Dodatno naoružavanje Srbije i Hrvatske je zadnjih mjeseci ponovo predmet interesa javnosti, s jedne strane izaziva zabrinutost kod mirovnih aktivista u regionu, a sa druge strane ostaju nepoznanice u javnosti oko detalja vezano za razloge naoružavanja i načine osiguranja sredstava za nabavku skupog naoružanja obzirom na skromne budžete ove dvije države. Hrvatska kupuje 12 vojnih aviona od Izraela, a od Sjedinjenih Američkih Država je dobila 16 vojnih helikoptera. Srbija dobiva šest MiG-ova 29 od Rusije i kupuje devet Airbusovih vojnih helikoptera. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je u julu ove godine “iznenada zatražio vježbu” srbijanske vojske na poligonu Nikinci, nedaleko od granice Srbije s Hrvatskom kako bi se “provjerila stvarna spremnost vojnika i vojnih kapaciteta”, te se pohvalio što se vojna vježba održala pred medijima kako bi se “vidjeli svi nedostaci, ali i dobre strane”. Najavio je kako će Srbija u ovoj godini u naoružanje i opremu Vojske Srbije uložiti milijardu eura “što je najviše u regiji, ne računajući Rumunije koja je 2,5 puta veća prema broju stanovnika”. Nasuprot tome, nešto je zapelo oko već završene procedure hrvatske kupovine borbenih aviona od Izraela, te je State Department 11.12.2018. godine, uputio obavijest Kongresu o zahtjevu Izraela za odobrenje u vezi prodaje borbenih aviona F16 Hrvatskoj. Kongres treba u roku od 15 dana da u skladu s američkim Zakonom o izvozu oružja donese odluku odobrava li ili ne prodaju 12 borbenih aviona Hrvatskoj. Američki ambasador u Hrvatskoj Robert Kohorst prije nekoliko dana je jasno naglasio kako odobrenje za prodaju aviona Hrvatskoj neće biti dato, dok Izrael ne ispuni zadane tehničke uslove. Prema neslužbenim informacijama, to se odnosi na ugradnju američke opreme u avione. Iz Ministarstva odbrane Hrvatske se insistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi, a u ponudi Izraela stoji višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak. Što znači da Hrvatska pristaje jedino na isporuku izraelske inačice aviona F-16, s opremom koju je u njega ugradila izraelska vojska. S obzirom na tvrdi američki stav da bez ispunjavanja njihovih tehničkih zahtjeva Izraelu neće dati dozvolu za prodaju aviona Hrvatskoj, sve je izvjesnije kako se ide prema odbijanju izraelske ponude. U tom je slučaju moguće više varijanti – poništenje konkursa ili odabir drugorangirane ponude, a to je ona švedskog SAAB-a.
Povezanost Bliskog Istoka i Zapadnog Balkana
Naoružavanje Srbije i Hrvatske se povezuje sa otvaranjem novog područja za geostrateško obračunavanje SAD-a i Rusije i to na Zapadnom Balkanu. Na drugom, ali najvažnijem geostrateškom području poznatom kao Bliski Istok, sve je izglednije okončanje rata u Siriji. Na šta ukazuju sastanci uključenih aktera, ali i zbog činjenice ovladavanja većim dijelom zemlje od strane sirijske arapske vojske potpomognute ruskom armijom. Ruske procjene govore da je tako osujećen plan da se iz Sirije i Katara preko Sredozemnog mora postave plinovodi kojim bi se opskrbljivala EU, čme bi se umanjila ili u cjelosti okončala potreba Evrope za ruskim plinom. Taj plan je doveo do jače izolacije ruske ekonomije koja svakako trpi sankcije, te je preduprijedila ovaj scenario, radeći na izgradnji alternativnih ruta gasovoda (“Snaga Sibira”) za Kinu.
