Razgovarala: Anesa Agović 

Osnaživanje osoba s invaliditetom najprije ovisi od prilika koje su pružene osobama s invaliditetom za rast i razvoj. Glas osoba s invaliditetom umnogome ovisi od razvijenosti aktivizma osoba s invaliditetom i njihove spremnosti da glasno traže svoja ljudska prava. Kroz razgovor sa različitim akterima, od pripadnika nadležnih institucija, medija i civilnog društva, kao i osobama s invaliditetom, jednoglasno je ocijenjeno da samozagovaranje osoba s invaliditetom mora biti na višem nivou. Same osobe s invaliditetom navode da je nizak nivo samozagovaranja zbog nedostatka većeg broja obrazovanih osoba s invaliditetom, ali i nedostatka prilika već obrazovanim i kompetentnim osoba s invaliditetom.

Kako aktivisti navode, osobe s invaliditetom moraju shvatiti da je njihov glas nezamjenjiv i da jedino osobe s invaliditetom znaju šta je najbolje za njih.

Ono što takođe nedostaje organizacijama osoba s invaliditetom, navedeno je zajedničko djelovanje i jedinstvo, jer kako navode i osobe s invaliditetom, često se dešava da organizacije imaju različite ciljeve.

Preko 25.000 postoji organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini, iako postoji određen broj i neaktivnih organizacija, veliki je broj projekata koji se fokusira na unapređenje poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom, a u praksi promjene se skoro i ne osjete, prema mišljenju osoba s invaliditetom. Da bi organizacije osoba s invaliditetom postale krucijalan partner vlastima u Bosni i Hercegovini prilikom planiranja i implementacije poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u praksi, potrebno je da glas osoba s invaliditetom bude toliko snažan i glasan, da ne može biti ignorisan.

Na Facebooku ste imali priliku vidjeti stranicu pod nazivom Unija osoba s invaliditetom u FBiH, koja ima za cilj pomoć svim osobama sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i cijeloj Bosni i Hercegovini. Kako u svom opisu navode, u Bosni i Hercegovini se nažalost krše osnovna prava i sloboda, koji se odnose na povrede prava lica sa invaliditetom, a posebno u slučajevima kada je licima sa invaliditetom ugroženo poštivanje dostojanstva, lične autonomije uključujući slobodu ličnog izbora i nezavisnost, uskraćeno pravo na jednake mogućnosti i kada su lica s invaliditetom izložena diskriminaciji, ali i kada im je onemogućeno da se u potpunosti i učinkovito uključe u društvo. “Mi želimo to promijeniti jer svako ljudsko biće ima pravo na dostojanstven život!”, jasna je poruka Unije.

O samom nastanku i radu Unije, razgovarali smo sa jednim od osnivača Unije, Adnan Dervišević, koji je rođen 21. januara 1992. godine u Visokom, sa trenutnim prebivalištem u Ilijašu. Od rođenja je osoba sa 100 postotnim invaliditetom i korisnik invalidskih kolica. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u Ilijašu. Što se tiče zaposlenja, u periodu od 2018. do 2020. godine imao je obrtničku djelatnost kao marketinšku agenciju. Od 2020. godine zaposlen je na poziciji administratora u Udruženju invalidnih i bolesnih osoba Blažuj.

Kroz Uniju i udruženje već nekoliko godina djeluje na rješavanju brojnih prava osoba sa invaliditetom, te je u svakodnevnim kontaktima sa brojnim članovima i relevantnim akterima po pitanju unapređenja ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Možete li nam objasniti svrhu postojanja Unije i način formiranja?

