Razgovarao: Rinat Kevrić
Kada bi se naša svakodnevnica gradirala brojem održanih konferencija, seminara, radionica na temu zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom, ili angažmanom raznih udruženja i pojedinaca na promociji istih, u kojima socijalna prava postoje da štite i podržavaju, u svakom pogledu, pripadnike vulnerabilnih skupina društva, u koju sasvim sigurno spadaju i osobe s invaliditetom, tada bi naše društvo bilo u krugu zemalja sa visokom stopom socijalne pravde ili jednostavnije rečeno, bili bismo država blagostanja.
Zoran Panić je osoba s invaliditetom i član Udruženja amputiraca Doboj, čiji je ujedno i osnivač i predsjednik. Od ostalih podviga koje je ostvario ovaj gospodin velikog srca, koji za svoj lični moto ističe “ako ima volje, nema prepreke koja će nas spriječiti u ostvarenju uspjeha”, svakako treba izdvojiti i to da je bio jedan od inicijatora i osnivača Odbojkaškog kluba invalida Doboj. Pored navedenog, aktivista je u više nevladinih organizacija, a takođeučestvuje u aktivnostimakoje se odnose na upozorenjena opasnost odmina u saradnji sa osnovnim školamai Crvenim krstom na području regije Doboj.
Možete li nam predstaviti način djelovanja Vaše organizacije, te kako ocjenjujete nivo poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u Vašoj zajednici ?
Zoran Panić: Udruženje amputiraca Doboj, djeluje i radi na području grada Doboj i regije Doboj, s ciljem pružanja psiho-socijalne podrške i pomoći amputiranim licima, žrtvama mina i njihovim porodicama. Ta podrška i pomoć primjenjuje se kada je riječ o ostvarivanju prava, koja po Zakonu pripadaju invalidnim licima (pružanje savjetodavne podrške, upućivanje i povezivanje sa pružaocima usluga), učešće na edukativnim radionicama, te ekonomskom osnaživanju amputiraca.
Kad je riječ o poštivanju ljudskih prava osoba s invaliditetomu našoj lokalnoj zajednici možemo reći da se ona poštuju u skladu sa postojećim zakonskim i podzakonskim propisima, te da u zadnje vrijeme imamo pomaka kada je riječ o pristupačnosti javnim institucijama (izgrađen je lift u Domu zdravlja, izgrađen je Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju, u toku je gradnja ifta u Srednjoškolskom centru Doboj) sve ovo smo zajednički uradili u saradnji sa institucijama u lokalnoj zajednici.
Takođe je urađen i “Lokalni akcioni plan” u oblasti invalidnosti za unapređenje društvenog položaja za period od 2021-2027. godine, koji smo zajednički uradili mi kao predstavnici organizacije osoba s invaliditetom i lokalnih institucija koje se bave pitanjem invalidnosti. Može se reći da predstavnici organizacija koje okupljaju osobe s invaliditetom imaju korektnu saradnju sa insitucijama kako na lokalnom, tako i na entitetskom nivou.
Osim Vaše organizacije, na području Doboja postoji i Koalicija organizacija osoba s invaliditetom (KOOSI) u Doboju. Možete li nam predstaviti i rad Koalicije?
Zoran Panić: Pored samostalnog i pojedinačnog djelovanja organizacija soba s invaliditetom (OOSI) u Doboju, organizacije djeluju i rade kroz rad Koalicije/neformalne grupe OOSI regije Doboj, koja radi i djeluje od 2007. godine kroz program “MyRight” koji nam pruža finansijsku i logističku podršku, kada je riječ o zagovaranju za poboljšanje društvenog položaja osoba s invaliditetom i izmjene zakonskih i podzakonskih akata koji će doprinijeti boljem standardu i kvalitetu života osoba s invaliditetom. Koalicija okuplja 11 organizacija osoba s invalditetom sa 2.450 osoba s invaliditetom koja djeluje i radi na četiri opštine, a to su Doboj, Doboj-Jug, Teslić i Doboj- Istok.
Kroz podršku “MyRight” do sada smo realizovali niz projekata koji se odnose na osnaživanje u vidu edukacija za menadžment organizacija kako bi zagovarali za unapređenje i poboljšanje; arhitetktonske pristupačnosti; obrazovanje; zdravstvo, konkretno ortopedska pomagala; uključivanje mladih i roditelja u OOSI, rodna ravnopravnost, podrška ženama sa invaliditetom i slične aktivnosti.
