imovine, zabranu ili onemogućavanje korištenja lične i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini, oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja ličnim prihodima ili imovinom stečenom ličnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i brigu o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog domaćinstva (npr. uskraćivanje novca, zabrana da se zaposli, upravljanje ličnom imovinom bez znanja i odobrenja, odlučivanje šta i kada se smije kupiti, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak).

Seksualno nasilje

Seksualno nasilje je prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njene seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Karakteriše ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba. Seksualno nasilje uočljivo je u širokom kontinuumu, od seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, preko silovanja, do trgovanja ženama u svrhe prisilne prostitucije i/ili pornografije.

Seksualno nasilje je osim navedenih oblika i ritualna praksa, kazna za rodnu transgresiju, silovanje u ratu i genitalno sakaćenje žena.

Seksualno uznemiravanje/napastovanje je jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja, koji se najlakše toleriše i za koji većina zakonodavstava nema mehanizam sankcionisanja. Obuhvata neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama. Oblici seksualnog uznemiravanja/napastovanja: neželjene seksualne primjedbe i verbalni prijedlozi, razni neželjeni pozivi, fizički dodiri, govor tijela (buljenje, stajanje suviše blizu, davanje raznih znakova), emocionalno proganjanje, neprikladna pažnja, seksualno podmićivanje. Seksualno uznemiravanje se nerijetko tretira kao trivijalan problem koji se s lakoćom može izbjeći i zaustaviti, što najčešće nije tačno. Vrlo često se radi o repetitivnim ponašanjima koja se javljaju kroz duže vremensko razdoblje i za koje žrtva ne može naći sistemsko rješenje.

Seksualno zlostavljanje ili prisilne spolne radnje spadaju u vrlo široku kategoriju koja uključuje oblike seksualnog nasilja koji su teži od seksualnog uznemiravanja, a još ne ulaze u kategoriju silovanja prema zakonskoj legislativi.

Obuhvata neželjena spolna ponašanja iznuđena primjenom sile i/ili prijetnji, a koja uključuju fizički dodir s nasilnikom.

Silovanje

Silovanje je najteži oblik seksualnog nasilja nad ženama koji ostavlja dugotrajne psihološke posljedice. Silovanje obuhvata vaginalnu, analnu i/ili oralnu penetraciju penisom ili objektima. Silovanje se ubraja među iznimno teška i traumatska iskustva s teškim posljedicama za žrtve, a one najčešće skrivaju to što su doživjele i nastoje se same nositi s problemima.

S obzirom na počinitelja silovanje dijelimo: na silovanje kao sastavni dio porodičnog nasilja (silovanje u braku), silovanje u vezama/na spoju, silovanje od nepoznate osobe, grupno silovanje, silovanje u oružanim sukobima i ratu.

Incest

Incest je učestvovanje u seksualnoj aktivnosti ili brak s bliskim članom porodice. Incest ostavlja iznimno duboke posljedice na žrtve, ima najveću proporciju tamnih brojki, smatra se da više od 90 % slučajeva ostaje neprijavljeno.

Ostali oblici seksualnog nasilja

U ostale oblike seksualnog nasilja spada i genitalno sakaćenje žena, a to je termin koji se koristi za djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskih dijelova ženskih genitalija ili za druge povrede ženskih genitalnih organa zbog kulturnih ili bilo kojih drugih neterapijskih razloga.

Procjenjuje se da je danas između 130 i 140 miliona žena i djevojaka žrtva genitalnog sakaćenja u svijetu.

U ostale oblike nasilja nad ženama spadaju i ubistva u ime časti. Taj termin se odnosi na praksu po kojoj muškarci ubijaju svoje srodnice, članice porodice, u ime porodične časti zbog seksualnih odnosa izvan braka, uključujući silovanje ili sumnje na bračnu nevjeru. Ubistva iz časti opravdavaju se tradicijom prema kojoj je žena muško vlasništvo, a njena čistoća i krijepost su jedine važne vrline „robe”. Ženama se nikada ne daje prilika za objašnjenje ili raščišćavanje mogućih nesporazuma jer tradicija nalaže da postoji samo jedan način vraćanja muške časti – ubijanje žene. UN procjenjuje da je godišnje 5000 žena ubijeno zbog časti.