Agencija Sputnjik je 11.09.2018. godine, objavila da je zamjenik predsjednika kompanije Gasprom, Vitalij Markelov izjavio da je ostalo još 40 km gasovoda pri čemu je povezano 2010 kilometara cijevi na djelu gasovoda “Snaga Sibira”, od Jakutije do rusko-kineske granice. Paralelno, uprkos pritiscima, nastavlja se gradnja “Sjevernog toka 2 , pri čemu je njemačka nacionalna udruga plinskih operatera, usvojila plan za razdoblje od 2018. do 2028. godine koja uključuje plinovod “Eugal”, kroz koji će teći ruski gas i opskrbljivati Evropsku uniju. Takođe, po zadnjim najavama gradnja “Turskog toka” nastavlja svoju trasu kroz Bugarsku, Srbiju, Mađarsku i Slovačku, s tim da prve isporuke gasa za Srbiju i Bugarsku počnu 2020. Godine, a za Mađarsku već 2021. godine. Po daljim procjenama Rusije i Kine, a što i čini poveznicu sa naoružavanjem Srbije i Hrvatske, je da Srbija na ovom dijelu Evrope igra glavnu ulogu u euroazijskom ekonomskom prodoru na zapad, što potvrđuju ruski plinovodi i kineski “Put svile”. Srbija koja se izjasnila kao vojno neutralna zemlja okružena NATO-om, na taj način postaje sidrište rusko-kineskog uticaja na Balkanu. Što može značiti da Balkan postaje novo potencijalno krizno žarište u sljedećem pokušaju zaustavljanja ruskog prodora na Zapad.
Uspostava moćnih vojnih grupa
Razvijanje ekonomskih strateških područja u svijetu, paralelno prati uspostavljanje moćnih vojnih grupa, kao što su Kaljingrad, Sirija, Krim, a posljednje naoružavanje i opremanje Srbije ide u pravcu da to postane i Srbija. Ovakvoj situaciji u prilog ide i sve izraženije ispoljavanje neusklađenih stavova određenih država, koje sve više iako su članice NATO-a, više teže nacionalnoj nego politici EU i NATO, primjeri su Bugarska, Mađarska i Turska. U tako promijenjenim geopolitičkom okolnostima, Srbija u najavi sa ekonomskim paketima, najavljuje rekordno naoružavanje svoje vojske koje je realno iznad njenih ekonomskih mogućnosti. Prvo kroz oživljavanje sopstvene namjenske industrije i uspješne realizacije raznih domaćih projekata, od samohodne artiljerije kao što su: Nora B52 u kalibru 152 mm, koja će u količini od 16 komada do kraja godine ući u naoružanje VS, zatim oklopna borbena vozila “Lazar 3” i “Miloš”, porodica novih i starih vozila BOV M10 i M1, zatim sistem PVO PASARS, višecijevnih bacač raketa “Morava” modularnog tipa,takođe i modularni višecijevni lanser raketa Šumadija dometa 300 km. Radi se i na modernizaciji “Orla”, a riječ je o 8 primjeraka dvosjeda, koji bi bili opremljeni novim napadno navigacijskim i ubojnim sredstvima. Na polju vojne saradnje, Srbija je sa Rusijom i Bjelorusijom potpisala vojno-tehnički sporazum, na čijem je osnovu vazduhoplovstvo već ojačano sa 6 Migova 29, koji se dalje modernizuju zajedno sa 4 postojeća u VS, a očekuje se dolazak još 4 letjelice iz Bjelorusije, što bi u konačnici činilo 14 letjelica.
Najave iz Srbije govore da će se letjelice dignuti na nivo 4 plus generacije. Ranije je najavljena nabavka 30 tenkova T72 s, kao i 30 BRDM2 izviđačkih oklopnih vozila, 6 helikoptera MI MIl 17, 4 jurišna helikoptera Mi Mil 35 iz Bjelorusije, izvozne verzije čuvenog Mi Mil 24. Ovih dana obavljena je primopredaja i prvog lakog jurišnog helikoptera kompanije Airbus H145 M, a naručeno je 6 komada za vojsku i policiju. Najveće špekulacije odnose se na najavu dolaska sistema S300, BUK M2 i Pancir, što bi srbijansku PVO podiglo na jedan potpuno novi tehnološki nivo. Kada se uzme u obzir suprotstavljanje PVO-a u NATO operaciji “Milosrdni Anđeo” 1999. godine, sa starim jugoslavenskim sistemima sovjetskog porijekla, pretpostavlja se da bi veće strateške probleme činio ovaj savremeni kišobran iznad Srbije i okolnih zemalja. Takođe je najavljen dolazak napadnih dronova iz Kine namijenjenih borbenim dejstvima na neprijateljske objekte i tehniku. Procjenjuje se da ukoliko svi ovi sistemi budu isporučeni za vojsku Srbije zajedno sa najavama o mogućem vraćanju obaveznog služenja vojnog roka u Srbiji, napraviće od Srbije značajnu vojnu silu na Balkanu i potencijalno novu vojnu grupu pod ruskom kontrolom.