Ko pruža najveću podršku Vašem radu?
Zoran Panić: Udruženja najveću podršku imaju od svojim matičnih Saveza sa nivoa Republike Srpske, Udruženje “Amputirac” podršku ima od UDAS-a Republike Srpske kako bi pomogli našim članovima, dok veliku podršku kroz rad koalicije zadnjih 13 godina imali smo od strane Švedske organizacije “MyRight” i smatram da smo dosta zajednički uradili kada je riječ o poštivanju ljudskih prava osoba s invaliditetom i ostvarivanju tih prava. Takođe, podršku u radu pružaju nam i članovi s obzirom da svi radimo volonterski i niko nije stalno zaposlen u Udruženjima. Želim istaći dobru saradnju sa Centrom za socijalni rad Doboj, Odeljenjem za društvene djelatnosti grada Doboj, JU Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju, Domom zdravlja, Fondom zdravstva, te odeljenjem BiZ-e grad Doboj.
Da li smatrate da postoji veliki broj organizacija koje se bave problematikom poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom, odnosno koliko te organizacije zaista surađuju i doprinose razvoju ljudskih prava kada su u pitanju osobe s invaliditetom?
Zoran Panić: Činjenica je da postoji veliki broj nevladinih organizacija koje se bave problematikom ljudskih prava osoba sa invaliditetom i to ponajviše putem projekata koje implementiraju. U dosta slučajeva imamo pojedince koji se bave problemima osoba s invaliditetom, a sami nemaju nikavog dodira s tim ili uopće nisu osoba s invaliditetom, ali ističu i znaju šta je potrebno osobama s invaliditetom.
Mišljenja sam da je dosta projekata realizovano i utrošeno sredstava od pojedinih organizacija civilnog društva, a rezultati su nevidljivi ili ih nema nikako u korist osoba s invaliditetom.
Da li imate podatke o broju osoba s invaliditetom na području Doboja, kao i stepenu invaliditeta koji je najzastupljeniji?
Zoran Panić: Udruženja u Doboju su svrstana po dijagnozama (amputirci, paraplegičari, distrofičari, slijepi i slabovidi itd). Sva udruženja posjeduju elektronsku bazu podataka ili kartone za svakog od članova. Nažalost nemamo tačne podatke o broju osoba s invaliditetom, taj broj je oko 3.600 civilnih osoba s invaliditetom, a od tog broja najviše su zastupljene invalidnosti izazvane moždanim udarima, mišićnim sistemom i psiho-fizičkim smetnjama.
Koji su to najveći problemi osoba s invaliditetom sa kojima se susreću na području Doboja?
Zoran Panić: Najveći problemi sa kojima se susreću osobe s invaliditetom u Doboju su kao i u čitavoj zemlji, a to su nedovoljna novčana primanja za ekonomsku neovisnost i standard života, problem zapošljavanja mladih osoba s invaliditetom, kvalitetna ortopedska pomagala, adekvatno obrazovanje u skladu sa preostalom sposobnosti. Svakako je problem i neuključenost osoba s invaliditetom koji žive u ruralnim sredinama kada su u pitanju aktivnosti organizacija i udruženja zbog nepristupačnosti i mogućnosti dolaska, odnosno prevoza, ali tu je i problem nepoznavanje prava i mogućnosti, kako i na koji način da zagovaraju za svoja prava.
Prema vašem iskustvu, zašto je nivo samozagovaranja osoba s invaliditetom o ljudskim pravima na niskom nivou? Tek nekolicina osoba s invaliditetom radi na poštivanju ljudskih prava, dok podaci ukazuju da u BIH živi preko 300.000 osoba s invaliditetom.
Zoran Panić: Kada je riječ o niskom nivou samozagovaranja od strane osoba s invaliditetom za svoja prava riječ je o tome što ni oni sami nisu dovoljno edukovani, nemaju dovoljno samopuzdanja da se bore za svoja prava, ali i prava drugih.
Činjenica je da se o osobama s invaliditetom dosta priča i razgovara tokom realizacije različitih projekata, ali nakon projekta oni ostaju bez raznih vidova podrške.