Adnan Dervišević: Unija osoba s invaliditetom i organizacija osoba s invaliditetom FBIH (Unija OSI i OOSI FBiH) je neformalna grupa organizacija, udruženja i pojedinaca sa invaliditetom, kao i onih bez invaliditeta koji svojim angažmanom daju doprinos boljem statusu i standardu OSI FBIH, nastala iz revolta negativnoga stanja u oblasti invalidnosti u FBiH, i državi Bosni i Hercegovini, u cilju da bude dio rješenja a ne dio problema. Uniju čine oko 50-ak organizacija osoba s invaliditetom i isto toliko pojedinaca aktivista u oblasti invalidnosti sa i bez invaliditeta sa područja Federacije Bosne i Hercegovine, nastala udruživanjem putem društvenih mreža, te prelaskom na rješenja problema na terenu.

Ko su sve članovi Unije, te kako se možete postati član?

Adnan Dervišević: Članovi Unije su ustvari članovi organizacija, udruženja i pojedinaca koje podupiru Uniju, a pošto smo još uvijek neformalna grupa svako ko nam se javi sa iskrenim namjerama za članstvo, automatski postaje naš član.

Prema Vašem mišljenju, da li se ljudska prava osoba s invaliditetom poštuju u Bosni i Hercegovini?

Adnan Dervišević: Iako je naša država među prvima u svijetu glede Ustava i potpisanih raznih UN i EU konvencija o ljudskim pravima, ta prava se općenito kod svih pa tako i osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini u nedovoljnoj mjeri poštuju. Na primjer, pravo na adekvatni životni standard, slobodu izražavanja, slobodu putovanja, pravo na posao, pravo na obitelj, pravo na liječenje, pravo na samostalan život, pravo na obrazovanje te pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu, i sl.

Možete li nam onda pojasniti ko je glavni ‘krivac‘ za nepoštivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom?

Adnan Dervišević: Najveći krivac za nepoštivanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom su institucije Bosne i Hercegovine, počevši od lokalne zajednice općina i gradova, kantonalnih, entitetskih, državnih, ali i Ured visokog predstavnika (OHR). Osobe sa invaliditetom se najviše pozivaju na UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala još 2010. godine. Nažalost institucije se samo deklarativno zalažu za primjenu UN Konvencije i kada želite riješiti neki problem uglavnom institucije prebacuju odgovornost jedni na druge ili jednostavno kažu kako nema dovoljno sredstava u proračunu. Ured visokog predstavnika snosi dio odgovornosti koji je uz Ustavni sud glavni i jedini tumač Ustava Bosne i Hercegovine. Iako znamo za iznimnu tešku političku situaciju u našoj državi, veoma je važno da se Ured visokog predstavnika uključi u rješavanje prava osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.

Da li je aktivizam zastupljen među mladim osobama s invaliditetom?

Adnan Dervišević: Raduje nas činjenica da je sve više mladih osoba sa invaliditetom uključeno u aktivizam, mada je potrebno još više aktivista u našem okruženju. Jedan od problema predstavlja samopouzdanje, jer je činjenica da nemali broj osoba sa invaliditetom ne želi da sudjeluje u aktivizmu misleći da će biti ismijavani, omalovažavani, osjećati se manje vrijednima i sl.

Rad civilnog društva u Bosni i Hercegovini po pitanju unapređenja zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom ocjenjujemo kao vrlo dobrim, naravno da uvijek krećemo od sebe i uvijek može bolje.

Koji su to glavni problemi sa kojima se susreću osobe s invalidietom u našem društvu?

Adnan Dervišević: Primjetno je da se u zadnje vrijeme popravlja slika društva prema osobama sa invaliditetom, dešavaju se vrlo pohvalne stvari glede pomoći društva u svakom momentu osobi sa invaliditetom. Mislim da su i dalje prisutne, ali u manjim količinama predrasude prema ljudima ove populacije stanovništva; ortopedska pomagala ako je neka osoba u kolicima ili ima drugo pomagalo to ne znači da ta osoba treba biti isključena iz društvene zajednice, aktivnosti, druženja, obrazovanja, i sl.

Iako se društvo bolje odnosi prema osobama sa invaliditetom i počinje nas smatrati ravnopravnim građanima u državi, potrebno je još puno rada na društvenoj svijesti.