Razgovarao: Nermin Kurtović
Kanita Zolić je jedna od malobrojnih pripadnica ili pripadnika populacije osoba sa invaliditetom, koja će se kandidirati na općinskim lokalnim izborima 2020. godine, u Bosni Hercegovini. Rođena je 1969. godine u Sarajevu, diplomirala na Ekonomskom fakultetu 1992. godine. Od 1991. godine osoba je s invaliditetom sa dijagnozom Multiplex Sclerozis.
Radi adekvatnog liječenja 1992. godine odlazi u Zagreb, gdje se priključila radu u humanitarnoj organizaciji, u sklopu ambasade Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj. Po preporuci doktora liječenje nastavlja u gradu Bonn u Njemačkoj i uporedo koliko su joj obaveze liječenja dozvoljavale pomagala je humanitarnim aktivnostima bosanske ambasade. Trenutno je zaposlena u JU Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo.
U srdačnom razgovoru sa Kanitom Zolić, zaključujemo da je izuzetno pozitivna, dinamična, progresivna i proaktivna osoba. Orijentirana je na politiku koja se zalaže za demokratizaciju, ekonomski razvoj, socijalnu pravdu i društveni napredak.
Kanita se bori za sebe i svoja prava, ali i za prava drugih osoba s invaliditetom na sve dozvoljene načine i smatra da se svi građani individualno trebaju više uključiti u društvene procese, te da trebaju biti vidljiviji i aktivniji u lokalnoj zajednici.
Sa riječi je prešla na djela i politički je angažovana, kandidatkinja je za općinsko vijeće jedne od političkih stranaka, za predstojeće lokalne izbore u općini Novo Sarajevo.
Kanitin stav je da politički zvaničnici koji su ujedno i nosioci uspješnog društvenog razvoja, moraju biti kvalitetno obrazovani ljudi sa izraženim moralnim vrijednostima, etikom i osobnim integritetom. Da mjerilo pri njihovu odabiru treba biti znanje, sposobnost i moralnost, a ne politička pripadnosti ili podobnost.
Mislite li da se položaj osoba s invaliditetom popravlja u našem društvu?
Kanita Zolić: Položaj osoba s invaliditetom popravlja se samo deklarativno i eventualno na papiru. Nisam zadovoljna ni sretna zbog toga, ali to je gorka istina. Kada su u pitanju prava i položaj osoba s invaliditetom, sve stagnira. Ne osjeti se napredak u praksi, ali niti u razmišljanju ljudi, odnosno nedostaje ta kultura prihvaćanja, uvažavanja i podrške. Neki manji pomaci su primjetni, ali su zaista nedovoljni, nema odgoja i vaspitanja koje se stiče iz porodičnog okruženja niti kroz obrazovanje. Svjedočila sam da su ovi odnosi mnogo kulturnije i humanije funkcionišu na zapadu i u demokratskim društvima.
Da li su političari do sada samo deklarativno podržavali osobe s invaliditetom?
Kanita Zolić: Da, nažalost. Sve se završi na obećanjima. Ključni zakonski okvir u Federaciji Bosne i Hercegovine koji definiše obaveze političara i institucija prema osobama sa invaliditetom je Strategija za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021, u kojoj su ciljevi i aktivnosti definirani po specifičnim pitanjima i potrebama koja direktno utiču na društveni položaj osoba s invaliditetom u društvu.
Do sada, ova strategija nije implementirana od strane političara i nadležnih institucija, u javnosti se pokazuje spremnost da se prave pozitivni pomaci, ali realizacija i dosljedna primjena su još uvijek daleko. Odnos prema ovoj strategiji i sličnim zakonskim aktima, kao da nikoga ne obavezuje.
Koji je vaš osnovni motiv da ste odlučili ući u politiku na lokalnom nivou?
Kanita Zolić: Upravo ta borba za osobe s invaliditetom. Smatram da kroz jačanje općinskih kapaciteta možemo poboljšati i unaprijediti društveni položaj osoba s invaliditetom, jer se većina naših potreba realizuje se na nivou općina. Svojim primjerom, želim dokazati da i mi osobe s invaliditetom možemo raditi kao društveno odgovorni i korisni članovi društva i da želimo dati svoj doprinos svojoj zajednici, općini, kantonu i državi.
Koji su vaši programski ciljevi na lokanim izborima 2020. godine?
Kanita Zolić: Prvenstveno, borba za prava i dostojanstvo osoba s invaliditetom. Borba u kontekstu podrške za urgentnim institucionalnim mjerama koje će poboljšati egzistenciju, dostojanstvo i status osoba s invaliditetom.