Lančane reakcije na jačanju vojnih kapaciteta na Zapadnom Balkanu
Da događaji ne idu bez odgovora vidimo u američkom davanju “zelenog svjetla” projektu formiranja vojske Kosova, koja je potvrđena 14.12.2018. godine u Parlamentu Kosova. Aktuelne su najave podizanja potencijala Hrvatske vojske na kvalitetno veću razinu, zvanično dogovorenom nabavkom izraelskih aviona F-16 Barak koji se u HRZ očekuju do 2020. godine i to 12 komada.
Hrvatski piloti se već obučavaju na tim avionima u Izraelu, te su već pristigli helikopteri Kiowa Warior, 16 komada, kao donacija od SAD-a, a radi se o lako jurišnim helikopterima koji slove za prave ubice tenkova. Dolaskom ovih helikoptera u HV najviše se bunila Srbija, koja je ovu donaciju shvatila kao prijetnju svojim oklopnim snagama. Napominjemo da Srbija ima 250 tenkova M84, 40 tenkova T72 i očekuje dolazak dodatnih 30 T 72S.
Takođe, hrvatska vojska se oprema haubicama PZH 2000, njemačke proizvodnje i to sa 16 jedinica, riječ je o jednoj od najboljih haubica na svijetu. Za sada se nema potvrda o najavljivanoj donaciji sistema M270 MLRS (MULTIPL LOUNCH ROCKET SYSTEM), a u Hrvatsku je trebao stići iz SAD-a, sistem koji je naoružan balističkim projektilima MGM-140/-164/-168 Army Tactical Missile System (ATACMS) dometa 128 do 300 km. Po ovim karakteristikama jasno je da je riječ o oružju strateškog karaktera. U Rusiji se vrši remont hrvatskih helikoptera MI MIL 17, a najavljena je i donacija iz SAD-a dva helikoptera Black Hawk UH 60 M, zadnje verzije ove letjelice kojima će biti opremljena komanda specijalnih snaga. Osim navedenog, ima najave da se i u HV planira opremanje eskadrile bespilotnih letjelica, a razmatra se u bliskoj budućnosti i nabavka protiv vazdušne odbrane srednjeg dometa, radi se o 4-6 baterija navodno norveški NASAMS ili izraelski SPYDER-MR, a kasnije i američki Patriot ili izraelski David’s Sling. Traže se i rješenja za mali broj tenkova u KOV Hrvatske koja u svom arsenalu posjeduje tek jednu brigadu naoružanu tenkovima M84 A4, spominje se nabavka i ustrojavanja u budućnosti 2 tenkovske brigade po 48 tenkova i 2 mehanizovane brigade, tako bi HV u budućnosti imala 144 operativna moderna tenka i oko 250 borbena vozila pješadije.
Po ovim podacima i najavama, evidentno je da se glavno suočavanje na Balkanu očekuje između Hrvatske i Srbije, iza te dvije zemlje stoji geopolitička igra dva sukobljena diva, Sjedinjene Američke Države i Rusija. U igri koju je prije 114 godina predvidio britanski geopolitičar Halford Mackinder, koja za cilj ima da spriječi stvaranje super kontinenta (Heartlenda) svjetskog otoka osovine Berlin-Moskva-Peking i uspostavu ekonomskih i industrijskih veza duž euroazijskog kontinenta. Čvrsti obuhvat „Spykmanova anakonde“ za sada obuhvata euroazijski kontinent od Baltika, Balkana, Ukrajine, Bliskog Istoka, Sjeverne Koreje, Pacifika i suočavanja sa sve moćnijom Kinom, ali taj stisak je sve slabiji i duž čitave ploče pojavljuju se krize, kojih će, ukoliko, se ove aktivnosti nastave, biti sve više u vremenu koje dolazi.
