Piše: Anisa Mahmutović

Općina Sapna nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pripada regiji Tuzlanskog kantona. Broji oko dvanaest hiljada stanovnika i kao tako mala sredina, spada u red najnerazvijenijih općina u Bosni i Hercegovini. Općina ima izuzetno dobar potencijal za razvoj seoskog i planinskog turizma, ali još uvijek nema projekata koji bi pokrenuli bilo kakav vid razvoja.

Najveća nezaposlenost je među mladima, a općina inače ima oko 80% nezaposlenog stanovništva.

U taj procenat nezaposlenosti ubrajamo i 42 lica s invaliditetom od 10 do 65 godina, koji ovdje traže svoje mjesto pod suncem. Njihov socijalni status je daleko ispod prosjeka, jer većina preživljava od lične invalidnine ili od članova porodice koji imaju neko zaposlenje.

Udruženje osoba s cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima u Sapni djeluje u okviru Saveza udruženja osoba s cerebralno paralizom FBiH. Asmira Mešanović i Hazim Junuzović su članovi udruženja u Sapni.

Asmira Mešanović je iz Vitinice, naselja u općini Sapna. Ubrzo nakon rođenja dobija temperaturni šok koji za posljedicu ima oštećenje desne strane. Kada je krenula u osnovnu školu nije mogla držati ni olovku u ruci. Posvećenošću roditelja i učiteljice, Asmira je završila srednju trgovačku školu i danas je djevojka koja ima 25 godina, samostalno funkcioniše, voli da pjeva, uči i piše. Mešanović nema nikakvo zaposlenje, niti postoji neki poseban program koji se na terenu provodi kako bi ovoj populaciji bila pružena prilika za jednaka prava.

Ona kaže da neće odustati od svojih snova, a to poručuje i drugim licima koja imaju neke poteškoće.

Hazim Junuzović je također osoba s invaliditetom, a ekonomija u osiguranju je njegov profesionalni poziv. Nakon školovanja u Sarajevu, godinama je radio u osiguravajućim društvima, a zatvaranjem poslovnice u Sapni, Hazim ostaje bez posla. Školovanje je završio po redovnom programu, bez ikakvih poteškoća ili okolinskih barijera.

Obrazovanje na prostoru općine Sapna je u dobroj mjeri prilagođeno svakoj osobi s invaliditetom. U korak sa velikim centrima idu kako Osnovna škola Sapna, tako i Mješovita srednja škola Sapna. Trenutno imamo deset učenika s nekim oblikom invaliditeta u osnovnoj i srednjoj školi koji pohađaju nastavu po redovnom programu i uz poštivanje pravila inkluzije.

Međutim, šta nakon obrazovanja osoba s invaliditetom u Sapni?

Udruženje osoba s cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima Sapna kroz svoje projekte pokušava što bolje integrisati članove u društvo, održati profesionalnu rehabilitaciju i edukaciju na zadovoljavajućem nivou, poboljšati socijalne vještine posebno kod djece i mladih. Međutim na drugoj strani u Strategiji za razvoj općine Sapna nema niti jednog slova o poboljšanju statusa lica s invaliditetom, niti planiranja nekog skorijeg zapošljavanja ovih lica.

Analizom budžeta općine Sapna za 2020. godinu vidimo da je Udruženju osoba s cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima odobreno samo 1.000 konvertibilnih maraka podrške, što dovoljno govori o njihovom položaju kada govorimo o rješavanju problema osoba s invaliditetom.

U Općini Sapna kažu da rade najbolje moguće u skladu sa svojim mogućnostima.

Profesorica Emira Švraka koja je svoj život posvetila borbi za osnovna ljudska prava lica sa teškoćama, redovno posjećuje Udruženje osoba s cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima u Sapni. Kao osoba s terena upućena u položaj osoba s invaliditetom na području Općine Sapna, profesorica Švraka nije zadovoljna odnosom prema toj kategoriji u našoj zajednici.

“Uvijek smo dolazili s uvjerenjem da ćemo zajedno promijeniti njihove uslove života i da će ih zajednica prepoznati kao vrijedne i uspješne. Razgovarali smo sa načelnikom, predsjednikom općinskog vijeća, koji je išao u osnovnu školu sa Hazimom Junuzovićem. Dogovarali smo promjene, prostor je bio čvrsto obećan, u to ime sam se rukovala sa načelnikom i ništa. Niko nema razumijevanja!”

Iz općine Sapna u ranijim razgovorima kako načelnik, tako i drugi čelnici su kazali kako postoji volja za iznalaženje rješenja za problem prostora za osoba s invaliditetom, ali da na odgovarajućoj lokaciji nema slobodnih prostora koji su u direktnom vlasništvu općine.

Međutim Švraka kaže da nije istina da u Osnovnoj školi Sapna ne mogu da odvoje učionicu za Udruženje lica s cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima, već da ne postoji volja!

“Donijeli smo na poklon sto za stoni tenis kako bismo omladini sa razvojnim teškoćama promijenili aktivnosti u slobodnom vremenu, a omladina je to našla u nekom podrumu kako čujem, na sramotu onih na vlasti!”

Prodekanica master studija na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, Emira Švraka dalje smatra da je potrebno održati radionicu sa Hazimom i mladima do 40 godina, članovima Udruženja osoba sa cerebralnom paralizom o pravu da izađu na izbore i daju glas za promjene. “Treba na tu radionicu pozvati one koji predstavljaju te promjene i koji će ih obezbijediti. Mladi iz Udruženja mladih općine Sapna “Korak” mogu da pomognu u vezi cijele organizacije. Tako se pokazuje socijalna inkluzija u pravom smislu te riječi. Političari treba da shvate da 10% cjelokupne populacije čine osobe s nekom od psihofizičkih i senzornih teškoća i da je njihov glas važan. Tako su u Americi osobe sa teškoćama i njihove porodice donosile zakone.”

Primjetno je da u predizbornim obećanjima nema pomena o poboljšanju položaja osoba s invaliditetom na prostoru Općine Sapna, te da se o ovoj populaciji govori samo u trenutku kada je riječ o učešću na nekoj aktivnosti koja je inicirana od strane organizacija civilnog društva.

Junuzović je također u razgovoru istakao da je problem nedostatak prostora za njihovo udruženje kako bi provodili sve aktivnosti koje bi dovele do poboljšanja kvalitete života osoba s teškoćama u ovoj maloj zajednici. “Mladi s invaliditetom trebaju da budu uključeni na ravnopravnoj osnovi  prema  njihovim individualnim i osobnim ambicijama i kapacitetima u društvene aktivnosti od interesa za njih. Uključivanje, participacija, i integracija mladih s invaliditetom u život zajednice nisu samo puki ciljevi kojima težimo zapravo to  je u našoj  perspektivi očekivani rezultat djelovanja.”

Kako kaže, postoji u Sapni politička volja da se taj problem prostora riješi, ali da ima administrativnih prepreka. Kompletan prostor sportske dvorane je komercijaliziran ponovo, ali se nije našao odgovarajući prostor za Udruženje osoba s cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima u Sapni.

Podsjećamo da svako lice ima jednako ljudsko pravo za učešće u društvenim aktivnostima, ima pravo na rast, učenje, usavršavanje i zaposlenje. I nakon obrazovanja, integracija u društvo jeste preduslov inkluzivnog društva.