Piše: Harun Aliefendić

Generalno udruženja osoba s invaliditetom rade na okupljanju i promociji načina života uz invaliditet, te aktivnoj zagovaračkoj platformi za poboljšanje zakonskih okvira koji tretiraju prava osoba s invaliditetom. Naravno neizbježan je rad koji se tiče humanitarnih i drugih aktivnosti koje se direktno odnose na osobe sa invaliditetom. Na ovim principima i naše udruženje radi te je kao takvo udruženo u Koaliciju organizacija osoba s invaliditetom Zeničko-dobojskog kantona.

Historijat našeg Udruženja seže u daleku 1985. godinu kada su se u sklopu tadašnjih zakonskih okvira  udružili oboljeli od dječije paralize i paraplegičari u regionalno udruženje sa sjedištem u Zenici, te započelo sa radom u smislu okupljanja i aktivacije članstva kroz uključivanje u redovne životne tokove. Kratak vremenski period i ratna dešavanja su zaustavila kvalitetno organizovanje, ali godinu nakon završetka rata, 1997. godine u sklopu novih zakonskih propisa je reaktiviran rad udruženja, te postavljeni glavni zadaci i misija organizovanja. Na početku naše djelovanje je bilo dominantno humanitarnog karektera, a kroz vrijeme se pretvorilu i u zagovaračku misiju predstavljanja osoba s invaliditetom i zakonskih propisa koji se vežu uz spomenutu populaciju.

Invaliditet je sam po sebi neselektivan tako da broj članova Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica vremenom je nažalost rastao, a trenutna brojka je preko 120 članova sa stanjima paraplegije, kvadriplegije i dječije paralize i udruženih oboljenja koja prouzorkuju navedena stanja. Kroz vremenski period nažalost se širio raspon godina članova tako da danas imamo članove uzrasta od 10 do 72 godine, dominantno su muškarci, ali i dio žena koje su posebno zastupljene u aktivnostima i organima udruženja te kao uposlenice sa stalnim uposlenjem u samom udruženju.

Vjerovatno kroz sam dijapazon članstva i različitih potreba vremenom su ciljevi udruženja evoluirali, te su sa isključivo humanitarnih aktivnosti prešli u sferu partnerskog odnosa sa institucijama i pokušaj ukrupnjavanja organizovanja osoba s invaliditetom u veće organizacije kao respektabilnog partnera, ali i kritičara institucija.

Danas kroz zagovaračke projekte, socijalno poduzetništvo, vidljivost članstva kroz sportske i društvene aktivnosti su glavni prioriteti gdje se postižu zadani ciljevi koji se tiču poboljšanja položaja osoba s invaliditetom u našem društvu i lakšeg načina života istih.

Motivacija, osnaživanje i aktiviranje članstva kroz shvatanje da imaju misiju kojom mogu da za neke buduće generacije ostave ono što možemo nazvati sredinu ugodnu za življenjem za sve jeste glavni pokretač kako lično tako i generalno za same osobe s invaliditetom, kako bi  doprinijeli podizanju nivoa kvalitete života. Spomenuta neselektivnost se ogleda i u stepenu obrazovanja, godinama te sigurno je potrebno da sve kategorije posebno one osobe s invaliditetom koje su stekle invaliditet, a imaju iza sebe iskustvo i obrazovanje potakne, baš kao što je mene, da daju svoj doprinos u ovom pokretu jer na taj način stvaramo osnove za bolji život svih građana zajednice.

Zagovaranje je ključ uspjeha i vidljivosti osoba s invaliditetom

Ako želimo identificirati najveća i/ili glavna postignuća našeg Udruženja, moramo naglasiti da ne postoje glavni i sporedni ciljevi ili postignuća, jer svako postignuće ima svoju težinu, ali sa ponosom kroz duži vremenski period možemo istaknuti da smo našim zalaganjem i aktivnim zagovaranjem uz pomoć kako drugih udruženja, ali i institucija učinili Grad Zenicu potpuno pristupačno u svakom obliku, te da na tome još uvijek imamo fokus kroz Koaliciju da bi se dovršila pristupačnost svih institucija i servisa različitim oblicima invaliditeta.

Vjerovatno da bi segment zagovaračke politike trebao biti prioritet u radu svih udruženja, a mi smo kroz statutarne okvire stavili u prioritet navedenu politiku, a time i aktiviramo članstvo jer kroz taj vid se jedino može doći do poboljšanja uvjeta života, kroz podizanje nivoa prava regulisanih zakonom za osobe s invaliditetom. Misija koju sprovodimo kao udruženje pojedinaca je da sam pojam invaliditeta bude vidljiv i prisutan u široj zajednici, jer samo na taj način možemo da kreiramo pozitivnu percepciju prihvatanja invaliditeta kao sastavnog dijela našeg društva.

