Piše: Vildana Majušević 

Svi kažu da je život nepredvidiv i da apsolutno nikada ne znam kuda će nas odvesti, te da život kakav smo očekivali i planirali, nije ni sličan onome što danas živimo. Međutim, često nas život iznenadi, pa upravo bude mnogo bolji i ljepši, od planiranog. Amina Fazlagić Čolakhodžić je primjer mlade i uspješne žene, majka trojice predivnih sinova i žena doktora, načelnik Odjela kirurgije u Općoj bolnici Tešanj. Amina je ipak nesuđena doktorica, ali danas bachelor i magistar anglistike, prosvjetni radnik, sa adresom u Tešnju, okružena medicinom i svime što taj posao donosi sa sobom. Svi koji poznaju Aminu još od osnovne škole, opisali bi je kao buduću doktoricu, koja svojom preciznošću i odgovornošću osvaja. Osim izuzetnog profesionalizma i organiziranosti, što krasi Aminu, njen osmijeh i izuzetno sviranje Schopena na klaviru, prostoriju naprosto ispuni toplotom.

Rođena ste Sarajka sa tešanjskom adresom, kako vam se činila ta promjena? Koja je razlika života žene u te dvije sredine?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Promjena adrese je veći šok bio za ljude oko mene nego mene same. Ja iskreno nisam toliko osjetila tu promjenu vjerovatno iz razloga što sam društvena osoba i lahko se uklopim u svaku okolinu ili situaciju u kojoj se nađem. U današnjem naprednom, tehnološkom svijetu nije više toliko bitno gdje živite, jer je sve pristupačnije nego što je to bilo prije 30 godina. Životni stil se promijenio i danas je normalno da ste ujutru u Tešnju, popodne u Sarajevu, a naveče u Mostaru. Iz tog razloga mi nije nikakav problem nadomjestiti sve što mi nedostaje u Tešnju odlaskom u neki veći grad. Međutim, u mom slučaju kada imate porodicu mala sredine poput Tešnja je uveliko lakša za svakodnevne obaveze.

Vi ste prosvjetna radnica i aktivistkinja za bolji položaj žena u našem društvu. Kako balansirate između mnogobrojnih obaveza i što smatrate Vašim uspjehom?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Ja zaista uživam u svakoj svojoj ulozi počev od toga da sam majka, profesorica, aktivistikinja i sl. Tako da mi nije nikakav teret usklađivate sve te obaveze. Međutim, ono što je ključno je dobra organizacija i podrška supruga. Iako smatram da se jedna osoba ne treba ograničiti na jednu ulogu u životu, te da svoj identitet treba ostvariti kroz niz uloga za sebe mogu reći da sam prevashodno edukator. Pod tim pojmom obuhvatam edukaciju različitih skupina osoba na različite teme. Svojim najvećim uspjehom, ali i izazovom smatram to da sam majka tri dječaka.

Osim što ste majka tri sina, supruga ste doktora. Da li nam možete opisati kakav je stil života žene doktora, posebno u vrijeme pandemije korona virusa?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Iskreno, iako u našem društvu vlada mišljenje da je biti ljekar ili supruga ljekara neka povlastica, s druge strane je to jedan veliki teret. Ovo je posebno došlo do izražaja za vrijeme ove pandemije, jer nekako su uvijek oči uprte u vas, posebno u maloj sredini. Pomno se posmatra kako se vi ponašate, a i naravno uveliko osuđuje. Morate biti neka moralna vertikala, jer htjeli vi to ili ne ljudi se ugledaju na vas, svjesno ili nesvjesno. Ako ne nosite masku odmah će te biti prozvani, ali koristit će vas kao i izgovor zašto se ne treba nositi maska. Pored toga i psihološki pritisak je velik, jer imate supruga koji je stalno u kontaktu sa zaraženim osobama, pa i potajno strahujete i za njega, ali i za ostale članove porodice. Na početku pandemije se to u jednom trenutko činilo nesavladivo, ali čovjek se vremenom navike i adaptira na život u takvom svijetu, kao što smo se svi i morali adaptirati.

Smatrate li da živimo u “muškom svijetu” i koliko je,  zapravo, ženama teže da se dokažu u poslovnom svijetu?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Zavisi na koji način to posmatrate. I dalje postoje djelatnosti u kojima preovladavaju muškarci, ali ne vidim problem u tome iz razloga što mi, žene, imamo mogućnost da kreiramo prostor za sebe unutar tih djelatnosti. Smatram, da je najbitnije kako mi vidimo sebe u bilo kojem poslovnom sektoru, da li kao ženu ili kao pojedinca koji obavlja određenu funkciju. Na prvu jeste teže ženi da se dokaže zbog predrasuda koje idu uz naš mentalni sklop, ali mi zato i jesmo tu da rušimo te predrasude i da pokažemo da možemo da obavljamo bilo koji posao kao i svaki muškarac, ili čak bolje.

