Najnovije istraživanje provedeno u SAD-u, identifikuje poremećaje ličnosti kao što su narcistički, antisocijalni i granični poremećaji ličnosti, koji  dodatno pružaju izvore beskrajne fascinacije profesionalcima koji se bave istraživanjima poremećaja ličnosti.  U novoj verziji starog pristupa tumačenja poremećaja ličnosti, koja odražava “stilove”, a ne stabilne poremećaje, psihologinja Univerziteta u Minesoti Sylvia Wilson i kolege (2017) uzimaju perspektivu interpersonalne teorije da ispitaju stilove povezane sa svim poremećajima ličnosti.  Ovoj dijagnostički složenoj situaciji ne pomaže činjenica da psihijatri i psiholozi imaju suprotne stavove o tome da li postoje različiti poremećaji ličnosti ili da li se nalaze na jednom ili više kontinuuma ili dimenzija.

Osam osobina identifikovanih na ovaj način su sljedeće: dominantna, osvetoljubiva, hladna, društveno izbjegavajuća, nesigurna, eksploatabilna, previše njegovateljska i nametljiva.

Ispitivanja ličnosti zasnovana na modelu circumpleksa imaju značajnu validnost i korišteni su u širokom spektru aplikacija. Prema Wigginsu interpersonalni krug ili međuljudski cirkumpleks predstavlja model konceptualizacije, organizovanja i procjene interpersonalnog ponašanja, osobina i motiva.

Upotrebom istraživačkog metoda poznatog kao meta-analiza u kojoj je korišten veći broj studija, autori su pregledali skoro 4.800 radova koji su se bavili međusobnim odnosima među primjerima poremećaja ličnosti. Završili su sa izborom 127 studija sprovedenih tokom dvadesetogodišnjeg perioda pružajući podatke o osam karakteristika ličnosti koje su definisane modelom circumplexa, a koji su povezani sa svakim poremećajima ličnosti. Autori su sproveli 120 zasebnih analiza, koje su uključivale i indikatore interpersonalnog stila i funkcionisanja u domenima međuljudskih oblasti, uključujući porodicu, vršnjake, roditeljsko staranje i partnerskih veza. Ovaj rigorozni pristup dao je različite interpersonalne stilske profile za svaki od 10 glavnih poremećaja ličnosti, uzimajući u obzir, takođe, pol, starost i tip uzorka (klinički ili neklinički). Neke od analiza uključile su čak 13.000 osoba.

Ovi veliki rezultati omogućavaju profilima ne samo klasifikaciju, već i za razumijevanje kako ljudi unutar svakog od poremećaja pristupaju svojim odnosima. Za ljude u odnosima sa takvim pojedincima, to je okvir koji vam može pomoći da ih bolje razumijete.

Imajući ovo na umu, određene su i  glavne interpersonalne osobine za svaki poremećaj:

