Piše: Anesa Agović

Bosna i Hercegovina je u junu doživjela procvat ženske košarke, obradovala cijelu zemlju, a još jednom svima nama pokazala, da se svojim trudom i radom može uspjeti. Ženska košarkaška reprezentacija je na evropskom prvenstvu, Eurobasketu 2021, igrala protiv najmoćnijih i najbolje rangiranih reprezentacijama, bajkovitom igrom savladala mnoge prepreke i došla do historijskog uspjeha uz vrlo malo podrške. Kako da se ne zapitamo, a šta bi tek bilo, da su naše košarkaške zvijezde, Zmajice, imale podršku kakvu imaju njihove kolegice iz drugih zemalja?

Dok se EUROBASKET za žene u našoj državi vrlo pomno pratio, posebno nakon fenomenalne prve pobjede protiv Belgije, grupna faza Evropskog prvenstva B divizije za košarkaše Bosne i Hercegovine u kolicima, nije imala ni direktni prenos na televiziji. Ne možemo da ne primjetimo i ne postavimo pitanje, da li je sport za osobe s invaliditetom manje važan i/ili vrijedan, nego sport za osobe bez invaliditeta? Da li javnost ima manje zanimanja za uspjehe osoba s invaliditetom u sportu, ili jednostavno te priče “ne prodaju” čitanost i gledanost?! Koji god da je razlog propuštanja podrške košarkašima u kolicima, nema opravdanja i zaslužuje veliku pažnju i poštovanje svih građana Bosne i Hercegovine. Ukoliko ste makar jednom u životu zaigrali basketa, razumjećete kada kažem da je košarka u kolicima mnogo teža, od košarke koju igraju osobe bez ikakvih poteškoća i invaliditeta. Ako istovremeno morate gurati kolica, dodavati pas, zabiti koš i još stići u odbranu, onda itekako morate voliti taj sport i mnogo trenirati za bilo kakav uspjeh.

Košarka u kolicima nije samo pitanje fizičke spremnosti i ljubavi prema tom sportu, već predstavlja važnu komponentu i pri jačanju mentalnog zdravlja i timskog funkcioniranja osoba s invalditetom, ali i aktivno podstiče inkluziju i osnaživanje osoba s invaliditetom, što nam je potvrdio i Muamer Čičak, član košarkaškog kluba invalida sa više od 20 godina iskustva u Košarkaškom invalidskom klubu “Bosna” iz Zenice. Čičak takođe posjeduje i licencu trenera od 2012. godine.

Košarkaški invalidski klub “Bosna” Zenica je osnovan 1995. godine radi resocijalizacije i rehabilitacije paraplegičara koji su uslijed ranjavanja, teškog povređivanja i oboljenja kičmenog stuba ili na drugi način ostali vezani za invalidska kolica. Od svog osnivanja pa do danas omogućavamo osobama sa težim stepenom invaliditeta, a prvenstveno paraplegičarima, efektivno bavljenje fizičkom aktivnošću kroz redovne treninge i kontinuirano takmičenje u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

“Ovo takmičenje se održava pod patronatom Saveza košarke u kolicima Bosne i Hercegovine koji je registrovan u Ministarstvu civilnih poslova BiH, a priznato je od Paraolimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine kao i International Wheelchair Basketball Federation Europe (IWBF Europe), te su samim tim i postignuti rezultati bodovani u toj organizaciji.”

Ovaj klub je prvi ovakav klub za ovu vrstu sporta u državi, te su i sami inicirali osnivanje ostalih klubova u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Cazinu, Sanskom Mostu i Gradačcu. “Jedan smo od osnivača Asocijacije košarke u kolicima BiH, a sadašnjeg Saveza košarke u kolicima Bosne i Hercegovine”, podsjeća Čičak.

“Tokom proteklih 26 godina postojanja se nanizalo mnogo uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni koje je teško nabrojati i možemo reći da smo imali značajnu ulogu u košarkaškom svijetu. Međutim, po našem skromnom viđenju, najveći rezultat i uspjeh Košarkaškog invalidskog kluba “Bosna” Zenica je okupljanje najteže kategorije lica sa onesposobljenjem – paraplegičara i njihovo bavljenje sportom kao najefikasnijim načinom i metodom rehabilitacije i resocijalizacije”, mišljenja je Čičak.

Čičak je sticajem okolnosti kroz poznanstvo nekih osoba koje su završile u kolicima, druženje s njima i pratećenje dešavanja koja su pokrenuta oko formiranja košarkaške ekipe, uključivanja mnogih lica u klub koja nikad nisu bila sportski orijentisana, treniranje i rad na psihosocijalnim aktivnostima odlučio, kad se za to stekla realna potreba i mogućnost, da se stavi na raspolaganje i da doprinos rastu i razvoju kluba, prvo na poziciji sekretara kluba, kasnije i na mnogim drugim pozicijama, a trenutno na poziciji trenera ekipe. “Razlog uključivanja je i sticanje većeg znanja o rehabilitacionom sportu kao veoma važnom segmentu društva, koji se prvi put spominje u Švedskoj krajem 19. vijeka za osobe s invaliditetom, te predstavlja ne samo terapiju, već i sredstvo za održavanje fizičke spreme”, naglašava Čičak, član i trener sa licencom.

Zašto bar u sportu nismo svi jednaki?!

Što se tiče podrške ovoj vrsti sporta u Bosni i Hercegovini, ona je na veoma oskudnom nivou i zadovoljava samo mali dio potreba, jer se radi o izuzetno skupom sportu. Preduslov za bavljenje ovim sportom je da posjedujete sportska kolica za košarku koja moraju biti prilagođena fizionomiji igrača kako bi se ostvario najbolji efekat i izbjeglo povrjeđivanje prilikom ostvarenih kontakata (udara) među igračima i padova, a ona koštaju od 9.000,00 do 17.000,00 KM, ovisno od proizvođača i vrste materijala od kojeg su izrađena. Znači da biste imali takmičarsku ekipu u ovom sportu u startu vam treba oko 100.000,00 KM samo za početnu opremu.

Čičak smatra da potrebe osoba koje se bave košarkom u kolicima, ali i svih drugih osoba s invaliditetom koji bi imali volju da se bave bilo kojom vrstom sporta, se moraju rješavati sistemski sa institucijama koje se bave rehabilitacijom osoba sa invaliditetom. Odobrene pomoći kroz sporadične projekte su samo mali dio za zadovoljavanje potreba koje imaju, dok iste sistem ne prati u potpunosti.

Osobe s invaliditetom kao sportisti izloženi su diskriminaciji – od same podrške do nagrađivanja uspjeha, što se pokazalo godinama unazad. Ako želimo društvo u kojem smo svi jednaki, onda moramo imati jednak pristup prilikama, jer što je osobi s invaliditetom potrebno, osobi bez invaliditeta, zasigurno nije, ili jeste u manjem obimu.