Trenutno ste predsjednica Udruženja građana “Veza života” iz Tešnja, koje u fokus svog djelovanja stavlja žene i majčinstvo. Zašto smatrate da je važno da žene i tokom trudnoće imaju određenu edukaciju, posebno o dojenju?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Majčinstvo je jedna od uloga koja definiše ženu za cijeli život, čak je počinje definisati i prije nego postane majka. Ona kroz tu ulogu uči o sebi i nadograđuje sebe kao ličnost. Nažalost to je jedina uloga, čak mogu reći i posao za koji se kod nas žene nikako ne pripremaju. Postoji predpostavka da bi ženi porod, dojenje i majčinstvo trebalo doći prirodno i da smo mi prirodno predoređene za to i to jeste istina, ali postoji jedno veliko ali. Današnja moderna žena nije “konektovana” sama sa sobom, sa svojim instinktima koje evolucijski ima, ona ne vjeruje sebi niti svom tijelu, već vjeruje ljekaru, babici, medicinskoj sestri, itd. Prije su se žene oslanjale samo na sebe i svoje instinkte i iz tog razloga im sve ove već nabrojane stvari su dolazile prirodno. Mi danas moramo naučiti kako da se vratimo same sebi, i kako da vjerujemo svom tijelu i svojoj intuiciji. Kroz edukaciju i podršku udruženje u kojem djelujem želi ovo postići i na taj način osnažiti ženu kao osnovu porodice, a i samog društva.

S tim u vezi, Udruženje “Veza života” pruža podršku ženama i djevojkama kroz edukaciju i sistem podrške kroz razne zajedničke aktivnosti. Neke od tih aktivnosti su radionice, predavanja, Klub knjige i mnoga druga neformalna okupljanja. Također savjetujemo i pružamo podršku i putem društvenih mreža, Vibera itd. Na taj način smatramo da nam se svi mogu obratiti bez obzira na strahove i prepreke sa kojima se susreću.

Koliko žene pridaju značaja očuvanju svog mentalnog zdravlja, unatoč mnogobrojnim obavezama? Kako u toku 24 sata, odvojiti i vrijeme za sebe?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Nažalost naše žene imaju veoma slabo razvijenu samonjegu, a pod tim podrazumijevam i mentalnu i fizičku. Mnogo je danas pritisaka i očekivanja od žene nikada nisu bila veća. Mi moramo same naučiti kako da filtriramo ta očekivanja i da pronađemo ona koja možemo ostvariti i shvatiti da malo koja od nas može na svakom planu biti savršena. U ovom ludilu socijalnih mreža i lažnih života veoma je bitno biti mentalno zreo i stabilan da bi mogli razaznati stvarni od lažnog života.  Naše Udruženje “Veza života” djeluje na principu međusobne podrške, jednog lanca žena koje su tu jedna za drugu i koje međusobno djele i dobro i loše. Na taj način lakše prebrodimo sve prepreke koje se nađu pred nama. U sistemu podrške lakše je biti i trudnica i majka i žena, jer najbolje možemo razumjeti jedna drugu.

Prema Vašem mišljenju da li je moguće promijeniti naše društvo na bolje, u pogledu statusa žene?

Amina Čolakhodžić Fazlagić: Naravno da je moguće, sve je moguće promijeniti na bolje samo je bitno da imamo na umu da je bilo koja promjena dugotrajan proces koji iziskuje mnogo truda.  Još jedna činjenica koja meni veoma smeta je ta da moramo biti veća podrška jedna drugoj, jer koliko god to bio kliše stoji činjenica da smo zajedno jače.

Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta “Jake žene za jače društvo!”, koji je podržan u sklopu programa “Žene na izborima u Bosni i Hercegovini”. “Žene na izborima u Bosni i Hercegovini” finansira Švedska, a implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) u Bosni i Hercegovini. Sadržaj ovog teksta, kao i nalazi prikazani u njemu, ne odražavaju nužno stavove Švedske, niti UNDP-a.

#ZeneNaIzborimaBiH #DemokratskoUcesce #ZeneLiderke #WomenInElections #WomenLead