Zalaganje za jačanje općinskih mehanizama za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom u pravcu podrške socijalnom poduzetništvu. Kao i zalaganje za kreiranje i sprovedbu općinskih programa za jačanje obrazovnih kapaciteta i radnih kompetencija osoba s invaliditetom, za veće prisustvo i primjenu digitalizacije, odnosno informaciono komunikacijskih tehnologija prilagođenih osobama s invaliditetom i njihovim potrebama u javnim sistemima društvene podrške.
Zatim, smatram svojom obavezom i zalaganje za ravnopravnost spolova, jer ekonomski razvoj našeg društva zavisi od ekonomskog osnaživanja žena. Ako želimo ići naprijed moramo imati uspješne i obrazovane žene. Neka od pitanja kojima sam posvećena jeste obrazovanje i stručno usavršavanje žena svih starosnih dobi, programi i podsticaji za zapošljavanje mladih žena i majki, medijska zastupljenost žena, adekvatna zdravstvena njega za žene, pomoć za nezaposlene majke i porodilje, zalaganje za doživotne naknade za sve majke sa troje i više djece, kao i rješavanje stambenog pitanja za obitelji sa četvoro i više djece.
Da li treba zakonom obavezati političke stranke da moraju imati određeni procenat osoba s invaliditetom na svojim listama kao i na pozicijama koje određuje politika?
Kanita Zolić: Naravno da bi trebalo. Ovaj zahtjev je usko povezan sa zakonskom odredbom gdje se institucije obavezuju da na svakih 16 zaposlenih, zaposle i jedno lice s invaliditetom. U praksi nemamo mehanizme kontrole ili transparentnosti sprovođenja ovoga i sličnih pozitivnih zakonskih propisa.
Neophodno je u svim institucijama i javnim organizacijama preispitati sprovođenje zakona i ostalih mjera podrške koje se odnose na osobe s invaliditetom i njihova prava. Takođe smatram da političare i nadležne institucije treba obavezati na sprovedbu Nacrta Strategije za osobe sa invaliditetom Federaciji Bosne i Hercegovine, te za unapređenja cjelokupnog društvenog položaja osoba s invaliditetom. Nacrtom Strategije predviđeno je i praćenje realizacije postavljenih ciljeva i mogućnost uključivanja javnosti u taj proces.
Za pretpostaviti je da će u narednom periodu javnih rasprava i tokom sprovođenja ove Strategije biti dovoljno ozbiljnosti kao i političke volje i odlučnosti da se postavljeni ciljevi sprovedu u praksi.
Šta najviše nedostaje osobama s invaliditetom u vašoj lokalnoj zajednici?
Kanita Zolić: Evidentno je da osobama s invaliditetom u lokalnoj zajednici nedostaje pristupačnost okruženja, pristup informacijama i komunikacija. Nastavila bi o nedostacima u organizaciji medicinske njege za osobe s invaliditetom, mjerama prevencije i intervencije i dostupnosti servisa podrške. Neophodna je i jednakost i nediskriminacija kroz zakone, uključenost u sve društvene procese, edukacija, zapošljavanje i rehabilitacija, da i posebno bi naglasila zaštitu od nasilja i iskorištavanja na radnom mjestu. Ali, ipak najviše nedostaje ona kultura ljudske pažnje.
Koje bi bile preporuke vlastima u cilju podrške osobama s invaliditetom?
Kanita Zolić: Upravo ta kultura ljudske pažnje i empatije, to je i osnovna preporuka i polazna tačka, onda sve polako dolazi na svoje i trebamo otvoreno razgovarati o ovome problemu. Jednostavno trebaju više voditi računa, i svi oni koji rade u institucijama trebaju biti senzibilniji u komunikaciji i radu sa osobama s invaliditetom. Institucije su dužne pružiti podršku za jačanje kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom. Mora se raditi na podizanju svijesti javnosti i prevazilaženje predrasuda i stereotipima vezanim za osobe s invaliditetom.
Šta vas najviše motivira i koja bi vaša preporuka bila drugim osobama s invaliditetom, kako da se izbore za bolji status?
Kanita Zolić: Motivacija kod osoba s invaliditetom je ključni faktor, neophodna je i snažno prisutna u svim segmentima našega života. Nama je svaki trenutak ogromna borba i moramo se neprekidno boriti. Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu. Svakodnevna borba za bolje sutra dovoljna je motivacija za sve pa tako i za mene.
Osobama s invaliditetom bih preporučila da nikada ne odustaju od legitimne borbe za svoja prava i za bolje sutra, jer samo stalnom borbom pokazujemo da smo tu, da postojimo. Da svi zajedno koliko god možemo brinemo i da podržimo sve one koji zbog bolesti ili invaliditeta ne mogu obavljati nikakve poslove. Bez obzira na sve, da nikada ne izgubimo nadu.