• Paranoidi: Vindiktivni i hladni, to su dvije  dominantne osobine koje se ističu. U manjoj mjeri, ljudi sa ovim poremećajima ličnosti takođe osjećaju nemir.
• Šizoidi: Hladnoća sa kombinacijom društvenog izbjegavanja predstavlja glavne osobine profila ovog poremećaja ličnosti. Malo je vjerovatno da će šizoidni pojedinci, prema nalazima, pokušati da vas eksploatišu.
• Šizotipski: Pojedinci sa ovim poremećajima ličnosti imaju visoku ocjenu na sve tri od gore navedenih osobina – naime oni su odvratni, hladni i izbjegavajući. Ovaj profil odgovara glavnom kriterijumu neparnog, ekscentričnog i socijalno neugodnog ponašanja.
• Antisocijalni: Ekstrem psihopatske ličnosti, ljudi sa ovim poremećajem su dominantne, osuđujuće i intruzivne osobe, sa neznatno visokim ocjenama na hladnoću u odnosima sa drugima.
• Granična linija: Širok spektar međuljudskih osobina pojavio se u studijama ljudi sa graničnim poremećajima ličnosti, ali najviše rezultata je govorilo da su to odvratne i nametljive osobe. Možda ćete to doživjeti kada ste u blizini nekog ko ima ovaj poremećaj, posebno kada osjećate da su vaše granice strpljivosti pređene  i da ste u najvećoj mjeri odgovorni za vaše ponašanje i eventualne nedostatke.
• Histrionički: Ovaj poremećaj ličnosti se rijetko dijagnosticira i skoro je eliminisan u novom DSM-u (Diagnostic and Statistical Manual for Mental Disorders – Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje). Međutim, profil interpersonalnih osobina pokazao je izrazito visoke pokazatelje na osobini dominacije i naročito, intrusivnosti. Nasuprot tome, ove osobe teško mogu da budu hladne i društvene izbjegavajuće.
• Narcisoidi: Izuzetno slično antisocijalnom modelu interpersonalnog stila, pojedinci sa ovim poremećajima ličnosti su takođe visoko dominantni, osvetoljubivi, hladni i sa intruzivnim (nametljivim) osobinama interpersonalnog stila. Ovi kvaliteti su oni sa kojima ćete se skoro neizostavno susresti kada se bavite ljudima koji odgovaraju ovoj dijagnostičkoj kategoriji.
• Izbjegavač: Kao što možete očekivati, ljudi sa visokim poremećajem ličnosti u izbjegavanju najverovatnije su  hladni i društveno izbjegavajući, sa niskim udjelom u dominaciji i nametljitvosti.
• Zavisni: Poremećaj ličnosti koji su zavisni,  pokazao je obrazac rezultata koji su označeni najvišim ocjenama na intruzivnim i najnižim ocjenama u nadmoći. Pojedinci sa ovim poremećajem, koji imaju prekomjernu potrebu da se brinu o njima, lako podnose druge. Njihov drugi najveći rezultat je bio na osvetoljubivosti, ali su takođe ocijenjeni kao skloni eksploataciji.
• Opsesivno-kompulsivni: Nije bilo izuzetnih osobina poremećaja ličnosti u ukupnoj analizi, što je dovelo do relativno ravnog profila u osam osobina. Ovakav zaključak ukazuje na to da možda ovaj poremećaj ličnosti ne uključuje toliko interpersonalne disfunkcije kako je bilo mišljenje, mada osobe koje odgovaraju kriterijumima prekomjernog perfekcionizma, nefleksibilnosti i ograničenog izražavanja emocija mogu imati problema na poslu ili u odnosima. Ipak, oni mogu, međutim, postići viši status i bogatstvo, kako je navedeno u drugim istraživanjima. Međutim, postoji kompromis, onda kada pojedinac ima tako ekstremnu radnu etiku da on ili ona može posvetiti manje pažnje odnosima.

Sumirajući nalaze, autori su zaključili da su “poremećaji ličnosti beznačajno povezani sa disfunkcionalnim međuljudskim stilovima” . Sa dijagnostičke tačke gledišta, autori takođe vjeruju da ideja o odbacivanju kategorija poremećaja ličnosti i njihovo zamjenjivanje sistemom ocjenjivanja takođe dobija podršku iz njihovih nalaza. Izgledalo je da su svi opsesivno-kompulsivni poremećaji ličnosti remetili međuljudske odnose, što je u nekim od analiza posebno važilo za porodicu, a manje za romantične veze.

Autori tvrde da se još mnogo toga se može naučiti o poremećajima ličnosti. Naime, ovi nalazi ukazuju na to da se urušavanje jezgra veza i poremećaja u smislu samoposluživanja, predstavlja najbolji način razumijevanja ljudi koji izgledaju u skladu sa definicijom poremećaja ličnosti. Ne morate postati psihoanalitičar ili dijagnostičar da biste mogli koristiti ove nalaze u vašem svakodnevnom životu. Gledajući ljude koji su možda sa narcističkim ili psihopatskim osobinama u pogledu njihovog međuljudskog stila, a ne iz diskretnih kategorija, možda je realniji, ako ne i simpatičan, način povezanosti sa njima.