Nezrelost društva i pojedinaca i dalje pokazuju koliko su mnogi često nijemi na sveprisutnost nasilja nad ženama. Kako bi podigla svijest o ovom problemu, obezbijedila specijalističku podršku, podstakla individualni i institucionalni odgovor na ovu pojavu, Centar za društveno istraživanje Global Analitika kroz aktivnosti u okviru projekta “Reaguj kada nasilje ljubav ugasi”, pod pokroviteljstvom Ekumenske inicijative žena – EWI, radi na educiranju i osnaživanju žena i djevojaka žrtva nasilja.
S tim u vezi, u prostorijama studentskog kluba KUK u petak 16. juna, održana je radionica edukativnog karaktera, koja je imala za cilj da podigne stepen znanja kod polaznica o ljudskim ženskim pravima, mehanizmima zaštite prava, te uloge žene u porodici i društvu, kao i prepoznavanju znakova kada partner počinje gajiti nasilne tendencije, tj. poučavanje žena i djevojaka o tome kako reagovati i spriječiti da postanu žrtve nasilja. Radionica je konceptualno podijeljena u dva modula, gdje je edukatorica najprije htjela podstaknuti podizanje svijesti učesnica/ka radionica o neprihvatljivosti i nužnosti nulte tolerancije na sve oblike nasilja nad ženama i djevojkama/djevojčicama uključujući porodično nasilje, kao i osnaživanje učesnica/ka radionice demonstrirajući im da žrtve nasilja nisu same i napuštene.
Tokom radionice razgovaralo se i raspravljalo, o jako bitnim pitanjima za žene: razlikama poimanja tradicionalne i savremene uloge žene, oblicima diskriminacija sa naglaskom na ekonomsku sferu, te oblicima samopotiskivanja. Nastojalo se utvrditi zašto žene ne odlaze od nasilnika, zašto veliki broj slučajeva nasilja ostane neprijavljen. Nastojalo se tokom radionice pokazati koji su to glavni faktori koji čine ženu snažnom, posebno na ekonomskom planu, s akcentom na nužnost i važnost obrazovanja i pronalaženja posla.
U sklopu projektnih aktivnosti Global Analitika realizira istraživanje o nasilju nad ženama u našem društvu, te ovim putem ističemo rezultate koji impliciraju koliko ustvari djevojke/žene u našem društvu shvataju važnost prijavljivanja nasilja, ali i koliko žrtve nasilja imaju povjerenja u pravosuđe i institucionalnu pomoć. Shodno rezultatima istraživanja skoro 47% (tačnije 46.7%) ispitanica doživjelo neki oblik nasilja, ali porazna je činjenica da 81.2% njih nikada nije prijavilo nasilnika nadležnim institucijama, dok se na taj korak odvažilo samo 18.2% anketiranih.
Najveći broj žena bile su žrtve psihološke torture (njih 37.5%), a slijede ekonomsko i fizičko nasilje (sa po 25%). Zanimljivo je da je nemali broj ispitanica i snažne ispade ljubomore prepoznalo kao blaži oblik nasilja.
U drugom dijelu aktivnosti u okviru ovog projekta naglasak je stavljen na osnaživanje žene, prije svega na psihološkoj i ekonomskoj osnovi kako bi ona bila postala i ostala samostalan subjekat u porodici i društvu uopšte. To je posebno značajno jer je veliki broj žena, prema provedenom istraživanju, neupućen u sadržaj Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (46,7%). Nemali je broj onih koje su samo djelomično upućene u sadržinu spomenutog zakona (26.7%). Ipak, značajna je činjenica da velika većina ispitanika prepoznaje nasilje nad ženama kao autonoman oblik zlostavljanja (93,7%).
Učesnice i učesnici radionice nisu bile samo djevojke i žene koje žele da se educiraju o svojim pravima kao i o nasilju nad ženama, već su prisutne bile i žene koje su godinama trpile nasilje od svojih bračnih partnera, kao i od strane svojih očeva. Nasilje koje su bile izložene učesnice radionica najviše je bilo fizičkog karaktera, koje je usko vezano i za ekonomsko i psihološko nasilje, a pri tome potvrđuju da i danas nakon desetak godina okončanog nasilja i dalje nose traume, kao i da se to odrazilo na njihov odnos sa budućim partnerima. Ono što je potrebno naglasiti da su se i prisutni učesnici, muškarci, vrlo čvrsto podržali važnost prevencije nasilja nad ženama, ali i odaslali vrlo jasnu poruku, da nijedna žena/djevojka ne treba da trpi nijedan oblik nasilja.