Nasilne provjere djevičanstva se odnose na prisilu na ginekološki pregled kako bi se utvrdilo stanje himena. Cilj takvih pregleda je ustanoviti je li himen razderan kao rezultat seksualnog odnosa i kada se to dogodilo. Takve se nasilne provjere provode nad ženama optuženim za navodnu prostituciju ili „nemoralno” ponašanje, a pregledom se utvrduje je li još uvijek djevica kada se dogodio posljednji seksualni odnos. Pokidani himen je dokaz prostitucije. Ovakva je praksa i danas prisutna u Indiji, Egiptu, Turskoj i Južnoj Africi.

Posebna kategorija seksualnog nasilja su seksualna ubistva, kao namjeran čin ili usputna posljedica, dok su neka seksualna ubistva planirana.

Prisilni brakovi obuhvataju više od 82 miliona djevojčica u dobi između 10-17 godina koje će biti udane prije svoga 18. rodendana. Najčešće se radi o djevojčicama i djevojkama koje ulaze u brak s puno starijim muškarcima. Siromaštvo porodice jedan je od glavnih uzroka dječijih dogovorenih brakova, kao i neravnopravnost žena u društvu.

Prisilni i selektivni pobačaji odnosno pobačaji nad ženskim fetusima smatraju se mjerompopulacijske politike u svrhu smanjenja prirasta stanovništva ili zbog tradicionalnih vrijednosti po kojima dječaci vrijede više od djevojčica. Istraživanje iz 2005. pokazuje da u svjetskoj populaciji nedostaje 90 milijuna žena, ovakva praksa najčešća je u Kini, Indiji, Pakistanu, na Kavkazu, u Koreji i Tajvanu.

Prisilna sterilizacija je sterilizacija bez pristanka žene, koristi se kao praksa populacijske politike u svrhu smanjenja prirasta stanovništva. Korištena i u eugeničke svrhe, tj. sterilizirane su osobe koje su imale različite genetske bolesti. I danas se koristi u Kini kao dio populacijske politike, a u mnogim zemljama i protiv različitih etničkih skupina da bi se smanjio njihov udio u populaciji tj. kao sredstvo genocida, npr. romska populacija u Češkoj (između 1973. – 2001.) ili indijanska populacija u Peruu (više 400 000 ljudi je sterilizirano tokom 90- tih).

Po svemu sudeći, žrtve često zlostavljačevo ponašanje nastoje opravdati ali i vlastita ponašanja i ”pogreške” koje zlostavljač navodi kao povod zlostavljanja. Smatraju kako će opravdavanjem vlastitog ponašanja postići promjenu zlostavljačevog ponašanja i prekinuti zlostavljanje. Međutim takvim ponašanjem zapravo zlostavljaču daju potvrdu da je postigao što je htio i da je preuzeo kontrolu nad žrtvom. Ključni korak koji žrtva može napraviti je potražiti pomoć i podršku. Emocionalna podrška od bliskih ljudi na koje se žrtva može osloniti je vrlo važna, ali često nije dovoljna kako bi se žrtva u potpunosti oporavila. Moguće je da bliski ljudi pokazuju suosjećanje i razumijevanje ali ne znaju na koji bi način pomogle žrtvi.

Ponekad žrtvama nije ugodno pričati svoje traumatično iskustvo voljenim osobama, te jepoželjno da se žrtva obrati stručnim osobama, koje će joj pomoći da razumije proživljeno iskustvo. Najvažnije od svega je da će stručna osoba  žrtvi pomoći da osnaži sebe, ojača svoje samopoštovanje i samopouzdanje, usvoji nove obrasce ponašanja i povezivanja s drugim ljudima. Na taj način osnažena žrtva može preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i svoj život i smanjiti rizik od ponovnog upuštanja u potencijalno rizične odnose.