Zašto potenciramo zagovaranje, jer smo svjedoci da u stanjima elementarne nepogodne reakcija, ustvari više nereakcija je nešto što u našem društvu dozovljavaju marginalizirane grupe institucijama da nastave sa praksom nečinjenja i oglušivanja na sve zakonske propise. Konkretan primjer, nakon naše reakcije, a objava se može pročitati na našoj stranici ipak se, ako ništa, desio kontakt od strane gradske uprave prema Koaliciji organizacija osoba s invaliditetom Zeničko-dobojskog kantona gdje su određena obećanja dana, ali generalno na kraju ništa posebno urađeno. Moramo spomenuti da je i  na nivou kantona prvo na udaru bilo pravo osoba s invaliditetom koje su umanjili u vrijednosnom segmentu za 5%, a tiče se medicinskih i ortopedskih pomagala. Svjesni smo da smo mali procenat populacije, te smo spremni ravnopravno podijeliti teret kriznih situacija, ali da smo prvi na udaru ušteda, te zadnji na listi barem pomoći i asistenciji to nikako ne možemo da prihvatimo. Nažalost to je stanje našeg društva i savjest koju posjeduju nosioci vlasti i institucije, a bolje reći koju ne posjeduju.

Nije postojao adekvatan odgovor institucija prema ovoj populaciji ili je bio mali i znemariv, gdje smo morali da podsjećamo na zakonske obaveze one koji ih moraju primjenjivati u određenim okolnostima a tiču se osoba s invaliditetom.

Bez promjena nema boljeg života za osobe s invaliditetom

O položaju i obrazovnom procesu osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini su vezani za isključivo zakonske regulative, a u segmentu nadležnosti po ustavnom uređenju – što otežava kvalitetan rad i izjednačavanje prava u kompletnoj zajednici. Vratit ćemo se na rad organizacija samo na trenutak i reći kako su ipak u kantonima gdje su kvalitetno organizovane Koalicije, Kantona Sarajevo, Zeničko-dobojski kantona i Tuzlanski kantona, ipak uočeni pomaci na unapređenju prava osoba s invaliditetom posebno u oblasti zdravstva i obrazovanja, a onda se vraćamo na druge dijelove koji su ipak dosta u zaostatku samo iz razloga izostanka djelovanja institucija i manjka pritiska i zagovaranja po uočenim problemima.

Ništa značajno se ne može promijeniti položaj osoba s invaliditetom bez donošenja novih zakonskih propisa kako u segmentu obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, a on je trenutno na veoma niskom i nezadovoljavajućem nivou sa veoma sporim promjenama u zakonskim rješenjima.

Sadašnjost i percepcija koja vlada u društvu još uvijek čini život relativno komplikovanim osobama s invaliditetom, a to proističe iz same percepcije javnosti. Zato smo i ponosni na jedan od projekata koje vodimo pod nazivom “Djeca uče o osobama sa invaliditetom”, gdje stvaramo temelje novim generacijama da pozitivno prihvataju invaliditet, a time neki novim budućim donosiocima odluka ostavimo u njihovim razmišljanjima pozitivu koje se kroz djecu širi velikom progresijom na cijelo društvo.

Javnost ima percepciju drugih problema kao mnogo važnijih od unapređenja statusa i kvalitete života osoba s invaliditetom, ali možemo poslati apel da smo svi jednaki u različitim potrebama te da poptuno uvažvanje različitosti može doprinijeti ubrzanju procesa u donošenju kvalitetnijih zakonskih regulativa, jer bez pritiska javnosti nema ni rješenja u okviru institucija.

Na nama je da podstaknemo na promjene i poimanje društva prema pojmu invaliditeta.

Kao i sve segmente društva pandemija korona virusa je zaustavila ili usporila  planirane aktivnosti, ali u tom segmentu ne želimo da izražavamo nezadovoljstvo, jer su svi tokovi društva bili zaustavljeni. Međutim moram istaknuti da je prilagođavanje osoba sa invaliditetom i rada njihovih organizacija puno teže išlo zbog specifičnosti zdravstvenog stanja, te ograničenosti kretanja. Zabrinjavajući je odnos institucija u jeku krize te je to segment gdje moramo unaprijediti zakonske okvire, te uspostaviti mehanizme koji će među prioritete postaviti osobe sa invaliditetom kao sastavni dio društva.